“U Goraždu svjedočimo ratu četiri žene”

One su na ključnim političkim pozicijama u vlasti kantona i po prvi put u historiji kantona obavljaju najistaknutije političke pozicije.

Razgovarao: Amir Husrep


 

Politička svakodnevnica u Bosansko-podrinjskom kantonu, kao i u ostatku države, ogledalo je blata naše bosanskohercegovačke svijesti i umnosti.

Silna stranačka prepucavnja, potkovana nacionalnim vitalnim interesima i začinjena ličnim ambicijama narcisoidnih pojedinaca koji svoje snove žele ostvariti preko narodnih leđa žalosna su pojava našeg društva.

Najveći stepen podlosti ti pojedinci iskazuju u predizbornim kampanjama svako druge jeseni licemjerno se kezeći sa uličnih bandera.

Zlo je to, što je takav način vođenja politike istu ogadio narodu koji više nema sluha ni osjećaja za one prave, istinske promjene.

Da se vrijedi boriti pokazuje i primjer Delile Kajić-Klovo iz Goražda.

Izložba odbijenica

U bosanskohercegovačkoj javnosti postala je poznata nakon što je, na vlastitom blogu, napravila izložbu sa više od 150 odbijenica. Njena priča o četiri godini bez posla, kao magistru pravnih nauka iz oblasti evropskog prava, obišla je Bosnu i Hercegovinu.

Sa Kajić-Klovo razgovarali smo o trenutačnoj političkoj situaciji u Bosansko-podrinjskom kantonu, spornom konkursu o prijemu policajaca u MUP BPK-a, snimcima o trgovini pozicijama, javnom mnijenju društva u ovom kantonu...

Korupcija među političarima, pogotovo ona kada se trguje pozicijama, je široko raspostranjena. Politicki.ba je budno pratio dešavanja u BPK-a Goražde. Možete li nam Vi dati širu sliku cjelokupne situacije?

- Ne postoji niti jedna presuda za korupciju goraždanskih političara koja je izrečena na našem sudu. Ipak, smatram da je isključivo lični interes pojedinih političkih aktera uzrok svih ovih konflikata koje mi danima uživo pratimo u svojevrsnom prvom političkom reality show-u.

U Skupštini BPK Goražde postoji jak sukob između SDA premijerke Aide Obuće i predsjednika KO SDA Mirsada Žuge i njenih partnera s jedne strane i s druge strane Liberalne stranke Daliborke Milović i Rasima Mujagića sa pet poslanika i većinom u Klubu srpskog naroda. Sada su se drugoj strani u borbi protiv vladajuće politike priključila dva poslanika od kojih jedan iz SDA Nijaz Musić a druga je Edita Velić iz DF-a.

U Skupštini BPK Goražde postoji Koalicini sporazum većine koji su potpisali SDA, DF, NBL bivšeg gradonačelnika, A-SDA, SBB i Goraždanska priča. Potpisivanjem tog sporazuma SDA je svog dugogodišnjeg pouzdanog partnera Liberalnu stranku neočekivano poslala u opoziciju i to upravo pravnim manevrima u organizaciji Nijaza Musića i Mirsada Žuge.

Kada je Liberalna stranka izbačena iz vlasti, to je u javnosti prilično dobro prihvaćeno posebno zbog toga što su određena neidentificirana lica u medijima plasirala fotografije o ratnoj prošlosti pojedinih članova Liberalne stranke u tzv. Vojsci Republike Srpske. Retorika u tom pravcu je jedno vrijeme bilo posebno vidljiva na Facebook stranici tadašnje predsjedavajuće Velić.

Misleći građani Kantona mogu se prisjetiti eskalacije po društvenoj mreži nakon što je Daliborka Milović tokom skupštinske sjednice plastičnom flašom u kojoj se nalazila voda gađala Editu Velić. To je slika koja je otišla iz ovog grada i mislim da najbolje oslikava nivo naše kantonalne skupštine ali i sukoba.

Mislim da taj aspekt ne smijemo zaboraviti i zanemariti jer se ovaj grad godinama pokazivao kao grad koji je prevazišao niske međunacionalne tenzije, a pojedini političari su se hvalili kako je grad svojevremeno otvorio vrata za radnike Srbe iz okolnih općina.

