Imamo, eto, crno na bijelo, da Hercegovci odavno vladaju Hrvatskom, a Bosanci od prije nekoliko dana Srbijom.Sad ćeš vidjeti kad mi njima počnemo krojiti izborne zakone i propisivati sastav Ustavnog suda, dosta su oni mislili da to nama mogu raditi. Što bi rek’o Valter – živi bili, pa vidjeli.
Piše: Amir Sužanj
Već godinama slušamo razne zle jezike koji na sav glas tvrde kako se susjedne zemlje petljaju u unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini i kako nam moćnici u političkim metropolama u najbližem istočnom i zapadnom susjedstvu kroje sudbinu i budućnost, klimavu i nestabilnu kakvu bi samo oni mogli poželjeti. Jedni nam, kažu, lobiranjem po evropskim zdanjima utrpavaju izborni zakon prema svojoj volji, a drugi ohrabruju naše domaće iznimno talentovane destruktivce i rušitelje suvereniteta i integriteta da razbijaju državne institucije i da nam državu prikazuju kao nemoguću i neodrživu, božemeoprosti k’o da smo mi nekakav propali međunarodni eksperiment koji nazor održavaju strani protektori, zavojevači, kolonizatori, okupatori i turisti na odmoru u vili OHR-a na Marin-Dvoru.
Da ne bi izbora u Srbiji, vjerovali bismo još bar tri-četiri decenije u tu zabludu kako susjedi iliti komšije upravljaju nama, ne shvatajući da je to obična laž i da je stvarnost sasvim suprotna. Dugo smo, predugo – decenijama, slušali razne ogorčene i ozlojeđene autentične državljane Hrvatske, koji su se na sav glas žalili kako im naše gore lišće – Hercegovci, upravljaju njihovom državom, pa i samim bijelim Zagreb-gradom, ali smo ih ignorisali, nismo ih shvatali ozbiljno. Mislili smo da pretjeruju i da šire te lažne optužbe zato što su jadni nesposobni da vladaju sopstvenom državom, pa im krivo. Ali kad i sa istoka, s one strane Drine, sa protesta zbog izborne krađe u Beogradu, počeše stizati slični glasovi, postade nam jasno da, ustvari, mi upravljamo njima, njihovom sudbinom i budućnošću, a ne oni našom.
Kako to, zapitaće se svaki znatiželjan čitalac, slušalac i gledalac?
Lijepo, brate. U samo predvečerje vanrednih izbora u Srbiji povedoše Milorad Dodik i Nenad Nešić svekoliko glasačko tijelo preko Drine, masovnije nego Čarnojevići u vrijeme čuvene seobe Srba, zavladaše izbornim mjestima, kako u Srbiji, tako i u samom Beogradu, osvojiše glasove i donesoše ih kao poklon Aleksandru Velikom Vučiću, koji umnogome zahvaljujući prekodrinskoj braći, odnese veliku pobjedu i u zemlji i u glavnom gradu.Ta mudra, briljantno izvedena operacija, pokrenuta je mjesecima prije glasanja, tvrde bolje upućeni. Uzalud su lokalni stanovnici srbijanskih gradova i varošica u čudu gledali kako se pred izbore u davno napuštenim, trošnim i ruševnim zgradama gomilaju desetine fiktivno prijavljenih novih stanara i čitavih porodica fantomskih birača, koje nikad niko nije vidio prije samog izbornog jutra. Neki od njih nemaju pojma ni gdje su Kalemegdan i Petrovaradinska tvrđava, a ipak i službeno postadoše stanovnici Beograda, Novog Sada ili neke vojvođanske, mačvanske ili šumadijske varoši.
Skočiše opet oni nezahvalni Beograđani, izađoše na nove proteste i optužiše pravednog vladara Aleksandra Velikog za, što bi se reklo ovim modernim vokabularom, izborni inženjering. Kad se to prevede na običan prostonarodni jezik, ispade da im je uvezao glasače iz Republike Srpske, koji nit’ su kad živjeli u mjestu prebivališta, nit’ će kad živjeti, ali će ostati upamćeni kao veliki izborni osvajači.
Pobuni se naopaka i bahata opozicija i izreče tešku psovku – nećemo dozvoliti da nam Srbijom i Beogradom vladaju Bosanci, što će reći ljudi dovedeni iz Bosne samo da bi fiktivnim prijavama boravka održali na vlasti Vučićev režim.
Biće da se Milorad Dodik naježio od te neumjerene i nekulturne uvrede jer on ne voli da ga zovu Bosancem, pogotovo to ne očekuje od ljudi u Srbiji. Ispostavi se, međutim, da se tim masovnim izbornim egzodusom stvorio nikad dublji jaz između Srba s lijeve i dobrog dijela Srba s desne strane Drine, onih nevaljalih, poganih, koji su protiv Vučićevog režima i koji ove prve, s naše strane Drine, jasno i nedvosmisleno smatraju isključivo Bosancima. Nesretnici se valjda prepali da će Mile umjesto pripajanja Republike Srpske Srbiji, što odavno najavljuje, na temelju svog izbornog kapaciteta koji je povoljno iznajmio Vučiću, a kasnije će ga naplatiti, jednog dana Srbiju pripojiti Republici Srpskoj, pa će onda taj njihov Beograd, koji je u svojoj neskromnosti umislio da je nekakva metropola, postati provincija Banjaluci, Zvorniku, Foči i Čajniču.
Imamo, eto, crno na bijelo, da Hercegovci odavno vladaju Hrvatskom, a Bosanci od prije nekoliko dana Srbijom.Sad ćeš vidjeti kad mi njima počnemo krojiti izborne zakone i propisivati sastav Ustavnog suda, dosta su oni mislili da to nama mogu raditi. Što bi rek’o Valter – živi bili, pa vidjeli.
.jpg)