Tako je govorio Nijaz Alispahić

- Upravu ste, ali tolerancija je zasluga tolerantnih građana u ovom gradu, prije svega Bošnjaka. Sjetite se uloge tadašnjeg novoizabranog muftije, a današnjeg našeg reisu-l-uleme Husein ef.Kavazovića. Ono što je 1942. za Tuzlu značio muftija Kurt, koji je na Badnje veče spasio tuzlanske Srbe od masovne likvidacije, to je 1995. za Tuzlu značio muftija Kavazović koji je u dane genocida u Srebrenici podsjetio Bošnjake da moraju ostati dosljedni svojoj vjeri i tradiciji, a to je značilo ne svetiti se nikome za svoju bol. Ako je Srebrenica planetarni pojam boli, onda su i poruke muftije Kavazovića u tom kontekstu planetarni pojam tolerancije! U povijesti je teško naći sličnu situaciju da vjerski poglavar, u dane dok je njegov narod izložen genocidu, pledira za toleranciju, a protiv osvete. Ovo je momenat koji će, bez obzira na sve prije i poslije, najprije označavati ličnost budućeg reisu-l-uleme Kavazovića. Konkretno, muftija Kavazović je najzaslužniji za eliminaciju tog štetnog i u narodu neutemeljenog bošnjačkog nacionalizma u ratnoj Tuzli, iza kojega je stajalo nekoliko političkih profitera“.

Djela Muhameda Filipovića ili Alije Isakovića utkana su u političko uzdizdanje Bošnjaka

Vratimo se onom, što Vas, znam, najviše tišti a to su afirmacija  bosanskog duha  i bošnjačke  baštine. Šta je danas s projektima od nacionalnog značaja koje su svojevremeno gradili i promovirali poznati bošnjački intelektualci? 

- Moj mentor na Filozofskom fakultetu bio je veliki Muhsin Rizvić, čije djelo u bošnjačkom pamćenju još uvijek nema mjesto kakvo zaslužuje. Profesor Rizvić je odgojio i usmjerio bošnjačku spisateljsku elitu koja je iznijela neke fundamentalne projekte, od Bošnjačkog sabora 1993., pa do antologija naše književnosti. Djela Muhameda Filipovića ili Alije Isakovića utkana su u političko uzdizdanje Bošnjaka, i na tome se u početku zasnivao narodni legitimitet SDA. Poslije će doći agresija, Britanija i Hrvatska će nam uvesti mudžahedine, SDA će «i prolutati i prolupati», da bi se u posljednjoj deceniji posve ohladio, gotovo zamro, ovaj važni odnos između čuvara bošnjačke baštine i SDA. Dakako, vrijeme je da se ta relacija pluralizira, ali tako što će sve stranke koje žive od bošnjačkih glasova imati svijest o važnosti kulture i pismenosti. Stresem se kad vidim šta se događa sa institucijama kulture u Sarajevu. Nisu one za jednu noć došle u ovakvu situaciju. Nekompetentni su ih godinama mrcvarili dok ih nisu udavili..Onoliko koliko je rahmetli Alija Izetbegović podržavao našu prvu operu „Hasanaginicu“, nastalu po mome libretu, toliko ovi njegovi nasljednici pojma nemaju ni čemu služi pozorište. A kamo li opera. Evo, već sedam godina stoji završen libreto za operu „Zmaj od Bosne“; ali danas u vlasti više nema sagovornika koji mogu ili smiju razumjeti važnost bošnjačke baštine.

Šta se promijenilo u ovih desetak godina pa da projekti u kulturi koji bi morali imati nacionalni značaj budu ugušeni?

- Bošnjaci su pod okupacijom! Više ni o čemu Bošnjaci ne odlučuju samostalno. Islamska zajednica je jedino preostalo ostrvo bošnjačke slobode, i nju se nastoji pokoriti i podvesti pod režimske okvire, kako je to bilo u obje Jugoslavije. Šta se dogodilo? Pod maskom raznih reformi Bošnjaci su izgubili i ono što su u ratu odbranili, izbačeni su iz sistema, a na bošnjačka mjesta dovedeni su gmizavci koji nose bošnjačka imena, ali su samo velikosrpske i velikohrvatske sluge. Za mene ništa ne znači ako se ministar Sadik zove Sadik, kad su beogradski obavještajci u njegovu glavu navili velikosrpski, a izbacili bosanski program. U protivnom, ne bi ni postao ministar. Kakva nam je korist ako Jasmin ima prezime Imamović, kad se hvali da je u Tuzli, u kojoj živi apsolutna bošnjačka većina, na funkcionerskim pozicijama preko 50 odsto Srba i Hrvata? Može li u Doboju, Trebinju ili Zvorniku biti preko 50 odsto Bošnjaka na funkcijama?

Ali zar ne trebamo biti ravnopravni?

