Priču o herojstvu vrijednih i hrabrih žena Sapne, Teočaka i okolnih podrinjskih mjesta, teško je ispričati jednim novinarskim tekstom.
A. Hadžić
Foto: A. Bajrić-Blicko
Kako svane mjesec april, tako se u printanim i elektronskim medijima, na društvenim mrežama, i uopće na javnom prostoru, počnu ukazivati razni "heroji", spremni da svoje služenje domovini vrjednuju najvišom ocjenom.
Heroji, odnosno, heroine, koje rijetko ili skoro nikako ne gledamo u javnim medijima, a kakve su bosanske žene, tek, sporadično sinu u javnosti sa kakvom zaboravljenom fotografijom ili napisanim sjećanjem novinara, koje nas, upravo u danima aprila, vraća u teška ratna vremena.
Osim onih, koje su s puškom u ruci branile domovinu, mnoge su se, dok su im sinovi, muževi, braća, ustvari „muška, sposobna čeljad“ bili u bitkama, sa životom nosile neviđenom snagom i hrabrošću, vrijednim svakog divljenja, ali i herojstva.
Teško se oteti emocijama koje izazivaju fotografije iz ratne arhive fotoreportera Politicki.ba, Ahmeta Bajrića Blicka, snimljene na području Sapne 1994. godine, a koje svjedoče o životu bosanskih žena u vremenu teških bitaka i ofanziva koje su razdirale Podrinje.
One su, umjesto svojih "muških glava" orale i kopale, na svojim leđima sabirale ogrijev za zimu, radile oko stoke i, uz sve to, kuhale, čistile i dočekivale znane i neznane. Među njima i nas novinare.
Slično svojim majkama, bila su i njihova tek prirasla djeca.
Neke od njih smo, u julu 1994. godine, zatekli na jednom od "šeničnjaka" u Sapni, gdje, ne mareći za svoje godine na koje su se oslanjala njihova krhka leđa i još krhkije ruke, žanju i u snopove vežu požnjevenu pšenicu.
Priču o herojstvu vrijednih i hrabrih žena Sapne, Teočaka i okolnih podrinjskih mjesta, teško je ispričati jednim novinarskim tekstom.
Njihovu snagu i borbu za opstanak u svojim mjestima, ali i dobrotu koju su, nerjetko, demonstrirale kroz stidljive pozive "hajd', vruća krompiruša", "hoćeš, ponesi šljiva", "da ti dam prohinog brašna"“, "ako ti nije nešto, možeš kod nas prespavati" i stotine drugih toplih emocija koje su mnogi od nas, koji bi smo se u najtežim danima agresije, našli u njihovim selima, teško je zaboraviti.
Hvala vam dobre, hrabre, vrijedne i plemenite bosanske žene.
