Piše: Fahrudin Đapo
Festival tradicije i konzervativnih ideja, TradFest, bit će 24. i 25. aprila upriličen u Zagrebu, a prvi put u deset godina otkako je ova manifestacija pokrenuta. Kao suorganizator pojavljuje se fondacija Heritage, američki konzervativni think-thank „izrazito blizak predsjedniku Trumpu“, kako ga pompezno predstavlja James Carafano, bivši potpredsjednik fondacije.
Ovogodišnja tema skupa je „Pad liberalizma i novi uspon kršćanskih nacija“.
I ne bi bilo ništa kuriozno u svemu da Carafano iz Amerike nije donio „danajski dar“ u vidu njegove izjava da američka administracija navodno nema ništa protiv ideje o uspostavi trećeg entiteta u BiH „kao jamstva sigurnosti hrvatskog naroda“.
Čak ni to ne bi izazivalo toliku pažnju javnosti da se u glavnoj ulozi oba dana održavanja, kao glavna zvijezda TradFesta, ne pojavljuje kardinal Vinko Puljić.
Šta zvanično ima reći Biskupska konferencija?
Kardinal je najavljen kao glavni panelist, uz Jamesa Carafana, Ivana Pepića, Ninu Raspudića, Borisa Havela, Zorana Krešića..., koji bi trebao govoriti o „daljnjim koracima“ nakon predstavljanja konkretnog „memoranduma o hrvatskom entitetu u Bosni i Hercegovini“.
„Kardinal od Bosne“, kako su ga mediji često titulirali, vrhbosanski biskup u miru, na samom otvaranju manifestacije predvodit će molitvu i imati uvodno obraćanje, dok će mu sutradan biti uručeno posebno priznanje za „životnu posvećenost vjeri i identitetu Hrvata u Bosni i Hercegovini“.
I tu se aktivnost monsinjora Vinka Puljića ne završava.
Kardinal je najavljen kao glavni panelist, uz Jamesa Carafana, Ivana Pepića, Ninu Raspudića, Borisa Havela, Zorana Krešića..., koji bi trebao govoriti o „daljnjim koracima“ nakon predstavljanja konkretnog „memoranduma o hrvatskom entitetu u Bosni i Hercegovini“.
Iako se u dijelu javnosti ovaj skup pokušava minimizirati, kao jedna u nizu desničarskih priredbi popularnih u posljednje vrijeme, ipak se javljaju stanovite nedoumice i nameće potreba da se na neka pitanja daju konkretni odgovori.
Prvo i najbitnije pitanje svakako je, mijenja li Katolička crkva u Bosni i Hercegovini svoj stav prema eventualnoj teritorijalnoj reorganizaciji Bosne i Hercegovine i odustaje li od svojega stava da BiH treba urediti na regionalnom principu koji ne bi imao dominantno nacionalni predznak.
Poznato je da je Biskupska konferencija još prije dvadesetak godina ponudila svoj prijedlog, novu kartu unutrašnjeg uređenja države Bosne i Hercegovine, podijeljene na četiri regije – Sarajevsku, Mostarsku, Tuzlansku i Banjalučku.
Međutim, vjerovatno razumijevajući svu nerealnost vlastitog ponuđenog rješenja u aktuelnom političkom kontekstu, i sam kardinal Puljić kao i pojedini biskupi, znali su ponekad eufemistički provući tezu o potrebi da Hrvati u Bosni i Hercegovini dobiju svoju teritorijalnu jedinicu i na taj način osiguraju vlastitu ravnopravnost.
Za razliku od franjevaca koji su izričito tvrdili da „onaj ko priziva treći entitet, priziva rat u Bosni i Hercegovini“, kardinal Puljić se nije libio kazati da se „Hrvate tjera u treći entitet“, i zaključiti da su „ovu zemlju uvijek uređivale velike sile“.
Da li je upravo današnja situacija u svijetu, nova geopolitička realnost, prilika da se uz ispotiha očekivani blagoslov „velikih sila“ ili njihovo nemiješanje, uz aktivnu ulogu Katoličke crkve, pokuša implementirati projekt hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini?
Vjerovatno će i sam monsinjor Puljić u svojim izlaganjima na TradFestu imati šta reći na ovu temu, međutim zvanične, javne i jasne odgovore trebala bi dati Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine.
Crkva i iseljavanje Hrvata iz BiH
Da se moguće nešto ozbiljnije „iza brda valja“ pokazatelj je nekarakterističan i neuobičajeno oštar ton sa martovskog zasjedanja bosanskohercegovačkih biskupa kada su „izrazili zabrinutost zbog istupa i odluka pojedinaca i određenih institucija kojima se samo jedan narod prikazuje isključivo kao žrtva, bez spremnosti na suočavanje s vlastitom odgovornošću, jer takav pristup produbljuje nepovjerenje i onemogućuje istinski dijalog i proces pomirenja među narodima u BiH“.
Uz to istakli su potrebu da se „iz izbornog procesa otkloni mogućnost nepravde, nadglasavanja, manipulacija i dominacije“.
Za dio javnosti iznenađujuće je da biskupi u posljednje vrijeme ovako otvoreno, bez oprezne mudrosti koja ih uglavnom karakterizira, izlaze na politički teren, što neki analitičari objašnjavaju pojačanom zabrinutošću zbog ne baš dobre demografske situacije katolika Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Još 2022. godine Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine obznanila je Promemoriju u kojoj je navedeno da je u posljednjih trideset godina iz Bosne i Hercegovine nestalo blizu 55 posto katolika Hrvata, što se smatra pravom demografskom katastrofom.
Taj trend se nije zaustavio, pa je potkraj prošle godine nadbiskup monsinjor Tomo Vukšić kazao da u Bosni i Hercegovini trenutno živi oko 320.000 katolika Hrvata u odnosu na 760.000 koliko ih je bilo 1991. godine.
Problemi koje ističu bosanskohercegovački biskupi su teški, ali nisu novi ni nepoznati, međutim nagoviješteni memorandum o trećem entitetu na TradFestu i slične formule iz arsenala desničarske političke alhemije neće donijeti rješenja nabrojanih problema, niti će zaustaviti demografsku katastrofu katolika u BiH.
Naprotiv. Takav pristup vodi samo novim podjelama, besplodnim polemikama i političkim sukobljavanjima. A posljedično i novim, intenziviranim iseljavanjima.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