I to jeste bilo tako, ali su trebale godine da bi se građani Istočne Bosne osjećali sigurno kada odu trgovati, studirati ili raditi ili popiti kafu u drugi entitet.

No, da se vratimo na prošli mandat.

Liberalna stranka je u prošlom mandatu, isto kao i njen partner SDA, znala kako da koristi resurse koje joj vlast pruža te je na prošlim izborima dobila četiri poslanika i plus dodatnog poslanika Kulovića koji je bio posljednji na listi SBB-a, ali je osigurao prolazak u Skupštinu i po tom zamijenio „klub“. Dakle, sa 5 poslanika je naprasno izbačena iz priče o formiranju vlasti a sve je bilo praćeno dizanjem nacionalnih tenzija i pričom o zloupotrebi sredstava namjenjenih udruženjima.

Vršili su se pretresi, izuzimala dokumentacija, ali od te priče na kraju nije bilo ništa, ili bar građani o tome nisu informirani.

Nakon što su izbačeni iz vlasti, oni su se durili, pa dvije godine nisu formirali Klub srpskog naroda.

Znači, mi smo imali Konstitutirajuću sjednicu Skupštine BPK-a u novembru 2018. a nastavak iste te  sjednice dvije godine poslije, u decembru 2020.

Skupština bez Kluba Srba

Na prvom dijelu sjednice su se konstituirala dva kluba – Klub Bošnjaka i Klub Hrvata, dok se Klub Srba nije konstituirao. Klub Bošnjaka donosi odluku da se u rukovodstvo ispred Kluba Bošnjaka bira Edita Velić, a Klub Hrvata Edim Fejzić. Fejzić i Velić između sebe biraju da Velić obavlja funkciju predsjedavajuće skupštine, a Fejzić zamjenika.

Bez obzira što se Klub Srba nije konstituirao Velić i Fejzić naredne dvije godine predsjedavaju sjednicama, imenuju mandatarku, kasnije se bira i u aprilu 2019. imenuje kantonalna vlada. Sve se to radi a da se Klub Srba nije konstituiran.

Onda dolaze općinski izbori na kojima SDA ponovo ne dobija gradonačelničku poziciju, a gradonačelnik Muhamed Ramović iz NBL-a nakon tri mandata ne dobija dovoljno glasova i podrške iz SDA. Pobjedu odnosi kandidat koji dolazi iz SDP-a Ernest Imamović. Tu već počinju priče da SDA i NBL kao drugi najjači partner kreću u rušenje aktuelne većine i pregovore sa Liberalnom strankom.

Pojavljuju se slike Ramovića kako u restoranu sjedi i pije kafu sa Milović, slike Milović ispred SDA, informacije da su SDA i LS dogovorili novu većinu bez DF-a i A-SDA. Liberalna stranka sa 4 svoja mandata na općim izborima na općinskim ne prelazi prag. Dakle, jedno totalno razbijanje i svjesni su da ako sada ne uđu u vlast mogu se pozdraviti sa udobnostima i beneficijama koje imaju.

Sva ta previranja su bila vrh ledenog brijega i led počinje da se topi. Velić optužuje premijerku Obuću da formira većinu bez DF-a, kontaktiraju se centrale, građani sa nestrpljenjem čekaju hoće li Ramović sada doći na mjesto premijera, hoće li vlada Aide Obuće biti oborena, hoće li Ramović biti izbačen, hoće li ući u vlast Liberali, zagrijava se atmosfera na društvenim mrežama baš nekako u isto vrijeme kada se zagrijava i drugi talas pandemije pa mi građani imamo „hljeba i igara“ da ne čitamo o broju zaraženih i ne pričamo o broju otkaza.

Tu otprilike Velić počinje da iznosi prljav veš, ali ništa konkretno. Recimo dva mjeseca joj je bilo potrebno da iznese nekih pet ili šest stvari za koje sumnjiči premijerku, a da pri tome ne navede niti jedan argument za optužbe.

Na kraju se sve pretvara u sukob između Velić i Obuće u koji se uključuju Milović i na kraju i ministrica kantonalnog MUP-a Nizama Rišljanin. Dakle, sukob četiri žene koje u isto vrijeme i po prvi put u historiji kantona obavljaju najistaknutije političke pozicije.

To je jedna vrlo široka slika cjelokupne situacije.

