Gaza je godinama geto sličan onome u koji su tjerani Židovi prije nego su ih vodili u logore i plinske komore.
Piše: Sead Alić
Svijet je ograđen satelitima. Uloga ovih naprava nije pomaganje
objektivnosti uspostavljanjem dijaloga i dijeljenja informacija. Sateliti su
informacijske granice kojima se pokušava zaustaviti istina na njenom prirodnom
putu oko svijeta.
Voditelji TV emisija ugošćuju komentatore jako pazeći da interpreti
ostanu unutar zidova njihovih pitanja. Izravno će 'legitimirati' sugovornika
pitanjem o bombardiranju od strane Hamasa ali neće dopuštati protupitanja o
povijesti osvajanja palestinske teritorije 'obranom od napada terorista'. Tek
tu i tamo kroz medijsku blokadu probije se odmjerenost glasa razuma. Razum je
postao migrant u svijetu kontroliranih ideoloških granica.
Irski je parlamentarac Richard Boyd Barett preskočio medijske
blokade i upozorio Ursulu von der Leyen na dvostruke kriterije u tumačenju
ratnih zločina Rusije i cionističke vojne administracije u Palestini. Ne zato
da bi opravdao Putina nego da bi vratio nešto od smisla vanjskoj politici
Europe.
Žižek je na sajmu knjiga u Frankfurtu tek nagovijestio da bi se
imalo o još ponečemu razgovarati pa je doživio glasno negodovanje 'navijača' iz
publike. No skandal je ostao zabilježen i svjedočit će da se u vremenu medijski
oblikovanog globalnog navijačkog jednoumlja – pokušavalo misliti i govoriti i
svojom glavom.
Yanis Varoufakis skrenuo je pozornost na paradoks na koji su mnogi
također ukazivali, naime da se u Ukrajini slave oni koji se suprotstavljaju
osvajanju ukrajinskog teritorija, a da će propagandom oblikovano zapadno
mišljenje branitelje iz Gaze, Jemena ili neke slične 'nevažne' zemlje nazvati
teroristima. Postavio je i hipotetsko pitanje o tom što bi se dogodilo da se
svi Hamasovi ratnici predaju i da priznaju krivicu. Odgovor je bio zanimljiv
jer je predviđao potpunu okupaciju cijele Palestine odnosno etničko čišćenje.
Dakle bilo ih ili ne bilo – bilo bi isto.
Društvene mreže su se 'sjetile' i izjava Nelsona Mandele o tome
kako se okupirani teritorij Palestine mora vratiti Palestincima. Veliki je
moralni kapital sadržan u njegovom stavu o tome da se aparthejda nismo
oslobodili dok se ne oslobode Palestinci.
Židovski vjernici mnogih zemalja podižu glas protiv cionističke
ideje za koju i sami smatraju da im je oduzela bit židovstva kao vjere.
Globalni mediji neće prenositi pobunu i Židova protiv cionističke politike
aparthejda u Palestini. Neće jer bi time sve stavili u pitanje, a sve i jest u
pitanju jer je sada u pitanju sve (što postoji).
Tu i tamo omakne se kakav urednički 'propust'. Takav je bio slučaj
s pozivom Baasefu Joussefu, egipatskom komičaru koji je sarkastično, cinično,
ali i provokativno povlačio konzekvence iz stavova Piers Morgana. Joussefovo
bravurozno ismijavanje medijskih laži i nepromišljenih stavova cionističke
politike i njihovih medija ostat će u pamćenju ljudi duha. Joussef je pokazao
koliko se toga protiv medijskih laži može učiniti promjenom diskursa
konverzacije. Jedna od njegovih najjednostavnijih, sarkastičnih poruka mogla bi
se interpretirati ovako: Dok Amerikanci ne promijene percepciju i tvrdi stav o
tome tko su dobri i zli ljudi u Palestini - realno je očekivati nastavak
istrebljenja onih koji su 'zli momci'.
Cionistički moćnici oblače kostime žrtve. Žive od kredita
holokausta. Misle da mogu sve jer su njima oduzimali sve. Ispuštaju iz vida da
su ih jedni ubijali a drugi prihvatili u svoju zemlju. Zaboravljaju da su im
tuđu zemlju obećali oni koji nisu bili njeni vlasnici. Smeću s uma da se kao
doseljenici drže za slamku oružja koje im dostavlja američka imperijalna
tvornica oružja i tvornica ratova. Uzdaju se u svoje kadrove koje su
'distribuirali' po centrima ekonomske, medijske i političke moći u SAD-u. Zato ih
nije strah sadistički se odnositi prema ostatcima Palestine u Palestini.
