Vasković: Teško je biti istraživački novinar, ali je još teže biti sluga

Često sam meta suptilnih pritisaka i verbalnih napada, pritisku izložena i moja porodica.

Novinarka Sanja Vasković svojim primjerom pokazuje da istinsko, istraživačko, propitivačko i kritičko novinarstvo ne izumire. Takvih novinara u Bosni i Hercegovini nema, a još ih je manje u lokalnim zajednicama. Na području grada Istočno Sarajevo samo je jedan istraživački medij – Spin info. Urednica i osnivačica ovog portala, a naša sagovornica, Sanja Vasković zbog svog rada trpi brojne pritiske, a političari ne oklijevaju ni da te pritisak vrše na članove njene porodice. Skrivanje informacija, mizogini komentari, tužbe… samo su neki od načina kojima vlast, ali i opozicija otežavaju rad naše sagovornice. Kako je biti istraživčaki novinar u Istočnom Sarajevu Vasković govori za Politicki.ba.

"Možda bi bilo dobro i pomenuti da su me iz jedne javne ustanove tužili za klevetu jer sam objavila da posluju s gubitkom, što je izvještaj koji su oni sami podnijeli skupštini koja je taj isti izvještaj i usvojili", kaže ona na početku razgovora.

Politicki.ba: Sa kojim se sve opstrukcijama susrećeš u svom radu od strane vlasti?

- Kada govorimo o opstrukcijama od strane vlasti tiču se prije svega uskraćivanja prava na informacije, koje je jedno od temeljnih prava demokratičnosti i unapređenja društva. Problem je (ne)odgovornosti onih koji obavljaju javne funkcije, a koji u većini slučajeva novcem građana raspolažu kao sopstvenim i smatraju da nikome ne trebaju polagati račune. Indikativan primjer ovoga je slučaj kada sam godinu dana čekala informacije koje bi trebale biti dostupne svakom građaninu, a ne novinaru, uprkos svim institucionalnim sredstvima, pa i preporukama obudsmena za ljudska prava, ostala sam uskraćena za informacije koje su od javnog značaja. Pored “ćutanja administracije” opstrukcije u radu odnose se i na sam odnos prema novinarima i novinarkama koji kritički ispituju nečiji rad i usvojene odluke, što u suštini i jeste posao novinara. Suptilni pritisci i verbalni napadi su česti, kao i pritisci na moju porodicu, zgodno je pomenuti i primjer kada mi se na postavljeno pitanje odgovaralo odlaskom sa govornice što pokazuje kakav je odnos prema novinarima, a što je nažalost aktuelnom retorikom vlasti podržano od strane velikog broja građana. Ako imate situaciju da, prema istraživanju BH novinara, čak 74% ispitanika u Republici Srpskoj smatra opravdanim ponekad napasti, udariti novinara, nešto je trulo u zemlji Danskoj.

Politicki.ba: Je li vlast jedina koja opstruiše tvoj rad?

- Nažlost ne, tu je i opozicija. Dakle, osobe koje bi trebale biti odgovorna politička opozicija - to nisu ni najmanje, rijetki su izuzeci, par njih koji bez dozvole lidera opet ne mogu mnogo toga uraditi. Oni koji bi trebali ukazivati na propuste vlasti i upućivati argumentovane kritike bave se minornim stvarima, poput postavljanja rasvjete i slično, ne ulazeći u suštinu problema odnosno korupciju i kriminal. Dešava se da se na skupštinama javno zahvaljuju vlastima (gradonačelniku) što je dao novac za nešto što su predložili, kao da to nije novac svih nas i kao da to nije njegov posao u suštini. A opstruisanje mog rada od strane opozicije odnosi se, takođe na, vjerovali ili ne, neodgovaranje na pitanja. Skoro nikada neće da komentarišu kada zovem za izjavu, što je izuzetno neodgovorno prema onima koji su ih birali. Dakle, u Istočnom Sarajevu je riječ o jednom uvezanom sistemu vlasti i opozicije gdje je jedini problem ovih malo slobodnomislećih ljudi.

Politicki.ba Koliko je teško raditi okolnostima u kojima si ti jedina novinarka u svom gradu koja se bavi istraživačkim novinarstvom?