Ko je koga snimao

Na jednoj od sjednica, sada već bivši kadar SDA i zastupnik u Skupštini BPK-a Goražde, Nijaz Musić, je objavio snimak o navodnoj trgovini pozicijama ministra MUP-a BPK-a i Kantonalne Bolnice. Kako pravna struka gleda na snimke nastale bez naloga?

- Pojavila su se do sada dva snimka. Na prvom se čuju glasovi zastupnika u Skupštini Kantona i delegata u Domu naroda FBiH Edima Fejzića i Seada Tatarina kako govore o 30.000 KM za MUP i 20.000 KM za bolnicu.

Snimak za koji se tvrdi da ukazuje na moguću prodaju pozicije ministrice MUP-a i direktorice kantonalne bolnice i potencijalnu trgovinu uticajem ne može se korisiti kao dokaz u krivičnom postupku. Očigledno je riječ o nezakonitom snimku, koji je sniman bez sudskog naloga, pa je samim tim u našem krivičnom pravu takav snimak nezakonit. Neki se kada je riječ o takvim nezakonitom snimcima pozivaju na javni interes ali naše pravo u krivičnom postupku ne predviđa izuzetak javnog interesa u tom smislu. Pitanja koja su tu ključna jesu ko to snima političare po Goraždu i otkud snimak kod zastupnika Musića. Moguće je da je snimak napravio neko od učesnika razgovora ili treće lice. Kako možemo vidjeti iz medija, kantonalno tužilaštvo je saslušalo Musića pa je on možda rekao neka druga saznanja koja mogu pomoći tužilaštvu u istrazi.

Međutim, i kao pravnica i kao građanka ovog grada, moram istaći da sumnjam u motive posebno zbog toga što goraždanskoj javnosti trgovina političkim pozicijima i rukama u Skupštini nije nova i nepoznata. Naprotiv, Goraždani i građani Bosansko-podrinjskog kantona znaju da je trinaesta ruka koja je prevaga dobro prolazila u toj igri.

Po mom sjećanju, prvi kupljeni mandati su bili upravo mandati iz stranke Radom za boljitak u kojoj su nekad zajedno bili i Milović i Fejzić. Jedina presuda koja postoji za prevare pri glasanju u BPK-a je upravo presuda Suda BiH u kojoj je Dragan Šekarić, na osnovu sporazuma o priznjanju krivnje, oglašen krivim za krivično djelo prevara pri glasanju ali je Daliborki Milović obezbijedio dovoljan broj glasova za kantonalnu skupštinu. Šekarić je za to djelo osuđen uslovno, a Milović je dobila mandat i otišla u Dom naroda i počela svoju plodonosnu političku karijeru.

Ali nije stvar samo o Milović, ona se dovodila u vezu sa tom presudom ali koliko ja znam nije se nikada dovodila u vezu sa prodajom ruku. Za razliku od nje postoji nekoliko zastupnika u Skupštini koji su se dovodilu u vezu sa prodajom 13. ruke a to je počelo raspadom koalicije SDA – SDP 2012. godine.

Dakle, čaršija priča da se u Skupštini BPK-a trguje još od 2012. godine, kada je oborena vlada SDA i u taj kontekst se dovodilo nekoliko zastupnika.

Takođe, čaršija priča i koji zastupnici kupuju glasove na izborima i koliko košta glas, a kažu da košta od 30 do 50 KM. Čak ima i anegdoda. Čovjek se pohvalio da je od zastupnika dobio 200 KM za njega, ženu, majku i oca i da je sa još 20 KM počastio dijete „toliko je fer“.

Zbog svega ovoga što se po čaršiji priča, sumnjam u pozadinu puštanja Fejzičevih snimaka a tome u prilog ide i činjenica da je Musić koji sada pušta snimke bio ministar MUP-a u prošlom sazivu. Dok je cijeli grad pred izbore 2018. pričao ko kupuje glasove i koliko nudi za glas – šta je radio ministar MUP-a Musić, šta su radili tužilac Bilajac i komesar policije?

Dok je cijeli grad u oktobru 2020. pred lokalne izbore pričao ko kupuje glasove i koliko ko nudi za glas – šta je radila ministrica MUP-a Rišljanin, šta su radila dva tužitelja i novi komesar?