Koje su granice 'prava na samoobranu'. Da li se u ime 'samoobrane'
može htjeti uništiti narod jedne države. Da li to 'pravo' podrazumijeva
istrebljenje Palestinaca iz Palestine. Zašto cionisti imaju pravo na samoobranu
koristeći metode državnog terorizma a Palestincima se to pravo označava
terorizmom? Kako je došlo do obrata da su bivši teroristi postali 'legitimna
država', a bivši državljani postali teroristi? Smije li se pokušaj obrane i
preživljavanja nazivati terorizmom? Koje se matrice proizvodnje stavova ponovno
stavljaju u promet?
Palestinci dakle nemaju pravo boriti se za ukradeni im teritorij a
cionisti imaju pravo 'braneći se' osvajati nove dijelove Palestine. Područja na
kojemu žive Palestinci sve su manja jer se žrtve (cionisti) bore za svoj
opstanak. Svim američkim milijardama ispostavljenim u obliku oružja. Svim
globalnim medijima centara medijske moći. Svim ponzijevim piramidama
prenapuhnutog petrodolara.
Cionisti, nekada smatrani teroristima, danas teroristima nazivaju
ljude koji se nasljednicima tih bivših terorista suprotstavljaju. Britanci su u
međuvremenu zaboravili što su mislili. Svijet gleda kako se s teritorija
Palestine pokušavaju protjerati ostaci palestinskog naroda. Genocid je izgleda
dopušten kad odgovara interesima svjetskih centara moći. Churchill je
blagonaklono gledao na Hitlera dok nije shvatio pogubnost
nacionalsocijalističkog jednoumlja. Američki kapital u Njemačkoj je vidio vrt
za sadnju vlastitog kapitala. Sve dok nisu potekli krv i plin.
Svijet je kroz historiju jako griješio prema Židovima. Uvijek
nepoželjni (s biljegom Isusa na čelu), Židovi su morali iznalaziti alternativne
oblike rada da bi uopće preživjeli. To je budilo borbeni duh, svijest o
nužnosti učenja i rada, svijest o posebnosti (koju su donosile nevolje), te
svijest o nužnosti prihvaćanja one interpretacije Tore koja će im omogućiti
preživljavanje, uspjeh u poslovanju, a onda kumulativno i uspjeh naroda kao
takvog.
I uspjeli su. Poslovanje s kreditima stvorilo je svijet koji živi
na kreditima. Poslovanje s medijima stvorilo je svijet koji je na sliku i
priliku medijske slike svijeta. Poziv na mitsku istinu obećane zemlje pretvorio
je svijet u taoca mitologije.
Židovi su bili žrtve nacističkog pokušaja da ih se istrijebi.
Holokaust je sramota ljudskog roda. Ali nisu ga provodili Palestinci.
Židovi su bili žrtve europski uljuđenih Nijemaca. Ubijanje u
plinskim komorama bezbožno je neljudsko i nemoralno ponašanje civiliziranih
Europljana. To nisu radili ljudi na koje se danas bacaju (možda i fosforne)
bombe.
Gaza je godinama geto sličan onome u koji su tjerani Židovi prije
nego su ih vodili u logore i plinske komore. Bez vode, struje, nafte, lijekova,
sredstava za anesteziju, bez hrane, bez mogućnosti da se izađe iz zemlje, bez
opravdanja za lažnog ljudskog Boga koji je prema mitu odabrao svoj narod. Kao
da nije jasno da taj ljudski Bog na kojega se mi ljudi pozivamo ne može imati
ljubimce među dvonošcima. A ako bi odabrao neki narod, Bog bi tom narodu na
ramena stavio odgovornost za moral i pravednost a ne strojnice i bombe. Bog bi
odabranom narodu udijelio Riječ i milosrđe a ne tenkove. Bog bi odabranom
narodu snažio srce a ne mržnju...
