Piše: Josep Borrell
Prošlog utorka, Kolegij komesara odobrio je zajedničko saopćenje Komisije i mene kao visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku o novoj evropskoj odbrambenoj industrijskoj strategiji. Moramo pojačati našu odbrambenu industriju kako bismo popunili naše zalihe i suočili se s novim potencijalnim prijetnjama, dok nastavljamo da pružamo adekvatnu vojnu podršku Ukrajini.
Moramo ojačati našu odbrambenu industrijsku i tehnološku bazu. To nikome nije bilo jasno prije ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine, ali sada je to postalo potpuno shvatljivo. Aksiom. To je preduslov ako želimo da ojačamo naše odbrambene kapacitete u napetom geopolitičkom kontekstu.
To je razlog zašto je Evropsko vijeće zadužilo mene, kao visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku, da zajedno sa Evropskom komisijom i Evropskom odbrambenom agencijom definiram novu evropsku odbrambenu industrijsku strategiju. Prošlog utorka sam predstavio rezultat našeg rada zajedno sa mojim kolegama, izvršnim potpredsjednikom Vestagerom i komesarom Bretonom.
Veći osjećaj hitnosti
Rat protiv Ukrajine je zaista donio veći osjećaj hitnosti pitanju povećanja proizvodnih kapaciteta evropske odbrambene industrije. Da bismo odgovorili na rusku agresiju, uradili smo ono što je prije nekoliko godina bilo nezamislivo – obezbijedili oružje, uglavnom iz naših postojećih zaliha, zemlji u ratu koristeći Evropski mirovni fond. Ali, nakon dvije godine rata visokog intenziteta, postojeće zalihe su iscrpljene i sukob je evoluirao iz rata zaliha u rat proizvodnje.
Moramo preći sa režima vanrednog stanja na dugoročnu viziju kako bismo bili u stanju da popunimo naše zalihe i razvijemo odbrambene sposobnosti koje će nam trebati u budućnosti u spornijem geopolitičkom okruženju, dok u isto vrijeme nastavimo pružati adekvatnu vojnu podršku Ukrajini.
Prva hitnost tiče se proizvodnje municije. Industrija je odgovorila na ovu hitnu situaciju povećanjem svojih proizvodnih kapaciteta za 50% od početka rata. Što je prilično izvanredno. Danas, u tom domenu, ograničenje nije toliko nedostatak proizvodnih kapaciteta, već nedostatak narudžbi i finansiranja. Lideri industrije nam jasno poručuju: naručite i proizvodit ćemo više.
Municija je samo dio problema
Međutim, kapacitet proizvodnje municije samo je dio problema. Moramo učiniti mnogo više na razvoju ovog industrijskog sektora. Evropska odbrambena industrija uključuje veliki broj aktera, od velikih multinacionalnih šampiona do malih i srednjih preduzeća. Geografski je visoko koncentrirana: nekoliko država članica čini 90% ukupne evropske odbrambene industrije. Ova industrija ima godišnji promet od 70 milijardi eura i zapošljava 500.000 ljudi.
Ona pokriva oko 40% potreba evropske odbrane, što znači da naše vojske uvoze većinu naoružanja i opreme koju koriste. U posljednje dvije godine, taj je udio čak bio i mnogo veći zbog potrebe da vrlo brzo povećamo svoje sposobnosti: između početka ruskog agresorskog rata i juna 2023. godine, 78% odbrambenih nabavki država članica EU je napravljeno izvan EU. Istovremeno, evropska odbrambena industrija izvozi između 40 i 50% svoje proizvodnje u zemlje koje nisu članice EU. Proizvodi koje uvozimo i izvozimo su dosta različite prirode.
Vlade su jedini kupci
Ono što ovaj sektor čini jedinstvenim među svim industrijama je to što su vlade jedini kupci. U 2022., ulaganja u odbranu od strane država članica EU iznosila su 58 milijardi eura, skoro 4 puta manje nego u SAD. Odbrambena politika ostaje u isključivoj nadležnosti država članica EU i one su gospodari svojih vojski. Ako želimo da podstaknemo evropsku odbrambenu industriju, saradnja sa državama članicama je stoga ključna.
Moramo ulagati više, bolje, zajedno i evropski. To smo već rekli mnogo puta ranije, ali ovoga puta moramo to učiniti. Države članice EU zaista još uvijek nedovoljno koordiniraju i ne udružuju svoje planiranje odbrane i nabavke. Godine 2021. evropska kolaborativna nabavka bila je samo 18%, uprkos mjerilu od 35% koje su same države članice postavile 2007. godine.
Fragmentacija evropske odbrambene industrije povezana je sa političkom fragmentacijom kontinenta. U Evropi nemamo Pentagon koji koncentrira potražnju i pokreće industriju. Ovu fragmentaciju moramo prevazići kroz veću saradnju, podsticanje veće zajedničke nabavke odbrambenih kapaciteta i projekata od zajedničkog evropskog interesa.
