Evo priče o čovjeku koji je pronalaskom posmrtnih ostataka ubijenih Srebreničana svjedočio njihovo postojanje, ali i razmjere zločina genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice.
Piše: Almasa Hadžić
Foto: Ahmet Bajrić - Blicko
Ovog 9.jula navršiti će se tačno 10 godina kako smo, fotoreporter Ahmet Bajrić Blicko i ja, u Buljimu kod Bratunca posjetili Ramiza Nukića, čovjeka koji je život, nakon agresije i povratka u svoje rodno selo, posvetio traganju za kostima ubijenih Srebreničana.
U novembru 2022.godine, Ramiz je u svojoj 63-oj godini života, napustio ovaj svijet.
Za one, koji nisu čuli za Ramiza Nukića, posebno generaciju mladih koji kao učesnici Marša mira i ove godine prolaze putem kojim je u koloni smrti u julu 1995.godine zarobljeno i ubijeno hiljade nedužnih Srebreničana, a koji će proći nedaleko od Ramizove kuće, evo priče o ovom nevjerovatnom čovjeku zabilježene prije deset godina.
Evo priče o čovjeku koji je pronalaskom posmrtnih ostataka ubijenih Srebreničana svjedočio njihovo postojanje, ali i razmjere zločina genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice.
Neka je rahmet dobrom čovjeku Ramizu Nukiću. Od dana naše posjete, pa do dana kada se teško razbolio, Ramiz je pronašao još oko 300 posmrtnih ostataka Srebreničana ubijenih u genocidu
......................................
Zabilježeno 9.jula 2015.godine
...Kuća Ramiza Nukića iz Buljima kod Bratunca, smještena je u strani, pored samog seoskog puta. Njime će na svojoj posljednjoj etapi prema Potočarima, sutra (10.jula) proći učesnici Marša mira od kojih mnogi neće znati da je Ramiz taj koji već punih 14 godina uz ovaj put „šumom i vodom“ skuplja kosti svojih nekadašnjih saboraca ubijenih u julu 1995.godine.
„Ovo gore iznad moje kuće zove se Kameničko brdo. Tu je u julu 1995.godine bilo ono veliko granatiranje gdje niko ne zna koliko je ljudi ubijeno i koliko je ranjenih u ovoj šumi ostalo da umre. E, tu smo bili ja i moj otac, i brat, i amidža i mnogi moji rođaci. Nakon granatiranja više niko ni za koga nije znao.
Pretpostavljao sam da su mi otac i brat ubijeni ovdje. Kad sam se 2001 godine vratio u svoje selo prvo što sam sebi dao u zadatak bilo je da nađem njihove kosti. Mislio sam da ih mogu prepoznati, ali nije to baš tako“ priča nam Ramiz pokušavajući objasniti razloge zbog kojih je krenuo u potragu za kostima onih koji su u julu 1995.godine mrtvi i ranjeni ostali ležati u reonu Kameničkog brda kod Bratunca.
Kaže da je, i pored teških uslova u kojima je živio , svaki dan išao u obližnju šumu, obilazio šumske „jarke i potoke“ tražeći oca Šahina i brata Velida Nailazio je nekad na skoro kompletne skelete, na lobanje, nekad na kosti nogu, ruku, ljudska rebra...
„Moram reći da me je nešto vuklo da to radim. Čim nađem neku kost ja je odmah „obezbjedim“ i javim našem Bratunčaninu Sadiku Selimoviću iz Instituta za nestale šta sam našao. Oni onda, opet, po proceduri, dođu i odnesu te kosti.
Svaki put kad pronađem neku kost, sve dok mi nisu javili da su mi identifikovani brat i otac, ja pomislim da bi to mogla biti očeva ili bratova kost. Ipak, njih su pronašli u grobnici u Liplju. Oca ću kopati prekosutra u Potočarima“.
Ramiz je do sada, kaže, skupio preko 250 posmrtnih ostataka ubijenih Srebreničana. To što je veći broj kostiju nalazio pored šumskih potoka objašnjava time da su ranjenici „išli da se napiju vode“ nakon čega su umirali. Veli da su mnoge posmrtne ostatke raznijele divlje životinje, ali i vodene bujice, tako da često zna dugo pješačiti koritom pojedinih potoka tražeći ljudske kosti. Jednostavno, veli, ne može da sjedi s mirom, kad zna koliko je tu iznad njegovog sela pobijeno ljudi i čije kosti nikad niko nije pokupio.
Sa Ramizom u „potragu za mrtvim“ nerjetko krenu i njegovi unuci. Za vrijeme naše posjete, u šumi , nekih kilometar od njegove kuće, pokazao nam je prije nekoliko dana pronađene kosti koje će ovih dana predati Institutu za nestale.
O Ramizu Nukiću i njegovom dugogodišnjem traganju za posmrtnim ostacima Srebreničana, prije dva dana na sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a govorila je i Samanta Pauer, ambasadorica SAD-a u UN-u. Svojom pričom iznova je ukazala na činjenicu da i 20 godina nakon genocida u Srebrenici nisu pronađeni posmrtni ostaci mnogih ubijenih .