Nacistička ideologija koja je pripremila njemački narod za
istrebljenje Židova pozivala se na 'životni prostor', lebensraum. Životni
prostor traže danas i cionisti u Palestini. Iseljavaju Palestince, ruše
naselja, grade nova. Uvlače nove generacije Židova u igru obećanja tuđega svima
koji slijede cionističke ideje. I, Židovi iz svijeta dolaze ne shvaćajući
ozbiljnost dolaska na tuđu zemlju, ulaska u tuđe kuće, rušenja tuđih maslina,
opasnosti protuzakonite gradnje kojom se smišljeno onemogućava komunikacija
među Palestincima. Nitko ih ne upozorava da to može biti opasno, da se
Palestinci jednom mogu pobuniti i pokušati oružanom pobunom sve vratiti.
Cionistička propaganda uspijevala je godinama. No zadnja zbivanja
pokazuju da doseljeni Židovi ne mogu biti sigurni. Posebno ako grade svoje
nelegalne gradove na mjestima gdje su do jučer živjeli Palestinci, ako ne
shvate da su se vremena promijenila i da njihov glavni sponzor gubi dah (bez
obzira na sve infiltrirane kadrove u institucijama ekonomske, političke i
medijske moći SAD-a.
Svaki je Nijemac u nacionalsocijalizmu morao postati članom 'više
rase', übermensch. To je bila pretpostavka za opravdanje ekspanzije i
istrebljenje Židova i ideju pokušaja osvajanja svijeta. Njemačka je bila über
alles, na sličan način na koji SAD danas pokušava realizirati slogan America
first. Cionistima nije strana ta ideologija ponižavanja 'onih drugih'. Druge,
koji su na putu, ne smatra se ljudima, a nove generacije useljenika budućnost
'tih drugih' vide negdje u nekim drugim zemljama arapskoga svijeta. U svakom
slučaju ne među cionistima. Milijuni Palestinaca koji desetljećima žive izvan
Palestine uistinu više 'ne postoje'. Oni nisu problem cionističke države.
Problem ove države su preostali kojima treba dokazati da 'ne postoje'.
Simptomi nacizma prepoznatljivi su u cionističkom nepriznavanja
Palestinaca ljudskim bićima. Riječ je samo o nežidovima za čije istrebljenje
treba pronaći dobru laž, 'prihvatljivu' ispriku, te koje treba udaljiti iz
životnog prostora cionističkih nacista. Sva ta ubijanja o kojima svakodnevno
slušamo, sve te slike koje nas ostavljaju u nevjerici, zapravo su završni čin
(odnosno pokušaj završnog čina) jedne velike povijesne tragedije. Žrtve
nacističkog zvjerstva prema Židovima preuzele su bešćutnost svojih mučitelja i
sada tu bešćutnost, taj sadizam, pokazuju protjerujući, ubijajući, osuđujući
Palestince na glad, žeđ, život bez uvjeta za život. Simptomi nacizma
zagospodarili su kolektivnom sviješću nacističkih žrtava, odnosno njihovih
nasljednika. (Nije to nepoznato da žrtva mora proći katarzu vraćajući se svom
mučitelju. No malo tko je razmišljao o tome da se veći dio jednog naroda može
navesti na takav oblik iživljavanja patnje prenoseći je na drugi narod).
Nema naime bitne razlike u odluci nacista da se istrijebe Židove i
odluke cionista da uz pomoć najsnažnije armije Bliskog istoka protjera
Palestince iz njihove domovine, pa makar i po cijenu genocida. U tom kontekstu
cionizam je preuzeo nacističku matricu ponašanja dovodeći židovski narod
ponovno pred provaliju osude cijeloga svijeta.
Temeljno pitanje cionističke ispostave SADističkog poligona za
širenje utjecaja oslanjanjem na mitove i nagomilano oružje je: Kako istrijebiti
(nevažan) narod? Sve ostalo je medijska igra plaćenih egzekutora, geostrateška
igra klana 'civiliziranih' zemalja. Tko se toj igri suprotstavi postaje
neprijatelj naroda koji je kroz povijest toliko patio. Cionizam živi od kamata
krvi židovskog naroda. Cionizam je ponzijeva piramida moći kojoj su temelj
židovske žrtve kroz povijest (a posebno u vrijeme II svjetskog rata), koja je
rasla na krilima sprege ekonomske medijske i političke moći cionista u SAD-u
ali i u Europi, a čiji se vrh ne boji ničega jer Bog u kojega vjeruje ima oblik
zlatnog tenka.
