Kada će nas napasti Hrvatska?

Dugo pamtim. I dosta pamtim!

Pamtim vremena s kraja 80-ih godina prošloga vijeka.

Tada su srbijanski mediji počeli kampanju dehumanizacije Bošnjaka. Čitao sam, a nisam mogao vjerovati, šta oni pišu. Neke stvari prosto nisam mogao da pojmim.

Nepojmljivo mi je bilo pisanje serija i serija tekstova o "zelenoj trasferzali". Tu, u tim tekstovima, smjenjivali su se neki 'stručnjaci' koji su objašnjavali tajni i opaki plan Bošnjaka kako da dopru do Turske i da zagospodare Evropom. Gledao karte koje to "dokazuju" i čudom se čudio.

Pa sa 70 posto tog područja Bošnjaci su zbrisani u pogromima nakon Berlinskog kongresa i Prvog svjetskog rata!

Ali, propagandisti nisu posustajali. Išli su sve dalje i dalje.

A ja sam prestao čitati to smeće.

Umjesto toga, uzeo sam sve knjige Dobrice Ćosića i pročitao ih. Neke su bile pitke, neke tegobne. Živa patnja dok je iščitam. Ali nisam odustajao.

Ne jednom su me pitali prijatelji što sam uporan i što 'gubim vrijeme' čitajući knjižurine Dobrice Ćosića. Kada sam im odgovarao da moramo upoznati neprijatelja s kojim ćemo ratovati, gledali su me kao da sam taze pomahnitao.

Sada sve pomnije pratim medije u Hrvatskoj.

Nisu primitivni kao njihove kolege iz Srbije iz kraja 80-ih. Ali je matrica ista.

Čim je počela histerija o 'legitimnom predstavljanju', osjetio sam da se sprema isti scenarij kao ovaj o kojem sam u gornjim redovima pisao.

Da, bilo je i tada onih koji su sve pripisivali "radikalima" i "budalama".

Da, i tada je bilo onih koji su sasvim iskreno i dobrohotno govorili da "Srbima treba dati to što traže".

Kao i tada, "budale" i "radikali" su bili mainstream! A i sada su!

Kao i tada, oni nisu čekali da im se nešto da. Postavili su ultimatum. I - šta god da smo odgovorili - došli bi kako su i došli - sa kamom u zubima.

Koliko god nekome izgledao i strahobalan, pa čak i "nategnut" naslov ovog teksta, sličnosti sa matricom koju je osmislila tada Srpska akademija nauka i umjetnosti, sve se opasnije sada ukazuje. Pod oznakom "Made in Croatia".

Ne mislim da je Hrvatska akademija dala neki doprinos tome. Ne zato što oni nisu htjeli ili neće. Već zato što ni ne trebaju. Šablon je spreman. Samo se mijenjaju neki subjekti.

Skoro četiri decenije kasnije u Sarajevu su vrlo glasni oni koji smatraju da 'im treba dati'.

Oni ili neće da razumiju ili ne razumiju ili uopće nisu intelektualno sposobni da razumiju da se ne radi o tome da smo mi nekome nešto uzeli, pa sada trebamo to vratiti.

Radi se o sukobu s velikodržavnom politikom koji se sigurno neće završiti tako što će "Sarajevo nešto dati". A Sarajevo bi rado dalo! I sve je uradilo da dadne!

Problem je u tome što 'davanje' nije rješenje.

Za ove što i sada crtaju karte raščerečene BiH 'davanje' ne samo da je nepotrebno i besmisleno. Njima je to krvava uvreda.

Jer oni neće da im mi nešto "damo". Oni hoće da mi nestanemo!

Sarajevo je u proteklim decenijama dalo i šta dati smjelo nije!

Zarad "mira u kući", Sarajevo se odreklo ne samo Bošnjaka Stoca. Odreklo se i Bošnjaka Kiseljaka!

Šta je rezultat?

Iznad Mostara decenijama stoji nelegalno postavljeni križ. Kada je osvanuo jednog jutra, specijalci Federalne uprave policije iz Sarajeva poslati su da ga čuvaju!

Isti ti specijalci nikada više nisu poslati u Mostar da asistiraju tužiocima iz istog tog Sarajeva, da o tužiocima iz Mostara i ne govorimo, u istragama o galaktičkom kriminalu i korupciji koja se u zapadnim dijelovima Hercegovine odvija pred našim očima.

Ali jesu uredno ordinirali po Sarajevu hapseći mahom one koji u haps nikad nisu trebali otići!

U Sarajevu su 'spengali' gradonačelnika zbog nekih 24.000 KM.

U Čapljini se otmu hektari državne zemlje. Otme se i vojna imovina.

Na jednom od otetih komada gradonačelnik napravi sebi 'kućicu'. Nikom ništa.

A kako bi i bilo poduzeto nešto, kada u istoj toj Čapljini zakoni važe samo ako odgovaraju gradonačelniku. I njegovom HDZ-u.

Osam godina Gradsko vijeće Čapljine uredno radi bez predsjedavajućeg!

Izjeo vuk magarca!

Onda, konačno, predsjedavajući bude izabran. Bošnjak. I osrednji fikus u Gradskoj upravi Čapljine moćniji je od njega.

Tako nije u Kaknju, na primjer.

