Piše: Rasim Ljajić
Možda naslov zvuči nategnuto, pretjerano i neuvjerljivo. Nećemo se ovdje baviti razlikama, kojih svakako ima u izobilju, prije svega zbog značajnog tehnološkog, ekonomskog, demokratskog i sveukupnog napretka. Praviti analogiju događjaja i situacije u dva različita vijeka, samo po sebi je jako nezahvalno.
Ali vrijedi pokušati. Da se odmah razumijemo,ovo nije tekst o prošlosti. Ovo je tekst o sadašnjosti i o tome koliko ona podsjeća na tridesete godine dvadesetog vijeka. Doduše, tada smo imali krizu liderstva i politike, danas imamo sve to i plus krizu demokratije. Sve ostalo je tu: nacionalizam, autoritarizam, rasizam, imperijalizam,militarizam, protekcionizam, populizam, partimonijalizam….
No, krenimo redom.
a) Geopolitičko preslagivanje-kraj jedne ere.
Tridesete su bile kraj versajskog sistema i uvod u Drugi svjetski rat. Danas gledamo eroziju dominacije SAD i pozicioniranje Kine kao stabilne, predvidive, ekonomske i tehnološki razvojne globalne sile. Rusija gubi trku uprkos vojnoj snazi i energetskoj nadmoći, prije svega zbog značajnog ekonomskog zaostajanja, međunarodne izolacije, tehnološkog i demokratskog deficita. "Najopasniji trenuci u historiji su trenuci promjene ravnoteže moći", upozoravao je Henry Kissinger.
b) Podjela sfera uticaja-nova "vrlika nagodba"
U tridesetim godinama, velike sile su pokušale da "urede svijet" kroz sporazume i tajne dogovore, od Minhenskog sporazuma do Pakta Molotov-Ribbentrop, kojim su Njemacka i Sovjetski Savez praktično podjelili interesne zone.
Danas se ponovo govori o "sferama uticaja". Trampovoj administraciji nije mrska ideja da bi globalni poredak mogao da se stabilizira kroz neku vrstu dogovora između SAD, Kine i Rusije. Logika je uvijek ista "veliki pisu pravila, mali ih čitaju tek kada počnu da važe".
c) Ekonomska nesigurnost
Velika depresija(1929-1939) praćena bankrotima, velikom nezaposlenošću i padom proizvodnje razorila je povjerenje u sistem i otvorila prostor za političke i ideološke ekstreme. U posljednjih dvadeset godina svijet je bio suočen sa globalnom finansijskom krizom (2008), zatim sa migrantskom krizom (2015), da bi sve kulminiralo sa Korona-pandemijom (2020), od koje se svjetska ekonomija još uvijek nije oporavila. "Kada ekonomija izgubi stabilnost, politika gubi razum."(John Maynard Keynes)
d) Povratak protekcionizma
Tridesete su zatvorile svijet: carine, kvote, trgovinski ratovi. Globalna trgovina je pala za 60-65% u periodu 1929-1934.godine. Nezaposlenost je u pojedinim zemljama porasla za 25%.
Danas, Trump je carine koristio i upotrebljavao za svaki i najmanji spor sa bilo kojom zemljom. Posljedice su veće cijene, rast inflacije, izmještanje proizvodnje (Vijetnam, Meksiko), te skuplji i složeniji lanci snabdijevanja. Globalizacija nije više pravilo, postala je pitanje bezbjednosti.
e) Militarizacija i trka u naoružanju
Pred Drugi svjetski rat Njemačka je povećala vojnu potrošnju za deset puta od 1933. do 1939. godine. Vojni izdaci činili su 20-25% BDP-a. Velika Britanija i Francuska kreću u "trku" od 1936. kada počinju i izdašna vojna ulaganja. Danas, prema Stockholm Peace Research Institute, vojna potrošnja prelazi 2.2 triliona dolara, što je historijski maksimum. "Naoružavanje ne znači rat, ali ga čini vjerovatnijim", pisao je George Kennan.
f) Lideri i stil politike
Činjenice više nisu važne, već narativi u koje mase povjeruju. I koje bude emocije. Prije jednog vijeka pojavili su se lideri koji nude jednostavne odgovore na najkrupnije i najsloženije društvene probleme. Danas se isti obrazac vraća: parole, slogani, polarizacija,"borba protiv elita", bjesomučno ponavljanje istih fraza, izmišljanje spoljnih i unutrašnjih neprijatelja...Mase ne veruju u činjenice, već u priče koje im daju smisao."(Hannah Arendt)
g) Mnogo "malih" ratova
Danas se u svijetu vodi 58 aktivnih oružanih sukoba, najviše od završetka Drugog svjetskog rata. Tridesete su izgledale slično. Niz ograničenih kriza koje su počele Anschlussom Austrije, napadom na Poljsku, pa okupacijom Belgije, Holandije i Francuske. Svaki od tih sukoba bio je "lokalan". Zajedno su postali svjetski rat. "Ratovi rijetko počinju kao svjetski, oni to postaju",govorio je Carl von Clausewitz
h) ljudska površnost