- Apsolutno sam za ravnopravnost, ali ne za maskaradu pod kojom Bošnjaci žive kao građani drugog reda i tamo gdje su u većini. Dovedeni smo u poziciju da nam kadrovsku politiku vode velikosrbi i velikohrvati, jer oni određuju ko je tolerantan Bošnjak, a za njih je to onaj Bošnjak koji nije ni Bošnjak, ni musliman, koji je «nako». Toliko su uzeli fursata da određuju koji Bošnjak smije, a koji ne smije postati doktor nauka. Najgori komunistički zatvori su zatvorenicima omogućavali pravo na školovanje, a sad možete misliti u kakvoj mi slobodi živimo kad neki Dubravko Lovrenović, kao eksponent velikohrvatskog lobija, određuje koji se Bošnjak može, a koji ne moše školovati!?

Ove naše šićardžijske vlasti vole kad se oko njih obigrava i kamče

Ali, priznat ćete da vlast nije ista prema svim umjetnicima, da je svaka vlast na ovim prostorima, od one komunističke pa do one ratne i ove sadašnje, imala  svoje  umjetnike koje je podržavla i «uzgajala»

- Postoji njih nekoliko koji stalno kukaju i u svim varijantama dobijaju. Postoje oni drugi, poput rahmetli Nedžada Ibrišimovića i rahmetli  Omera Pobrića  koji su radili velika djela, a nisu nikad kukali i kamčili. Stvar je stila. Ove naše šićardžijske vlasti vole kad se oko njih obigrava i kamče, pa da umjetnicima udjeljuju kao prosjacima. Ta granica je sada postala ideološka, pa umjetnik koji nije pri nekoj stranci, ili koji je po stvaralačkom opredjeljenju musliman, poput Džeme Latića ili Isnama Taljića, teško da će imati podršku vlasti i medija. Odlično poznajem stanje u bošnjačkoj kulturi 60-tih i 70-tih godina, kada su mnogi bošnjački stvaraoci bili živi pokopani, jer njihov rad nije godio režimu. Ovome režimu ne godi bošnjačka pismenost, tako da prolaze uglavnom protuhe koje za račun srpskog i hrvatskog šovinizma nagrđuju Bošnjake i islam“.

Ali, zar nisu  Bošnjaci, generalno, krivi za stanje u kome se nalaze? 

- Kako je moguće da Nijemci u Aušvicu vide nacionalnu sramotu, a da Srbi i dalje uzvikuju parole „Nož, žica, Srebrenica“? Tako što su Nijemci priznali da je holokaust nad Jevrejima nešto čega se treba svaki Nijemac do kraja svijeta i vijeka stidjeti, a što političko srpstvo i dalje instistira na političkom osvajanju Srebrenice. Bošnjaci su decenijama maltretirani kompleksom niže vrijednosti, tako da im je utisnuto uvjerenje da se povlače u korist Srba i Hrvata. Sa Tuzlom je poseban problem. Jedna partija vlada gradom 70 godina, a jedan načelnik će vladati 16 godina, što je problem same demokratske kulture, a ne pitanje da li ta partija, i taj načelnik valjaju. Bio je Bill Clinton najbolji predsjednik u historiji Amerike, pa je nakon dva mandata morao otići. U Tuzli je poražena demokratija i grad će utonuti u još dublju depresiju, i teško da će po kvalitetu života više ikada, naspram Bijeljine, Brčkog, pa i Gračanice, biti regionalni centar“.

 Popis je pečat genocida

„Velika je greška što se pod ovim uvjetima pristalo na  popis stanovništva, jer postoji mnogo dokaza da u Bosni i Hercegovini još uvijek traje genocid nad Bošnjacima, ne samo u vidu organizirane i očite blokade povratka, već i u vidu daljeg podstrekavanja Bošnjaka na iseljavanje, na ispisivanje iz državljanstva, i slično. U takvim uvjetima Popis je pečat genocida. Čujem da ima jedna grupa koja zagovara bojkot Popisa, što bi bilo idealno, ako bi svi Bošnjaci do jednog bojkotirali Popis. A kako je to praktično nemoguće, onda treba Popisu posvetiti maksimalnu pažnju svih bošnjačkih faktora. Najvažnije je objasniti da Bošnjaci, kada se izjasne kao Bošnjaci, najbolje čuvaju i svoje bosanstvo i svoje muslimanstvo. Jer ako se izjasne kao Muslimani, ili kao Bosanci, biće manje Bošnjaka, a time i Bosne i islama“.

Ipak, kako ste „nako“

„Unučad su moj kosmos. Prije sam se smijao preporuci da treba bježati od ljudi koji imaju vikendice i dobiju unučad, jer ti ljudi ni o čemu drugom ne pričaju. Doduše, ja više pričam sa unucima, nego o unucima. Fatmirova kćerka Asja, sinovi Ajas i Daris, i Selmin Skender, čine moj kosmos. Stegne me u prsima kad god pomislim na njihovu budućnost u ovoj našoj prelijepoj i nesretnoj zemlji.