Piše: Mensur Pavica
U svim vremenima i u
svim društvima postojala je, postoji i danas, i postojati će i u buduće, neka
stigma koja je "neoprostiva".
Jednostavno, moćnicima
u svim vremenima potrebno je da ukoliko imaju želju da nekog pojedinca ili neku
grupu unište potpuno nekažnjeno, i da uz to budu slavljeni kao
"heroji", da imaju neki lažan izgovor koji bi im to i omogućio i
opravdavao njihove zločine, a upravo je to i jedina funkcija stigme.
Nekada je to bila
stigma "vještica", danas je to stigma "terorist".
Dovoljno je samo
nekome pripisati "neoprostivu" stigmu pa da on postane
"legitimna meta".
Onaj koji
stigmatizira drugog je naizgled "čisto dobro", onaj koji je
stigmatiziran od drugog je naizgled "čisto zlo".
Niti jedno vrijeme
ne shvata koliko je svaka stigma neistinita i koliko je svaka stigma stvorena
isključivo s ciljem da dehumanizira nekog pojedinca ili neku grupu da bi joj se
oduzeli svi resursi kojima ona raspolaže i da bi je se potpuno obespravilo i na
kraju nekažnjeno potpuno uništilo.
Nekad treba biti
filozof da se ne padne u spletku dehumanizacije i uvidi da su i
"vještica", i "terorist" samo nesretni ljudi koji su imali
tu nesreću da ih se dehumanizira stigmom.
Dehumanizacija je
uvod u uništenje onih koji se dehumaniziraju stigmom.
Cilj joj je
"opravdati" uništenje i motivirati ljude koji u normalnim uslovima ne
bi pristali ubijati ljude, da ubijaju ljude.
Dehumanizirajuća
stigma treba da nam u potpunosti uzme ljudsku empatiju i da u stigmatiziranoj
individui ili grupi vidimo samo "životinje u ljudskom liku",
"životinje" protiv kojih je svako sredstvo "dozvoljeno" i
"opravdano".
Nekada čak ni
filozofi to ne uviđaju već srljaju u dehumanizirajuće predrasude najgore vrste
smatrajući ih apsolutno istinitim pa se međusobno natječu u tome ko će više
doprinijeti razvoju dehumanizirajućeg narativa.
Tužno ali istinito.
