Bolje je imati i djelimično suprotan stav od velikih sila, nego nedovoljno artikulisan, jer ko nam garantuje da takvim pristupom upravo ne izazivamo prezir pojedinih zemalja koje smatramo prijateljskim?
Smrtonosni napad militanata Hamasa na jug Izraela ponovo je potvrdio nepostojanje zajedničke bosanskohercegovačke vanjske politike, i dodatno, nesnalaženje lidera građanskih i bošnjačkih stranaka da jasno i precizno artikulišu svoje stavove bez opštih mjesta ili improvizacije.
Prvobitna šutnja, bježanje od suštine, neoglašavanje, iznošenje nepreciznih stavova u jutarnjem programu, i neujednačen stav, sve zajedno, pokazalo je da predstavnici građanskih i bošnjačkih nacionalnih stranaka u svojim istupima prvenstveno brinu o tome kako će njihove izjave biti doživljene u bosanskohercegovačkoj javnosti, a ne o tome šta je u svemu tome najbolje za državu. Sve smo to, u manjoj ili većoj mjeri, mogli primjetiti u reakcijama Nermina Nikšića, Denisa Bećirovića, Željka Komšića i službenom stavu ministarstva vanjskih poslova BiH ili izostankom reakcije pojedinih lidera koji su bili najpozvaniji da se oglase.
Posljedica takvog pristupa jeste i brutalan napad ambasadorice Izraela za BiH Galit Peleg na predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića u kontekstu njegove izjave o motivima napada Hamasa.
"Šta je inspirisalo Hamas da ovo uradi? Pa to su očajni ljudi i ovakva vrsta napada i terorisanje civila vide kao izlaz. Nažalost, nevini ljudi će platiti najveću cijenu", rekao je Komšić.
Upravo je Komšićevo neoglašavanje, a onda pokušaj da događaj objasni improvizacijom u jutarnjem programu BHRT-a, dovelo do kritike ambasadorice.
Ako je Komšić želio izraziti podršku Palestincima i objasniti dublje razloge koji su doveli do trenutne eskalacije, a i s obzirom da i mnogi izraelski analitičari krive politiku trenutne Vlade Izraela za oblikovanje situacije u Gazi koja je dovela do smrtonosnog napada, to je trebao uraditi zvaničnim saopćenjem sa svim činjenicama koje bi odbranile ovakav stav.
Komšić je improvizaovao i nije dobio ništa, osim osude i optužbe da opravdava zločine Hamasa. Ambasadorici je improvizacijom ostavio prostor da može tvrditi bilo šta. Da je jasno naveo zašto kritikuje politiku Izraela, makar bi znao zašto ga ambasadorica kritikuje, ali ne bi došao u situaciju da mu spočitava reletivizaciju. Njen manevarski prostor bi bio sužen.
S obzirom da Izrael već duži period svjesno podržava hrvatsku nacionalnu politiku u BiH, morao je biti svjestan takve opasnosti, da će ga se pokušati diskreditovati čak i u situacijama kad to najmanje očekuje.
Bećirović je odigrao mudrije, nije improvizaovao, držeći se čvrsto ljudskih prava i međunarodnog prava.
"Bilo kakav oblik nasilja i terorizma od bilo koga neprihvatljiv je za BiH. Naša država će nastaviti graditi poziciju aktivnog, principijelnog i kredibilnog subjekta na međunarodnom planu. BiH je i prije eskalacije posljednjeg vala nasilja pozivala na postizanje pravednog mira između Izraela i Palestine. I dalje smo uvjereni kako je to jedino dugoročno rješenje", rekao je Bećirović.
Međutim, mogao je isto tako osuditi Hamas zbog brutalnih ubistava i kazati da oni kidnapuju pravednu borbu Palestinaca za slobodu, a istovremeno navesti da Izrael kontinuirano izbjegava omogućiti Palestincima uspostavljanje države u granicama iz 1967. godine.
Naravno, mogao je odigrati do kraja pragmatično i podržati Izrael u politici koju vode, kao premijer Kosova Albin Kurti čijoj politici se pojedinci u Sarajevu skoro pa dive.
"Republika Kosovo nedvosmisleno osuđuje današnje terorističke napade na Državu Izrael. Naše misli su sa narodom Izraela tokom ovog neverovatno izazovnog vremena. Osuđujemo sve akte nasilja i nepokolebljivo smo solidarni sa onima koji su pogođeni", rekao je Kurti.
Ministarstvo vanjskih poslova BiH na svom X profilu (bivši Twitter) jedina je institucija koja je iznijela zvaničan stav, ali neobičnog sadržaja, u kojem se osuđuju ubistva i zločini ne navodeći o kojoj zemlji je riječ.
"Osuđujemo sve oblike nasilja, posebno ubijanje nedužnih civila. Kao žrtve brutalnih napada na gradove i civile, duboko razumijemo vrijednost svakog mirnog trenutka. Pozivamo na deeskalaciju sukoba i hitnu potragu za dugoročnim mirovnim sporazumima", poruka je ministarstva vanjskih poslova BiH.
Ipak, ministar Elmedin Konaković nije se direktno oglašavao, iako mu to uz Predsjedništva BiH i jeste u opisu posla. On se sakrio iza zaista besmislenog saopćenja Ministarstva.
Namjera teksta nije predlagati kako se treba postaviti u kontekstu izraelsko-palestinske krize. Nastojimo ukazati da nejasni stavovi u trenutku dok se svijet sve više polarizuje, i dok se oblikuju jasni politički blokovi, mi smatramo da ćemo hodom na prstima izbjeći ljutnju velikih ili regionalnih sila - nećemo. Bolje je imati i djelimično suprotan stav od velikih sila, nego nedovoljno artikulisan, jer ko nam garantuje da takvim pristupom upravo ne izazivamo prezir pojedinih zemalja koje smatramo prijateljskim?
S druge strane, na reakciju srpsko-hrvatskog bloka u BiH, predsjednika HDZ-a Dragana Čovića, predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto i predsjednika Rs Milorada Dodika nije se dugo čekalo. Sve troje su u osudili zločine Hamasa i dali bezrezervnu podršku Državi Izrael. Istina, oni u tom smislu nisu rizikovali gnjev dijela javnosti čiju podršku uživaju. Međutim, oni to nisu uradili da se dodvore javnosti, već da steknu strateškog saveznika u borbi protiv Bosne i Hercegovine, Izrael.
Ali, razliku u pristupu i spremnosti na rizik između predstavnika građanskih i bošnjačkih nacionalnih stranaka vidimo na primjeru jednodnevnog rata u Nagorno-Karabahu, kada je Dodik, uprkos tome što je više od 100.000 Armenaca napustilo svoje domove nakon pobjede Azerbejdžana, čestitao predsjedniku Ilhamu Alijevu na integraciji pokrajine.
