Eh, kakve je Pešta kupleraje imala

Imala je ova planeta kroz krvavu i vjetrovitu istoriju ljudske civilizacije raznih lomova – seobe naroda, nadiranja varvara, kuge, kolere, vulkanske erupcije, svjetske ratove, golove u posljednjim minutama sudijskog vremena i razne druge apokalipse, ali ovakav pičvajz kakav mi doživjesmo za naših života – nikad.

Stub demokratije i jedan od vodećih lidera autokratskog slobodnog svijeta, velikan koji nije dao Briselu suverenitet i nacionalnu čast, mađarski premijer Viktor Orban, otaliznuo se s premijerske funkcije poslije 16 godina besprijekorne vladavine. U tom vremenu epski uspješno je blokirao i onemogućio haman sve što je u Evropskoj uniji spremano i planirano, ma efikasnije i briljantnije nego Nikola Špirić u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine, uspješno se opirao surovom briselskom hegemonizmu i u toj svojoj istorijski pozitivnoj misiji putem svog ađutanta Petera Sijarta sve planove i projekte Evropske unije dostavljao vladaru u Kremlju, izvjesnom Vladimiru Putinu, svom starijem bratu po slobodarskim opredjeljenjima. 

Srušiše ga njegovi oduševljeni sljedbenici i to tako temeljito da je onaj mali što mu je do prije dvije-tri godine donosio kafu, burek i ćevape, Peter Mađar sa svojom izmišljenom, samoproglašenom i samozvanom strankom, nazvanom po nekakvoj tamo rijeci iz sistema Dunav – Tisa – Dunav, a nije Dunav, osvojio dvotrećinsku većinu u mađarskom parlamentu. Ni najstariji analitičari ne pamte da je jedan apsolutistički vladar, omiljen od mase, mudar kao Gandi i lijep kao Naser, tako strovaljen na izborima. Dešavalo se da poneki predsjednik ja l’ premijer u gluho doba noći pobjegne iz zemlje spašavajući živu glavu pred svojim razdraganim podanicima ili da se vojni vrh propne protiv njega i pomete ga u nekom puču, a ima slučajeva i da je omiljeni vladar, zajedno sa pripadajućom mu gospojom, završio pred puščanim cijevima njegove odane vojske, ali da izgubi na izborima s takvom razlikom i da ne naštima izborne rezultate – to je, brate, Bogu plakat’.

I haj’ ti sad znaj što je Orban izgubio izbore! Učinio je Mađarsku opet velikom, a Mađare ponosnim, na noge su mu usred Pešte dolazile i najveće face autoritarne demokratije - ili oni lično ili njihovi potpredsjednici i izaslanici, voljeli su ga svi populistički lideri jer je, kažu, predstavljao buktinju slobode i svjetlo malim narodima, pokazujući im kako se uspješno kofrčiti po briselskim zdanjima k’o da ih ima dvesta miliona. A da ne pričamo o tome da su mu poruke podrške pred same izbore uputili svi najuticajniji, najjači, najcjenjeniji i najmoćniji lideri svijeta - Tramp, Vučić i Dodik. I opet propade k’o kauč. Ona obijesna studentarija po Srbiji po društvenim mrežama ponovo svašta laje. Tvrde da je zbog toga i izgubio izbore. Kažu, koga Vučić i Dodik podrže pred glasanje, taj zore neće dočekati na funkciji.

Ima onaj jedan uticajan, opasan analitičar, sad je u penziji, a radni vijek je proveo u čuvenom listu Nepszabadsag, pa on tumači kako Orban nije izgubio izbore što se opirao Evropskoj uniji i što je zemlju vodio u ralje Rusije, nego što se u tom svom nacionalnom zanosu malo zanio, pa je zanemario neke unutrašnje sitnice. Naprimjer, ignorisao je to što mu se sirotinja-raja sve više buni jer je cijena kobasica u njegovom zadnjem mandatu skoro udvostručena, a dramatično je poskupio i onaj poznati sir ho virag (u prevodu đurđevak, visibaba, šta li ono bješe) – sjećate ga se, svi smo ga kupovali kad smo ono masovno išli u Mađarsku u vrijeme ekonomske krize u bivšoj nam Jugoslaviji. 

Šta ćeš, Orbanov vakat bi i prođe. Ostadoše njegovi istomišljenici po regionu i šire da žaluju za njim i njegovim vremenom i da iščekuju kako će se njegov pad odraziti i na druge slične omiljene narodne vođe sa istim načinima i metodama vladanja. Uostalom, ko kaže da se ne može vladati i vući konci i s pozicije stranačkog predsjednika kad se neko oklizne sa svih zvaničnih pozicija. Ili da se ne može vratiti na premijersku funkciju nekad kad novi premijer, 43-godišnji Peter Mađar, zađe u duboku starost - što bi rek’o Nenad Stevandić, ko zna kad se neko može pretvoriti u feniksa, pa se dići iz pepela poraza. Doduše, to je malo poteže kad te na izborima dvotrećinskom većinom pometu sopstveni građani, ali nećemo sad ulaziti baš u tako sitne detalje.

Ostadoše tako žal i uzdasi za Orbanovom erom i njegovim epskim političkim djelom. Eh, kakve je Pešta kupleraje imala! Jazuk za Peštu!