Napadači nisu bili divljački civili, već paravojna jedinica bez oznaka, možda inspirirana "malim zelenim ljudima" koje je Rusija poslala na Krim 2014. godine kao neprijavljene jedinice.
Piše: Franziska Tschinderle
Situacija na Kosovu je opasnija nego što je bila godinama unazad. Od 2004. godine, kada su izbili nemiri, nije postojao takav etnički nabijen potencijal za nasilje. Ali jedan za drugim potom su se redali incidenti. Šta se dogodilo prošle nedjelje?
U Banjskoj, malom selu na sjeveru Kosova, pojavila se srpska borbena snaga od 30 ljudi. Muškarci su kamionima blokirali put i otvorili vatru kada je stigla kosovska policija. Ubili su policajca, zabarikadirali se u pravoslavnom manastiru i vodili višesatnu pucnjavu sa policijskim snagama. Trojica srpskih napadača su ubijena, ostatak snaga pobjegao je u Srbiju. EU govori o terorističkom napadu. U Beogradu, međutim, napadači se slave kao heroji. Ljudi pale svijeće u crkvama. Predsjednik Srbije Vučić naredio je nacionalnu žalost.
Zapad je dezorijentiran
Ovo je pervertirana logika. Nije Srbija žrtva napada u nedjelju, već Kosovo. Vučić, koji kontrolira srpske medije, gradi paralelni svijet za svoje sunarodnike. Ova retorika je "tipična za Vučića", uvjeravaju zapadne diplomate u pozadinskim diskusijama već mjesecima. On mora držati desničarski tabor pod kontrolu, još više sada kada dolaze novi izbori u decembru.
Ova reakcija ima ime: udovoljavanje i umirivanje (appeasment). To pokazuje koliko je Zapad sada postao dezorijentiran. On je bio taj koji je stvorio Kosovo 1999. godine kao rezultat NATO intervencije.
Dijalog o Kosovu se izrodio u razmjenu. Više se ne radi o detaljnim pitanjima koja će donijeti trajni mir u posljeratnom društvu, kao što je suočavanje sa srpskim ratnim zločinima, ili o pitanju kako život može biti bolji za s pravom uplašene kosovske Srbe na sjeveru. Istina je: "Vučiću nije mnogo stalo do manjinskih prava. Politički i ideološki nikada nije odustao od ideje da povrati teritoriju", smatra politikolog Vedran Džihić.
Jasne riječi sprječavaju nasilje
Zapad se pomirio sa Vučićem u nadi da će se okrenuti od Rusije. A i dalje se dešava suprotno. Vučić se u ponedjeljak sastao sa ruskim ambasadorom i požalio se na "etničko čišćenje" Srba na Kosovu. Međunarodna zajednica je uključena.
Zapad to pušta. Bivši vojnik zaštitnih snaga KFOR-a, sa kojim sam ove nedjelje mogla razgovarati, smatra da je to pogubno. "Ponekad," kaže on, "jasne riječi portparola NATO-a za štampu mogu spriječiti dalje nasilje".
U njegovo vrijeme, dezinformacije su odmah ispravljane na konferencijama za štampu.
Poslije Vučićevog sastanka sa ruskim ambasadorom ništa nije ispravljeno. Ne komentira se apsurdna optužba da Zapad vrši "čišćenje" Srba. Putin je ne tako davno širio sličnu laž kako bi opravdao rat u Ukrajini.
Do sada je samo Njemačka dala jasnu izjavu. Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu kaže da je iritantno vidjeti kako predsjednik Srbije pretvara počinioce u žrtve. Ovaj solo trud Berlina nije dovoljan. Kao i uvijek kada je Balkan u pitanju, nedostaje jedinstvo. Ovo ne samo zato što pet država članica (Grčka, Rumunija, Slovačka, Španija, Kipar) ne priznaju Kosovo kao nezavisnu državu. Sve dok se to ne promijeni Srbija neće ni pomišljati da odustane od destabilizacije.
U odbranu Brisela: Svjesna sam da jasne riječi prvo zahtijevaju nezavisnu istragu. Albansko-kosovski tabor ne čini sebi nikakve usluge tako što uvijek promptno zahtijeva bezuslovnu lojalnost.
Nedjelja je bila prekretnica
Ali nedjelja je bila takva prekretnica da je promjena kursa neophodna.
Napadači nisu bili divljački civili, već paravojna jedinica bez oznaka, možda inspirirana "malim zelenim ljudima" koje je Rusija poslala na Krim 2014. godine kao neprijavljene jedinice.
Svi stručnjaci sa kojima sam razgovarala smatraju da su napadači sigurno imali kontakte sa srpskim snagama sigurnosti. To pokazuje i arsenal oružja koji su nagomilali. Ovo nisu zarđali kalašnjikovi iz vremena Jugoslavije, već najsavremenije zalihe iz državnih skladišta: minobacači, ručne bombe, mitraljezi, protivtenkovsko oružje, dinamit. Sve ovo nije tako lako pronaći ni na crnom tržištu. Moraju postojati krtice iz sistema, odnosno iz tajnih službi, policije ili vojske, koji preusmjeravaju dionice, eventualno na duži vremenski period. Upravo to se moglo dogoditi. Jedan od napadača, Milan Radoičić, lokalni srpski političar sa sjevera koji se smatra Vučićevim povjerenikom. Drugi je identificiran kao bivši tjelohranitelj šefa srbijanske obavještajne službe Aleksandra Vulina. A Vulin je od ljeta na američkoj listi sankcija zbog blizine ruskim službama.
Svi se sada pitaju šta je Vučić znao? Ovo pitanje je politički važno jer su potrebne drastične sankcije ako se proglasi krivim. Dok mnogi čvrsto vjeruju da na sjeveru ništa ne funkcionira bez Vučića, mora se priznati: akcija mu više šteti nego koristi. Sasvim je moguće da će srpski vladar izgubiti kontrolu nad svojim sistemom, kao što je to često slučaj sa autokratskim vladarima. Tome nas je naučio duel između Putina i šefa plaćenika Prigožina.
Ali ako se dogodi horor scenario kojeg se plaši sve veći broj ljudi i paravojne formacije postave ćelije na sjeveru Kosova, onda neće biti važno ko ih je poslao. Na kraju, bitno je da im je Vučić svojom nacionalističkom retorikom pokazao put.