I Musić i Rišljanin su imali priliku da traže istrage koje bi dovele do hapšenja građana koji prodaju glasove i političara koji ih kupuju.

Zar ne bi bila dovoljno jedna akcija u kojoj bi par dana pred izbore „pali“  političari koji kupuju glasove? Zar to ne bi bila poruka da se nakon toliko godina čaršijskih priča konačno nešto radi?

Skandal za skandalom

Kao glavni problem političkih previranja, pored snimaka, predstavlja se i konkurs o zaposlenju 25 policijskih službenika. Šta je ta nit neslaganja političkih partija?

- Isključivo raspodjela 25 radnih mjesta. Musić, Rišljanin i Velić s jedne strane tvrde kako bi komisija za izbor novih policijskih službenika bila profesionalna i efikasna, a SDA-u navodno ne odgovara sastav te komisije. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da vlada u januaru daje saglasnost na konkurs a u februaru, tačno mjesec dana poslije, povlači suglasnost  sa obrazloženjem da konkurs nije raspisan u skladu sa zakonom.

Ovo bi u normalnim državama bilo skandalazno samo po sebi, ovako može biti samo smiješno ili žalosno za onih 50 pravnika koji sjede na kantonalnom birou za zapošljavanje. Kakva igra sa inteligencijom.

Građani su skeptični jer se za svaki konkurs raspisan na „državne jasle“ unaprijed znalo za koga je i ko će biti primljen i to je tako proteklih 10 godina – isključivo se primaju kandidati koji se vežu za stranku kojoj je „pripala“ ta institucija. U snimku razgovora između Rišljanin i Fejzića čuje se kako on govori da se raspisani konkurs poništi, jer ga je eto i Fraštova vlada (SDP-ova) poništavala dva puta, a Okovićeva (SDA-ova) jednom. Dakle, može i Aidina.

To govori da ovo nije problem samo ove vlade već da se on gura pod tepih evo deset godina. Pa smiješno je ne pomenti da je jedan od konkursa poništen jer su iz kancelarije u zgradi MUP-a nestali testovi.

Mislim da je ovdje jedino rješenje da se po uzoru na konkurs za policijske službenike u Zeničko-dobojskom kantonu u cijeli monitoring procesa uključi specijalni savjetnik Erik Larson pri Uredu za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo te udruženje Transparenost BiH i ili neko treći ko ima resurse i motiv da osigura da proces prijema 25 policijskih službenika bude transparentan i da bude merit based.

Poznato je da je korupcija najviše izražena u oblasti pristupa zapošljavanju te da mreže političkog patronata utiču na sve nivoe vlasti a kamoli u malom kantonu poput našeg u kojem u javnom sektoru imamo „rezervat podobnih“.

Kada se posmatra sa strane, cijela priča izgleda prenapuhano jer taj 'plijen' koji treba biti podijeljen i nije tako veliki? Mislite li da je u pitanju neka veća politička igra ili pak samo lokalni interesi?

- Liberalna stranka ima svoja dva delegata u Domu naroda FBiH – Milović i Tanović iz reda Srba, a Goraždanska priča takođe dva  - Fejzića iz reda Hrvata i Tatarina iz reda Ostalih.

LS je od početka računala na prethodnu odličnu saradnju sa SDA i da će SDA trebati glasove u Klubu Srba za izbor rukovodstva Federacije i federalne vlade.

Da budemo iskreni, SDA je mogla birati između LS-a i Goraždanske priče ali tome su se oštro protivili Mirsad Žuga, Musić i Velić.

Zvuči sada malo čudno da su upravo oni koji su do jučeR bili otvoreni politički protivnici sada najveći politički saveznici. U jednu ruku je to pomirenje i dobro jer kontinuirano dizanje nacionalnih tenzija nije bilo dobro za obične građane u BPK-a i okolnim gradovima u RS-u.

Ukoliko ikada dođe do imenovanja nove federalne vlade svi će morati biti u dobrim odnosima i sa LS i sa Goraždanskom pričom. U svakom slučaju mislim da je od interesa za sve građane da svi skupa prevaziđu ove podjele i počnu raditi za dobrobit građana. Međutim, nisam optimistična jer smatram da za to nisu dovoljno zreli.

Prostim riječnikom bi se moglo reći da se kriza koja se dešava na vrhu prenosi i na lokalno.

