Piše: Damir Rastoder
Nedavno završeni izbori za evropski parlament donijeli su takav rezultat da su centristi i ljevičari zadovoljni što će sačuvati vlast, a desničari itekako ohrabreni rastom političke podrške. Minimalna pobjeda demokrata nad populistima bila je tek dovoljna da se očuva nada da nije sve izgubljeno i da će se nacionalisti, tzv. suverenisti, neofašisti i drugi ekstremisti morati zadovoljiti još jednim opozicionim statusom u prilično uzdrmanim i krhkim evropskim institucijama.
Ovi izbori bili su samo jedan od tri ključna izborna ciklusa koji očekuju svijet do kraja godine.
Pojednostavljeno rečeno, "normalnost" se još jednom provukla, možda ne baš kroz iglene uši, ali vrlo blizu toga.
Sada nam ostaje da vidimo ishod francuskih parlamentarnih izbora i, što je još važnije, ko će u novembru zasjesti u Bijelu kuću: Trump ili Biden.
Nikada neki izbori, u novijoj historiji, nisu tako dramatično uticali na svijet, naš region i samu Bosnu i Hercegovinu, kao oni u Francuskoj i SAD.
Pobjeda desnice i Le Pen u drugoj zemlji po značaju (poslije Njemačke) unutar EU i Trumpa u Americi mogli bi dosadašnju međnarodnu arhitekturu okrenuti naglavačke.
A posebno, ako bi njihov saveznik, partner i sličnomišljenik iz Kremlja zabilježio uspjeh na bojnom polju u Ukrajini.
Možda će neko reći da je ova konstatacija neutemeljena, pretjerana ili pak, da nema takve implikacije na Balkan i BiH.
Osvrnimo se, na kratko, na sve tri situacije pojedinačno i moguće scenarije u Francuskoj, SAD i ishodom rata koji Putin vodi u Ukrajini.
Pred nedjeljne izbore u Francuskoj ankete pokazuju da bi Nacionalno okupljanje (nekadašnji Nacionalni front) Marine Le Pen moglo postati pojedinačno najjačom strankom.
Do sada su imali 88 mjesta u parlamentu koji broji 577 poslanika, a predviđanja idu dotle da bi sada mogli osvojiti između 235 i 265 mandata. Za apsolutnu većinu potrebno je 289 mjesta.
Postoje dvije stvari koje kvare sreću Le Pen. Prva je da se ti izbori održavaju po većinskom izbornom sistemu i da je realna mogućnost da se u drugom krugu (7. jula) svi udruže protiv nje i njenih kandidata.
I druga, upitan je njen postizborni koalicioni kapacitet, jer je jako neizvjesno da li će se Republikanci, stranka desnog centa, odlučiti za saveznistvo sa partijom koja je do jučer bila neprihvatljiva za sve političke aktere u Francuskoj.
Ukoliko bi pak formalni lider Nacionalnog okupljanja Jordan Bardella skupio potrebnu većinu i postao premijer, stvari se mijenjaju iz korijena. Tačno je da Macron ostaje na mjestu predsjednika do 2027. godine, ali u potpuno drugačijim okolnostima.