Zato i nije čudna izjava Netanyahua da se ne boji javnog mnijenja
Amerike ili svijeta. Infiltrirani u sve razine vlasti u SAD-u, a posebno u
strukture globalnih medija - cionisti danas predstavljaju inkviziciju
suvremenoga doba. Urednici, nakladnici i mediji dobro moraju paziti da se
istina o lažnom političko-medijskom cjepivu ne proširi svijetom. Cionizam je
izrastao u korporacijsko jednoumlje koje će nužno dovesti do globalnih podjela
a vjerojatno i avantura cijepanja atoma.
1897. Theodor Herzl osnovao je World Zionist Organisation koja
donosi Izraelsku deklaraciju o neovisnosti. Herzl je napisao manifest cionizma
u kojemu se zalagao da 'zemlju bez ljudi dobiju ljudi bez zemlje'. Bio je to
snažan slogan i naizgled razuman: Zašto ljudi koji su kroz povijest mučeni,
zatvarani, proganjani, pa i ubijani - zašto ne bi krenuli prema 'zemlji bez
ljudi', posebno ako ta zemlja zauzima posebno mjesto u njihovom vjerovanju.
Grijeh tog slogana je bio u tome što se mislilo na zemlju u kojoj
je i te kako bilo ljudi. U vrijeme stvaranja manifesta cionizma u Palestini je
živjelo između dva i pet posto Židova. Ostalo su bili Palestinci.
I svi su živjeli u (relativnom) miru.
Kako se naizgled približava postizanju svog cilja, cionizam postaje
prepoznatljivo zločinačkim projektom. Ne ubija se više u rukavicama. Ne nestaju
male grupe Palestinaca. Sada više nisu u pitanju samo neposlušni Palestinci
koji ne žele ustupiti svoja sela za nova nelegalna naselja novih doseljenika.
Sada je na djelu istrebljenje u sjeni geopolitičke igre koja može dovesti do
istrebljenja čovječanstva.
Cionizam naređuje jednom narodu da se iseli iz svoje domovine
(prikazujući to privremenim pomijeranjem prema jugu). Cionisti iscrpljuju
Palestince nasmrt prozirnim poistovjećivanjem jednog naroda s onima koji su se,
nakon stotina i stotina mirnih prosvjeda, odlučili boriti za opstanak. Nelson
Mandela je (za Cioniste) bio terorist. A sam je Mandela izjavio da neće biti
slobode dok ne prestane aparthejd i u Palestini.
Koji dakle oblik otpora stoji
na raspolaganju narodu kojemu se pred licem pravde Ujedinjenih nacija, pred
svim intelektualcima svijeta i pred svim slijepim medijima odvija krađa
teritorija, zatvaranje i mučenje Palestinaca kao i sve ono što smo desetljećima
slušali i na što smo očigledno oguglali.
Pitanje koje zdravi razum postavlja je kako se cionizam misli
opravdati pred svijetom i kako će administracija SAD-a dopustiti genocid nakon
toliko puta izgovorenoga 'nikad više'..
Nažalost sve što se događa u zadnje vrijeme ide u smjeru
poistovjećivanja ideologija nacizma cionizma i SADizma. Naime milijarde dolara
američkog novca uložene su u oružje cionista. Manje više sve su 'kolorirane
revolucije' slabile ili uništavale jednu po jednu državu s većinskim
muslimanskim stanovništvom. Kao po nekom nalogu razbijana je svaka mogućnost
ujedinjenja arapskog svijeta. Američko 'uvođenje demokracije' nasilnim putem u
islamske zemlje stvaralo je pustoš, otvaralo pretpostavke za nove ratove i samim
tim čistilo prostor za cionističko širenje životnog prostora cionističkoj ideji
koja će u konačnici razotkriti problem hijerarhija kao temeljni problem ljudske
povijesti.
SADizam je najkraće ime američke neokolonijalističke politike prema
potencijalnim neprijateljima cionističke države na bliskom istoku. Riječ je o
bolesnom pristupu politike koja je na zalasku i koja starom slavom širi strah
zemaljskom kuglom. Cionisti se ne plaše reakcije američke administracije jer je
cionistička ideologija odavno ugrađena u zamrlo demokratsko tijelo Amerike. I
administracija i globalni mediji, kao i globalni kapital pokazuju cionističke
neokolonijalističke, u osnovi nacističke simptome.
No, ubijanje Palestine polako dovodi svijet do svijesti i savjesti.
