Tanja Topić, politička analitičarka iz
Banjaluke, godinama je da udaru tamošnje vlasti i njenih simpatizera. Uvrede,
etiketiranje, iznačavanje izdajnicom i stranom agenticom posljedica su njenog
beskompromisnog rada i kritike režima Milorada Dodika kojeg je i tužila jer je
nazvao njemačkom agenticom. Izubila je, u prvostepenom postupku. Topić za
Politicki.ba govori o stanju medijskih i građanskih sloboda.
“Slobode govora ima sve manje. Pri tome moram
da naglasim da se dio građana dobrovoljno odrekao ove slobode i to pravo prenio
na političke autoritete, tako da oni ne moraju talasati i zamarati se ovom
složenom mentalnom radnjom. Dio građana očekuje da neko drugi izbori za njih tu
slobodu dok će ih oni napadati pod lažnim profilima, sakriveni u fotelju anonimnosti
i podržavati spinove tih istih političara, koji će u ime evropskih vrijednosti
u koje se zaklinju disciplinovati građane i primoravati ih, sve po zakonu, na
šutnju. Očito da građanima najviše odgovara ona maksima prema kojoj je ćutanje
zlato“, kaže Topić na početku razgovora.
Mišljenja je da ovdašnje društvo niti razumije
niti želi razumjeti značaj slobode govora. Nivo svijesti i društvene zrelosti,
odgovornosti ostao je u okovima autoritarnosti.
„To znači da mi podržavamo zapovjedni govor,
lupanje šakom od sto, govoriti u ovom društvu izjednačava se sa „lajati“. To
govori o našoj percepciji onih koji slobodno govore.“
Ta sloboda je, dodaje Topić, svedena na hrabre
jurišnike na društvenim mrežama, dobro ušuškane u anonimnost, nekolicinu
pojedinaca, predstavnika civilnog društva i slobodnih medija koji se već u
startu diskredituju, oni nisu slobodno misleći ljudi, oni su u interpretacijama
uglavnom političkih autoriteta i njihovih pristalica plaćeni da tako misle.
„Slobode ima u onoj mjeri u kojoj to dopuste
vrhovni politički autoriteti, a način kako će se oni drugi koji pretenduju na
slobodu govora pojedinačno izboriti sa tim. Ako insistiraju na slobodi govora,
biće im ograničen pristup i javnim resursima i informacijama od javnog značaja“,
priča naša sagovornica.
Tu slobodu dodatno će ograniči Zakon o
kriminalizaciji klevete čijom primjenom će novinari i kriminalci: lopovi,
ubice... biti dovedeni u istu ravan s novinarima.
„Zakon o kriminalizaciji klevete ograničit će
slobodu govora, ali ne samo u Republici Srpskoj već u cijeloj Bosni i
Hercegovini. Već smo vidjeli da su tendencija i ponašanje pojedinih političara
takve da sebe smatraju autoritetom koji će odrediti postulate novinarske
profesije. Nismo čuli niti jednog političara koji učestvuje u vlasti na
državnom nivou da je izrekao niti jednu riječ protiv ovog nakaradnog zakona,
čak smo vidjeli tendencije u pojedinim kantonima da se sloboda govora i medija
ograniči na identičan način“, kaže Topić.
Automatski je svim građanima Bosne i
Hercegovine upaljena crvena lampica, ljudi strahuju da bi zbog izgovorene
riječi mogli da se nađu na udaru krivičnih postupaka.
„Negdje morate biti tužni kad uvidite da se
sloboda govora odnosno kleveta stavljaju u ravan sa drugim krivičnim djelima:
kriminal, silovanje. Pri čemu stalno slušamo fraze tipa, onaj ko piše i govori
istinu, ne mora da se plaši ovog zakona. To jeste jedna od većih gluposti u
objašnjenjima.“
Mišljenja je da veliki dio građana uopšte nije
svjestan opasnosti koja vreba iza ovog zakona.
„Znamo kome je dopušteno da kleveće, laže,
vrijeđa, a kome će sama pomisao na kritiku biti podvedena pod krivično djelo.
Sami novinari koji su u startu bili protiv rekriminalizacije klevete stavljeni
su u neravnopravan položaj, spinovano je kako oni podržavaju klevetu, pozivani
su da u svojim redovima odvoje žito od kukolja. To nije posao novinara, i oni
ne bježe od odgovornosti za klevetu, zakon o kleveti postoji u građansko-pravnom
postupku u Republici Srpskoj ali cilj je jednostavno izbaciti iz stroja one
neposlušne i nepokorne“, upozorava Topić.
Upitana zašto vlastima smetaju slobodnomisleći
ljudi odgovara da vlast nije demokratska, ne razumije i ne živi demokratske
vrijednosti. Niti to želi.
„Njima su to najobičnije gluposti uvezene sa Zapada, koje ne mogu svrstati u tradicionalne vrijednosti. Vlast smatra da treba da misli umjesto sopstvenih građana, a svi ostali, treba da služe legitimaciji ovako uspostavljenog sistema i načina razmišljanja. Onaj ko nije sa nama automatski je neprijatelj društva, a zna se šta se radi sa neprijateljima. Svaka demokratska vlast objeručke prihvata kritike slobodomislećih ljudi jer su oni bitan korektiv njenih postupaka i odluka“, dodaje Topić.