Tamo HDZ ima jednog vijećnika i isti je već više od dvije decenije predsjedavajući Gradskog vijeća. I prima uredno plaću. Finansiraju ga svi građani Kaknja.

Mjesečno on inkasira nešto više od 3.000 KM. Plus ostale privilegije koje ima. A sada je i predsjedavajući kakanjskog parlamenta krenuo u akciju discipliniranja kritičara. Ko se drzne da podsjeti da je taj bio u HVO-u u vrijeme kada je ta vojna formacija žive zapalila kakanjske civile, dobije krivičnu prijavu. I policija, po nalogu tužilaštva tu osobu uredno saslušava!

To što HDZ-ovac predsjedava Vijećem Kaknja nije samo normalno. To je po zakonu i tako treba!

To što SDA-ovac kao predsjedava GV Čapljina, nije normalno, iako je po zakonu! Pošto nije normalno, predsjedavajući je stalna meta napada. Naravno da nikome ne pada na pamet da ga zaštiti!

A u Stocu?!

I tamo je predsjedavajući GV-a sada Bošnjak.

Kada je prošle godine u posjetu ovom gradu dolazio Denis Bećirović, predsjedavajućem je bila uskraćena bilo kakva kancelarija gradskih institucija za susret. Pa se on sa članom Predsjedništva BiH susreo u privatnoj kući!

Ali to i nije baš belaj.

U Stocu Bošnjak ne može biti na budžetu!

Ne!

Bošnjak ne može biti ni smetljar!

A komunalno preduzeće uredno dođe svojim smetljarskim vozilom do džamije i okrene se. Jer, do džamije žive Hrvati i njihovo se smeće uredno pokupi. Bošnjaci moraju sami rješavatai svoje smeće!

Evo, sada imamo 'poplavu zadovoljstva'. Ničim zasluženo (dobro, ne baš ničim!) Darjana Filipović kandidatkinja je HDZ BiH za članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Jedna od prvih stvari koje je rekla bila je da će navijati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Mundijalu. I da će mahati zastavom 'hrvatskog naroda' u BiH.

Ja ne znam šta je zastava 'hrvatskog naroda' u BiH.

Ko je i kada usvojio, kako je to izglasano, je li se ko bunio, ko je slavio. Je li se ko požalio nekoj od bh. institucija.

Znam šta je zastava "Herceg Bosne". I to vidim u pojedinim krajevima gdje ima bh. Hrvata. Možda je ona i svuda u tim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Ne zna ni AI šta je zastava 'hrvatskog naroda' u BiH!

A zastava "Herceg Bosne" je protivustavna! A ta "Herceg Bosna" osuđena je i pred Tribunalom u Hagu! Proglašena je, van svake razumne sumnje, udruženim zločinačkim poduhvatom. Slično je Hag presudio u predmetu Stanišić i Simatović, ocijenivši da su bili dio udruženog zločinačkog poduhvata zvaničnika Srbije u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. I? Šta sad? Neke presude su ok, druge ne postoje?

Ali je kandidatkinja Filipović već istakla 'svoju' zastavu.

Neko ko ima ambiciju sjediti u samom vrhu države valjda bi trebao znati barem neke osnove...

I ovako možemo pisati do sutra.

Primjera kako izgleda vlast HDZ-a u Bosni i Hercegovini je sijaset.

Kada ste o tome čitali čak i u 'liberalnim' medijima u Hrvatskoj?

Nikad!

A ni tad!

U Srbiji krajem 80-ih vodila se žestoka medijska bitka između SANU-narativa i liberalnih snaga.

U Hrvatskoj danas to (baš) ne vidimo!

Nećete ni u tamošnjim 'liberalnim' medijima pročitati da od više od 200 uposlenih u institucijama Grada Stoca imate slovom i brojem šest Bošnjaka, na primjer!

Ali ćete svako malo naći vajkanje da Hrvati 'nemaju svog člana' Predsjedništva BiH!

Kada svojim prijateljima hrvatske nacionalnosti govorim ne samo o ovome, oni prosto ne vjeruju. Sve češće vidim da do njih ne dopire argumentacija koju iznosim.

Istina, do nekih i dopre. Ali oni dalje ne mogu 'dobaciti'. Društvo u Hrvatskoj, kao i oni koji su podlegli narativima Dragana Čovića jednostavno ne prihvataju ni da čuju, nekmoli promisle.

Takvo stanje generira belaj.

Najbolje mi ga je svojevremeno 'objasnio' jedan diplomata iz Hrvatske.

"A, dobro. Da se prebrojimo - koliko ko ima pušaka", mirno je rekao na kraju moje elaboracije.

Poruka više nego jasna. I iskrena!

Historija se ponavlja kao tragedija ili kao farsa.

90-ih godina puno je ljudi vjerovalo da rata biti neće.

Više od stotinu hiljada ljudi slilo se pred Skupštinu Republike Bosne i Hercegovine u demonstracijama za mir.

Nije pomoglo. Naprotiv!

Najsretniji čovjek na planeti bio bih da se pokaže da griješim.

Ali, trendovi koje vidim, a koji se najjasnije odslikavaju u ovom trenutku u Hrvatskoj, kažu da razloga ne samo za brigu ima!

Valjda smo nešto naučili iz 90-ih. Bar nešto!