Welzig: Simbioze između države i religijske zajednice, vodi problemima

"Sve priznate religijske zajednice u Bosni i Hercegovini su prisutne i u Austriji i tu blisko sarađuju u duhu kooperacije".

Razgovarao: Sead Numanović

Tokom prošle sedmice u Sarajevu je bila visoka delegacija iz Ureda kancelara Austrije.

Predstavnici Kultusamta, odjela koji predstavlja poveznicu, odnosno dodirnu tačku između austrijske države i religijskih zajednica i ima funkciju vrhovnog organa uprave za religijska pitanja, nadležnog da provodi državne zakone i propise koji se tiču crkava i religijskih društava ili religijskih vjerskih zajednica, kako bi sa bh. zvaničnicima iz svih sfera društva razgovarali o stanju vjerskih prava i sloboda.

Oni su se zanimali i za načine kako bi Austrija, sa svojim iskustvima, dalje i više mogla pomoći Bosni i Hercegovini i u ovom segmentu,

Kultusamt je u službi je informiranja i savjetovanja vladinih službi i državljana Austrije u vezi sa religijskim pitanjima.

Religijski interesi građanki i građana Austrije predstavljaju prirodnu osnovu za djelatnost Kultusamta – osnovna prava slobode vjere i savjesti u pogledu individualnog, kao i religijska sloboda religijskih zajednica, osnovni su elementi jedne slobodne ustavne države. Agende koje se tiču kultusa već su 1849. godine bile uređene kroz "Ministarstvo za kultus i nastavu", nedugo poslije stupanja na snagu patenta temeljnog prava, uz zaštitu priznatih crkava i religijskih društava. Ovo je obuhvatalo ne samo priznavanje religijskih društava, nego i garanciju prava i dužnosti. Činjenica je, da je tek Ustav iz decembra 1867. godine Temeljnim državnim zakonom o općim pravima građana stvorio osnovu za današnji odnos redovne razmjene i kooperacije između države i crkava i religijskih društava. Dobra saradnja između države i crkava i religijskih društava, kao i crkava i religijskih društava međusobno, predstavlja važan stup mirnog suživota u Austriji.

Sloboda vjere i savjesti svakog pojedinca i pravo na javno prakticiranje vjere od strane crkava i religijskih društava je zagarantirano od 1867. godine Temeljnim državnim zakonom o općim pravima građana. Mirovnim ugovorom iz St. Germaina se od 1920. omogućava slobodno prakticiranje vjere za sve. Važnu dopunu čini, od 1958. godine (od 1964. u rangu ustava), Evropska konvencija o ljudskim pravima.

Politicki.ba razgovarao je sa voditeljem austrijskog Kultusamta Florianom Welzigom.

Šta vas dovodi u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu? Kakvom vidite situaciju u BiH?

- U Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu nas dovodi puno toga povezujućeg, u prošlosti i u sadašnjosti. Kao što znate, danas puno ljudi koji svoje korijene imaju u Bosni i Hercegovini žive u cijeloj Austriji, i ne manje važno, u Beču. Ja sam lično već više puta dolazio. Članovi naše delegacije su i predsjednik Bošnjačke islamske vjerske zajednice u Austriji i jedan katolički svećenik koji je već ostvario veliki broj dijaloških projekata. Obojica su 2012. bili sa mladima u Sarajevu u okviru jednog projekta susretanja kršćana i muslimana. Osim toga, u stalnom smo kontaku i obavljamo razmjenu sa pravoslavnim i jevrejskim religijskim zajednicama u Austriji. Sve priznate religijske zajednice u Bosni i Hercegovini su prisutne i u Austriji i tu blisko sarađuju u duhu kooperacije.

Koliko austrijska iskustva mogu pomoći BiH kada je međureligijski dijalog u pitanju? I kako bi se ta pomoć realizirala?

- Mi možemo biti zahvalni, da u Austriji već dugo njegujemo dobar i kooperativan dijalog države sa svim crkvama i religijskim zajednicama. Mislim da nam je funkcija "gradnje mostova" u najrazličitijim oblastima zajednički radni nalog. A religija je uvijek prekogranična/internacionalna.

Često su to praktična iskustva i konkretni projekti u svakodnevnici, koji mogu ojačati put bivstvovanja jedni s drugima. Meni su i iz Austrije poznati najrazličitiji projekti iz civilnog društva sa Bosnom i Hercegovinom.

Šta ćete i šta bi ste sugerirali vjerskim vođama u BiH, obzirom da je relativno česta situacija da i vjerske vođe imaju sukobe među sobom o temama koje su političke naravi?

- Svako ima svoju vlastitu historiju i svoja iskustva. Historije naših zemlja ukazuju na važna zajedništva i preklapanja, ali i različitosti. Slušati i drugoga uzeti za ozbiljno, i istovremeno biti prosvijećen o svom identitetu, je pretpostavka konstruktivnog razgovora. Isto tako je važno, da se njeguje kultura argumentovanja. Ne može se u svemu imati isto mišljenje – inače ne bi ni bilo demokratije – ali moramo biti spremni, da pustimo druge da izgovore i, također, zahvalni za nove prijedloge. Tu spada i vlastita sposobnost izražavanja konstruktivne kritike.

Jesu li vjerske zajednice i u BiH, kao i u cijelom regionu Balkana (a takve trendove uočavamo sve više i na evropskom kontinentu), u raljama politike ili je politika još jedan instrument vjerskih zajednica za ostvarenje njihovih interesa?

- Posije Drugog svjetskog rata je u Austriji objavljen Manifest Katoličke crkve; poznat je po formulaciji: "slobodna crkva u slobodnom društvu". Tu su obrađena mnoga iskustva u vezi sa odnosom država-crkva-moć, kako bi se u budućnosti oduprijelo iskušenjima simbioze između države i religijske zajednice, koja vodi problemima. Temeljna intencija dobre kooperacije uz znanje o vlastitim zadacima i različitim odgovornostima je generalno bezvremenski važna i na koncu i jača svaku religijsku zajednicu.