Kao pravnici, šta je u cijeloj priči nezakonito? Kakav je stav Tužilaštva  Bosansko-podrinjskog kantona Goražde i da li je uopće reagiralo?

- Nezakonita su snimanja i pitanje je koliko ih je još bilo i ko je sve sniman i u kojem periodu. Apsolutno je narušeno povjerenje građana u pravosuđe jer se kupovina i prodaja glasova u Goraždu tolerira godinama, a praktično je javna, znaju se cijene, da se glas kreće od 20 do 50 KM i znaju se imena kupaca. Ako u skorije vrijeme ne dođe do optužnica i krivičnih postupaka imat ćemo isti sastav Skupštine i na narednim izborima.

To nije nikakva demokratija i refleksija je jedne apatičnosti i šutnje intelektualaca u Goraždu.

Kantonalno tužilaštvo u novembru je podiglo optužnicu protiv Fejzića zbog snimka koji je objavljen na drustvenim mrežama na kojem navodno kupuje glasove ali se na snimku vide i navodni "prodavaoci" glasova. Ni tada nije bilo reakcija niti ikakvih političkih posljedica, a vidjet ćemo  kakav će biti rezultat, i sa interesom ću pratiti taj proces. 

Primanja velika, nerad još veći

Svi politički akteri se 'kunu' u zaštitu naroda. Šta je sa narodom? Da li ljudi pričaju o ovome kao o problemu koji se na kraju, ipak njih samih najviše tiče?

- Mislim da ljudi ne shvataju o kakvoj političkoj i pravnoj krizi je riječ, a plaćaju je svojim radom i novcima.

Ljudi sa kojima ja pričam i komuniciram ne žele se svrstavati ni na čiju stranu i realno gube povjerenje u sistem i institucije. Uveliko se pominje mogućnost ukidanja kantona i pripajanje Kantonu Sarajevo jer je ovako sam sebi svrha i služi za prevenciju socijalnih nemira time što finansira plate velikog broja zaposlenih u državnoj službi.

Za profesionalne zastupnike u Skupštini BPK-a izdvaja se milion KM godišnje. Primaju plate, paušale, topli obrok, naknade za prevoz, regres za eventualno 4 sjednice godišnje u trajanju od po 8 sati. Za jedan mandat naplate 100.000 KM, ne računajući delegate u Domu naroda koji zarade bar dva puta toliko. Tokom pandemije COVID-19 u aprilu su donijeli propis kojim se pomogli dio privatnog sektora i usput sebi povećali plaće za 10 posto. I od tada ništa nisu uradili a prije par dana smo u jednom danu imali 70 otkaza u jednoj kompaniji.

Politička elita u Goraždu je iznad svih nas i čini se da žive u nekom paralelnom svijetu svi odreda. Međutim, građani na izborima niti na drugi način ne poručuju da ne žele da žive u takvom sistemu niti preuzimaju u svoje ruke da sankcioniraju ovakvu vlast.

Oni građani koji se usude pokušati i kandidiraju se na izborima nakon što pristignu izborni rezulatat odustanu i dignu ruke razočarani. I tako to traje.

Rješenje za naš kanton je da uvažena gospoda i gospođe zastupnici odmah donesu zakon kojim će po uzoru na Zeničko-dobojski kanton ukinuti profesionalizaciju – tj. pravo poslanika da stupi u radni odnos u Skupštini i za to prima basnoslovnu platu. Smatram da je u redu i dovoljno da za to primaju samo paušal.

Time bi odmah napravili uštede od 2 miliona KM samo za ovaj mandat, a 4 miliona KM za naredni. Ova dva ušteđena miliona bi mogli odmah usmjeriti u pomoć privredi i obrtu radi očuvanja radnih mjesta jer svi posluju kao na ledu, mogli bi nagraditi zdravstvene radnike i uložiti u programe vannastavne edukacije školske djece tokom proljeća i ljeta kako bi stigli sve što su propustili u protekloj godini, i pomogli i djeci i prosvjetnim radnicima, i roditeljima.

U danima u kojima se većina stanovnika kantona bori sa troškovima, zvuči pomalo strašno da uvaženi zastupnici koštaju kao ove tri istinski važne stvari koje sam nabrojala.

 

 

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.