Mentalni propuh Žarka Puhovskog

"U BiH imamo pet "petih kolona" koje imaju u najmanju ruku oslonce, ako ne nalogodavce izvan zemlje. Nitko tu nije čist. Imate s jedne strane ideju građanske BiH koju zastupaju oni koji u isto vrijeme traže da žene obvezatno nose marame na glavi. To je jedan čudan koncept građanstva". (Žarko Puhovski, N1 HR, 28. april 2026. godine)

Žarko Puhovski ovom izjavom ne nudi ozbiljnu analizu Bosne i Hercegovine, već reciklira opasne stereotipe, zamjene teza i političke narative koji decenijama služe osporavanju same ideje suverene, cjelovite i građanske BiH.

Tvrdnja da zagovornici građanske države u BiH istovremeno žele nametati vjerske obrasce poput obaveznog nošenja marame nije samo netačna, ona je frapantno manipulativna. Građansku Bosnu i Hercegovinu ne zagovaraju nikakve vjerske grupe, nego politički pojedinci i organizacije. Tu ideju prije svega zastupaju građani koji žele državu jednakih prava, u kojoj čovjek neće biti politički vrijedan samo ako pripada “pravom” etničkom toru.

Građansku državu podržavaju Bosanci i Hercegovci, jer u postojećem uređenju oni su nepoznata kategorija bez dobrog dijela političkih i drugih prava. Istovremeno, građansku državu podržavaju i zahtijevaju etnički Srbi i Hrvati, koji odbijaju biti instrumenti hegemonističkih projekata Beograda i Zagreba. Upravo zato ih se često pogrdno naziva “halal Srbima” ili “halal Hrvatima”, jer se suprotstavljaju podjelama, separatizmima i politikama koje BiH vide kao plijen, a ne kao državu.

Građansku državu, možda i u najvećoj mjeri zastupaju Bošnjaci. U tom duhu Bošnjaci su odgojili postratne generacije mladih, sada već i odraslih ljudi, bez želje za osvetom zbog zločina koji su nad njihovim precima počinjeni upravo zbog hegemonističkih projekata Beograda i Zagreba.

No, Puhovskom je sve to nebitno, pa se odlučio licemjerno ignorisati stvarne oblike diskriminacije i aparthejda koji postoje danas, kao što su HDZ-ovi etnopolitički mehanizmi u Hercegovini, Dodikova sistemska diskriminacija Bošnjaka u entitetu Rs, ali i kontinuirani nastavak ratnih ciljeva kroz političke i institucionalne metode koji kreiraju susjedne Srbija i Hrvatska.

To Puhovski prešućuje.

Umjesto toga, poseže za islamofobnim matricama povezujući maramu s navodnim pitanjem građanskog modela države. Time direktno ulazi u isti propagandni okvir koji koriste Dodik i Čovićevi megafoni kada pokušavaju bosanske muslimane predstaviti kao civilizacijsku prijetnju Evropi.

Nošenje marame je pitanje individualne vjerske slobode i osnovnih ljudskih prava, ne dokaz protiv građanskog društva. Građanska država upravo podrazumijeva slobodu svakog pojedinca da živi svoj identitet bez diskriminacije, bilo vjerske, nacionalne ili političke.

Suština je jasna, građanska Bosna i Hercegovina nije prijetnja nikome osim onima koji politički opstaju na podjelama, strahu i etničkoj dominaciji. Odnosno, onima koji nikada nisu posustali u nakanama da Bosnu i Hercegovinu raskomadaju po matricama, bolje rečeno salveti Slobodana Miloševića.

Zato ovakve izjave nisu “analiza”, već manipulacija evropskim strahom od bosanskih muslimana, jer to je upravo slika koju Dodik i Čović neuspješno nastoje proširiti. Jedna od nepremostivih prepreka u tom smjeru im je broj turista koji posjećuju Sarajevo, grad u kojem žive evropski muslimani s bosanskim državljanstvom. I niko se još nije žalio.

Zato analitičari poput Puhovskog i politikanti poput Željane Zovko i moraju da izmišljaju u pokušaju stvaranja islamofobije prema bosanskim muslimanima, odnosno Bošnjacima, narodu koji je ubijan ali se svetio nije, nego je prvi pružio ruku. A to je gospodski i evropski, na njihovu žalost niko se ni u Zagrebu ni u Beogradu ne može time pohvaliti.

Zbog svega toga im mora biti jasno da će svi pokušaji, bilo da je to crtanje nekakvih mapa, budalaštine analitičara s TV ekrana, spin idiotizmi Zovko ili ko zna koja budalaština, Bosna i Hercegovina će opstati, kao nezavisna, suverena i cjelovita država. Jer, zločinačke politike kreirane u hegemonističkoj težnji, na prvu nelogično ali učinile su ustupak Bosni i Hercegovini.

Koliko god iznutra bila slaba, izvana je opasno jaka. Toliko jaka da od Australije do Kanade imate hiljade patriota, Bosanaca i Hercegovaca, koji će zbog zastave svoje države i njenog interesa pregaziti kilometre i preletjeti okeane.

Zato bi kreatori mapa morali znati da na jednog u državi, dođu dva spremna u dijaspori u slučaju potrebe. Pa neka razmisle ima li potrebe da crtaju mape!

S druge strane, neka Puhovskom ali i inim njemu sličnima bude jasno da Bosna i Hercegovina ne treba ni analitičare, ni tumače iz Zagreba ili Beograda, naše uređenje je pitanje nas u ovoj državi, a ne glasnika hegemonizma, s koje god strane dolazio.

Što bi reko Frenki: “Hvala ti komšija, al’ ne treba savjet”!