Narodi misle drukčije od njihovih političkih vođa. U običnim ljudima još uvijek
ima i morala i vjere. Vlasti i političke administracije odavno su postale od
naroda odmetnute i narodima nametnute parazitske izrasline.
Sve češće se fenomeni nazivaju pravim imenima. Sve je više Židova
koji se ograđuju od cionističke genocidne politike. Sve je više protesta
građana svjetskih metropola protiv ubijanja jednog naroda. Sve je jasnije da je
pozivanje na traženje krivca samo isprika za istrebljenje Palestinaca.
Stvari su se bitno promijenile od zadnjih cionističkih operacija u
Palestini. BRICS je nova činjenica na geostrateškoj karti svijeta. Američki
poligon za širenje SADizma (bespogovornog potčinjavanja američkoj hijerarhiji
moći) više nije tako siguran. Zapravo suprotno. Realno je očekivati slabljenje
kanala kojim se iz Amerike slijeva oružje vrijedno milijarde dolara. Židovi
svijeta sve više shvaćaju da je eksperiment sa Zemljom obećanom ne od Boga nego
od zemaljskih političkih idola - propao. Samo je pitanje koliko će Židova
ponovno stradati u svijetu. No i tu činjenicu cionisti pokušavaju iskoristiti
za svoje ciljeve. Napadi na Židove koji su se dogodili u nekim državama i kojih
će nažalost biti sve više oni ne predstavljaju kao vlastiti poraz nego kao
sredstvo za okupljanje svih Židova u zemlji koju su Židovima obećale tajne
službe velikih sila. Nažalost, u vremenu koje dolazi i to će se pokazati kao
loše rješenje. Naime nema sile koja će ubiti ideju Palestine. Nema nosača
aviona koji nije potopiv. Nema tenka koji je neprobojan. Nema vojnika koji će
se boriti za oteto onako kako će se Palestinci boriti za svoje.
Palestinci nisu Indijanci. Cionisti ne rade svoj projekt na
'divljem zapadu' nego u postojbini duhovnih ljudi i vjere. Židovi protestiraju.
Kršćani protestiraju. Islamski svijet je na nogama. Palestina bi mogla biti
okidač za velike promjene u svijetu i realnije političke odnose.
Kriminalci se najlakše sakriju tako da se omotaju nacionalnim
zastavama. Njih ne interesira mir drugih nego njihov vlastiti mir a to
podrazumijeva prestanak istraga, suđenja i nemogućnost konačne presude.
Kriminalcima je do vlastitog naroda stalo jedino ako im taj narod može dati
neograničenu moć i nedodirljivost
Senilni Biden, sjena nekadašnjeg političara, potpuno izgubljeno
izgovara visinu nove pomoći cionističkom režimu. No milijarde otisnutih
novčanica ne mogu promijeniti istinu: Oružjem su Amerikanci mogli istrijebiti
Indijance; Aleksandar Makedonski mogao je osvajat sve do Indije. Osmanlije su
mogle osvojiti Mediteran i veliki dio istoka. Rimsko je carstvo moglo biti
nedodirljivo u nekim davnim vremenima. I Mongoli su mogli dolaziti opljačkati i
vraćati se. Nasreću, vremena su se promijenila. Bune se preživjeli Indijanci.
Bune se unuci bivših američkih robova. Bune se muslimani čijim je šeicima
važnija nogometna zvijezda nego gladna djeca u Palestini. Buni se Afrika kojoj
je dosta i kolonijalizma i neokolonijalizma. Buni se onaj do svijeta koji je
shvatio da je petrodolar oblik manipulativnog i nepravednog upravljanja
svijetom. Bune se građani svijeta koji polako prepoznaju oblike globalne
manipulacije globalnim medijima i instrumentaliziranjem lokalnih vlada.
Treba imati na umu da ako ovih dana započne veliki svjetski rat, da
to neće biti iz vjerskih kulturoloških ili civilizacijskih razlika. Na djelu će
biti pokušaj obrane prenapuhanog cionističkog mjehura koji je Ameriku doveo do
ruba smisla pa i opstanka. Zemlja danas nema jednog 'dežurnog policajca'.
Svijet je postao mjesto oružane ravnoteže i svaki pokušaj bilo koje strane
mogao bi biti samoubilački.
U tom kontekstu i napad cionista na Palestince stvorio bi svijet u
kojemu demokratska laž stvarana od 'blizanaca' pa nadalje - ne bi više mogla
živjeti.