- Možda jeste teško, ali ja to ne gledam na taj način, mislim da je teže zatvoriti oči i pisati u službi sistema, biti poluga uništenja društva i podilaziti ovom izokrenutom sistemu vrijednosti koji živimo, kao što to radi dobar dio medija, odnosno novinara. Jedine poteškoće odnose se na već pomenute probleme pristupu infrmacijama, neodgovaranjem na pitanja i eventualno tužbe za klevetu koje su klasične SLAPP tužbe koje imaju za cilj uplašiti mene, stvoriti neku vrstu autocenzure i slično, ali su u mom slučaju samo postale potvrda da očigledno dobro radim svoj posao. Možda bi bilo dobro i pomenuti da su me iz jedne javne ustanove tužili za klevetu jer sam objavila da posluju s gubitkom, što je izvještaj koji su oni sami podnijeli skupštini koja je taj isti izvještaj i usvojili, ali neko je smatrao da ja iznošenjem činjenica kako je navedeno “narušavam ugled opštine” što je zaista apsurdno. Na sreću, tužba je odbačena.

Politicki.ba: Kakav je položaj žena novinarki i urednica u regiji Istočno Sarajevo?

- Iako smatram da ne trebam imati nikakve privilegije samo zato što sam žena, jer ko se plaši da se bavi istraživačkim novinarstvom i ne treba to da radi, ipak postoje razlike u tretiranju novinara i novinarki. Nekada se dešavaju situacije da će neki funkcioner, u nedostatku adekvatnog odgovora na vaše pitanje, pokušati da se “približi” na način komentarisanja fizičkog izgleda ili prosto rečenica kojima tu nije mjesto, a koje vjerovatno ne bi smjeli reći nekom muškarcu jer bi moglo doći do fizičkog obračuna što svakako nije strano u našim skupštinama. Uostalom, kao i u drugim profesijama, s tim što ste ovdje više kao žena izloženi komentarisanju vašeg privatnog života nego vašeg novinarskog rada.

Politicki.ba: Da li građani razumiju tvoju borbu protiv korumpiranog sistema?

- Iako ne bih generalizovala stvari čini mi se da smo kao društvo skloni autoritativnim društvenim uređenjima, kultu vođe i slično, i da je proces tranzicije jako spor, jer nikako da ljudi shvate da imaju pravo pitati kako se upravlja njihovim novcem, izraziti neslaganje, bunt je kod nas nepoznat pojam i najčešće se dešava, nažalost, kada su ugroženi lični interesi pojedinca. Borba protiv korumpiranog sistema trebala bi da se podrazumijeva, i da bude opredjeljenje svakog savjesnog građanina ove države, a ne da predstavlja neki izuzetak i nešto sa čime se hvata u koštac sve manje ljudi u BiH. I ti ljudi su, umjesto podrške, konstantno izloženi etiketiranjima različite vrste. I mogu razumjeti političare kojime je to i “posao” da brane svoje fotelje, ali ne mogu, na primjer, situaciju kada sam bila izložena verbalnom napadu od strane gradonačelnika i kada su moje kolege ćutale ili su mi kasnije rekli kako sam “i ja njega napala”, dakle, pitanje kako se troši javni novac smatra se napadom i to je taj paralelni univerzum koji živimo. Šta onda očekivati od običnih građana kojim se svakodnevno serviraju nove priče u smislu “oni nas napadaju, mi se branimo” i tako već 30 godina nakon rata. Doduše, iako su dosta razočarani ovim uigranim sistemom, shvataju šta je ispravno i s te strane razumiju svakodnevno borbu.

Politicki.ba: Stepen slobode medija u BiH nije na zavidnom nivou, ali kakva je specifično situacija u lokalnim sredinama?

- Jasno je svima da je stanje u manjim lokalnim sredinama zaista zabrinjavajuće. Ja bih ovim putem da dam podršku svim ljudima koji se bave bilo kakvim građanskim aktivizmom u svojim lokalnim sredinama, jer je to zaista hrabrost. Kada govorimo o medijima konkretno u Gradu Istočno Sarajevo gdje ja živim, istraživačkih medija nema, osim portal koji ja uređujem. Ostali su u službi politike, odnosno vlasti ili “opozicije” i ono što ja pišem nećete pročitati u drugom mediju, moje tekstove ne prenose ni jedni ni drugi, tako da vam je jasno da što se tiče medijskih sloboda uopšte nismo napredovali. Žao mi je što sve manji broj novinara uopšte želi da se bavi istraživačkim novinarstvom, ali vjerujem da ćemo svojim primjerom podstaknuti neke nove generacije, i da nijedna borba nije uzaludna, sigurno smo korak bliže pravednijem društvu.

Tekst je realiziran u okviru Transition programa Vlade Republike Češke i uz finansijsku pomoć Ambasade Republike Češke u BiH @CzechiainBiH. Sadržaj odražava stavove sagovornika koji su izbor redakcije Politicki.ba i ne odražavaju nužno i stavove Češke vlade.