Privremene kontrole postaju trajne, države EU sve češće ignorišu šengenska pravila i ugrožavaju slobodu kretanja – jedno od ključnih postignuća Unije.
Slobodno kretanje ljudi unutar Šengenskog prostora, jedan od najvidljivijih i najkonkretnijih rezultata evropskih integracija, postaje sve ugroženije. Iako su granice među zemljama članicama nominalno otvorene, mnoge vlade već godinama sprovode privremene kontrole – koje se kontinuirano produžavaju, iako bi po pravilima morale biti izuzeci.
U ljetnim mjesecima 2024. gužve na graničnim prelazima postaju sve češće, a kontrole su sve prisutnije. Njemačka, Francuska i Italija – zemlje sa najdužim kopnenim granicama – redovno sprovode provjere. Austrija, zbog svog položaja, dodatno doprinosi usporavanju saobraćaja, dok Slovenija trpi posljedice, posebno kada je riječ o kamionskom transportu.
Politički motivisane kontrole
Nova njemačka vlada, predvođena liderom CDU-a Friedrichom Merzom, odlučila je pooštriti granične kontrole kako bi ispunila predizborno obećanje o borbi protiv ilegalnih migracija. Na ovaj potez odgovorile su i druge zemlje – Poljska je uvela kontrole na granicama sa Njemačkom i Litvanijom, što se tumači i kao politička poruka Varšave u kontekstu pada popularnosti vlade Donalda Tuska.
Trenutno najmanje 11 od 29 članica Šengena koristi mogućnost da uvede kontrole na granicama – i to ne kao kratkoročnu mjeru, već kao dugotrajnu praksu.
Ekonomija i sloboda kretanja pod udarom
Iako slike graničara u uniformama ostavljaju dojam odlučnosti i reda, one ne nude stvarno rješenje za problem ilegalnih migracija. Krijumčarske mreže nisu značajno pogođene ovim mjerama, a broj tražilaca azila je znatno manji nego tokom migrantske krize 2015/16. godine.
Istovremeno, privreda trpi ozbiljne posljedice – posebno sektori transporta i logistike. Kontrole kamiona na granicama EU koštaju milijarde eura godišnje. U praksi, ekonomske koristi Šengena – brz promet roba i radne snage – se sve više narušavaju.
Strah od domino efekta
Ponovno uvođenje graničnih kontrola od strane Poljske dodatno je povećalo zabrinutost za sudbinu Šengena. Uslijedi li domino efekt, mogla bi se urušiti čitava ideja Evrope bez granica.
Iako su šengenska pravila formalno još na snazi, njihovo zanemarivanje postaje sve češće. Paul Schmidt iz Austrijskog društva za evropsku politiku upozorava da mnoge vlade olako koriste izuzetke, čime potkopavaju sistem. Ipak, ističe da se saradnja policijskih i pravosudnih organa i dalje odvija, te da kontrole često služe više u političke svrhe nego kao stvarna prepreka.
Migracijski paket EU – ka reformi ili simbolici?
Evropski migracijski i azilni paket usvojen prošle godine trebalo bi da stupi na snagu 2026. godine, ali postoje pritisci da se neki elementi primijene ranije. EU komesar za migracije zalaže se za ubrzanu obradu zahtjeva za azil i kreiranje liste sigurnih zemalja porijekla, što bi olakšalo repatrijaciju odbijenih tražilaca azila.
Također se razmatra uvođenje sistema za elektronsku autorizaciju ulaska (ETIAS), po uzoru na američki ESTA ili britanski ETA. Ova mjera bi mogla stupiti na snagu do kraja 2026. godine, i prema Schmidtu, trebala bi biti implementirana mnogo ranije.
Propast Dablinske uredbe
Dodatni problem u migracijskoj politici jeste kolaps Dablinske uredbe, prema kojoj je prva zemlja ulaska odgovorna za postupak azila. Nakon što je Evropski sud pravde 2011. godine zabranio deportacije u Grčku zbog kršenja ljudskih prava, zemlje poput Italije i Mađarske počele su ignorisati ovu obavezu.
Nacionalne vlade, suočene s domaćim političkim pritiscima, sve češće pribjegavaju jednostranim rješenjima – poput upućivanja tražilaca azila u treće zemlje. Takve prakse često su u suprotnosti sa evropskim pravnim normama, ali donose političke poene.
Evropska komisija – nijemi posmatrač?
Mnogi kritičari upozoravaju da Evropska komisija ne preuzima dovoljno aktivnu ulogu u zaštiti šengenskih pravila. Britanski Economist nazvao ju je "uspavanim policajcem u srcu Evrope", aludirajući na nedostatak odgovornosti i mehanizama za sprovođenje pravila u praksi.
U trenutku kada je saradnja potrebnija nego ikada, mnoge članice EU i dalje se povlače u nacionalne okvire, dok se evropska rješenja odlažu. Šengen, iako još nije formalno urušen, svakim danom postaje sve slabija tačka evropskog projekta.
