Sušić: Zašto Srbija i Hrvatska negiraju BiH

Ante Starčević je nazivao prostor Bosne i Hercegovine „turskom hrvatskom“ i onda se iz njegovog političkog učenja razvilo radikalno krilo„frankovaca“. Iz tih Frankovaca se kasnije, nakon formiranja Kraljevina SHS, formira revolucinarni hrvatski pokret ustaša, ili skraćeno ustaše na čijem se čelu nalazio doktor Ante Pavelić. Zbog svojih uvjerenja koja su bila usmjerena protiv politike Beograda on bježi u Italiju. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata on se vratio na područje Hrvatske sa još dvije stotine svojih prijatelja. Takozvana Nezavisna hrvatska država je nastala 10. aprila proglasom Slavke Kvaternika, a Ante Pavelić se pojavljuje tek 15. aprila kada kreće u formiranje tzv. NDH-a. U tom formiranju Pavelić je i Bosnu i Hercegovinu uključio u tu takozvanu državu i tadašnjih milion muslimana Bošnjaka jednim dekretom prevodi u Hrvate.

U Italiji i Mađarskoj su postojali kampovi koji su obučavali te ustaše. Nakon atentata na kralja Aleksandra u Marseju ti kampovi su raspušteni.

Hrvatski velikodržavni projekat je najgori oblik doživio u protekloj agresiji, za koje postoje presude da je Hrvatska učestvovala u agresiji na  Bosnu i Hercegovinu. 

Kada usporedimo ova dva projekta možemo reči da je hrvatski projekat bio upakovan u celofan za razliku od srpskog koji nije prezao ni od najtežih zločina. Cilj tih projekata je bio isti, a to je stvaranje velike Srbije i velike Hrvatske na štetu Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci nisu imali fašistiki pokret

Koja je razlika između Mustafe Busuladžića, Huseina ef. Đoze i Draže Mihajlovića, Jure Francetića, Mile Budaka?

-  Kada konkretno govorimo o imenim Srba i Hrvata u ovoj inicijativi govorimo o ljudima koji su bili predvodnici dva fašistička projekta, koji su potekli od velikodržavnih projekata. Ustaški pokret i četnički pokret Draže Mihajlovića su, na osnovu relevatnih dokumenata, bili saradnici fašisitičkog okupatora. Kroz spominjanje imena Mustafe Busuladžića i Huseina Đoze zajedno se ljudima koji su potpisivali naloge za direktno ubijane poput Draže Mihajlovića, ili Mile Budaka koji je kao ministar u takozvanoj NDH potpisivao zakone po uzoru na Njemačku u kojima se jasno ističe rasna nejednakosti, se pokušavaju stvari predstaviti na način da su i Bošnjaci imali svoj fašistički pokret.

Husein Đozo i Mustafa Busuladžić nisu učestvovali u izvršenju zločina, niti potpisivali naredbe za takvo nešto. Đozo nije ni bio u Bosni i Hercegovini za vrijeme djelovanja Handžar divizije. On je osuđen za saradnju sa okupatorom i svoju kaznu odslužio.

Husein ef. Đozo je odslužio svoju kaznu i slobodan je čovjek

Šta se stavlja na teret Husein ef. Đozi? Spominjem njega jer je njegovo ime izazvalo najviše reakcija javnosti.

- Husein Đozo je bio pripadnik SS Handžar divizije. Bio je imam jedne regimente, a poslije je poslan u jednu njemačku školu za imame. Nakon završetka Drugog svjetskog rata on je osuđen na pet godina robije sa gubitkom građanskih prava. Osuđen je jer je sarađivao sa okupatorima. Nakon što je odležao svoju kaznu njemu su vraćena građanska prava. Nakon toga on je obnašao istaknute funkcije u okviru Islamske zajednice. Treba reći da je Islamska zajednica u to vrijeme bila pod kontrolom države i sigurno je da Đozo ne bi tu mogao raditi da oni nisu smatrali da je rehabilitiran.

Đozo je predavao u medresi i bio je jedan od osnivača Fakulteta islamskih nauka. Javno je pisao, držao predavanja, putovao i djelovao. Ovo danas spominjanje njegovog imena je ponovno suđenje mrtvom čovjeku koji je odslužio svoju kaznu.

Nakon toga on postaje slobodan čovjek.

Ja bih stvarno spomenuo par primjera koji nisu sa prostora Jugositočne Evrope, a koji su isti kao i primjer Huseina Đoze. Prvi od njih je bivši predsjednik Francuske Francois Mitterranda koji je bio u „Višijevskoj Francuskoj“ koja je bila  marioneta fašističke Njemačke. Drugi primjer je bivši Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kurt Waldjeim, Austrijanac, koji je, također bio član SS divizije.

Čak je i bivši Papa Benedikt XVI bio član Hitlerovog omladinskog pokreta.

Ako ćemo gledati na taj problem na način na ko je sve sarađivao sa nacistima i fašistima, šta je onda sa Ivom Andrićem? Čovjekom koji je bio prisutan u Beču 25. marta 1941. kada je Kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu? Njegov referat  o riješenju  Albanskog pitanja i 1938. je čisti fašizam.

Evo, ja se pitam šta je sa tim? On se danas smatra jednim od najvećih pisaca ovih prostora.

Ljudi ne mogu da shvate koliko je nacistička Njemačka bila zlo. Kroz te SS divizije, koje su formirane od porobljenih naroda, su prošli milioni ljudi. Nemoguće je da su svi bili nacisti.

Bošnjaci su bili i muslimani i pravoslavci i katolici

Kako je velikosrpski i velikohrvatski projekat gledao na pravoslavno odnosno katoličko stanovništvo u Bosni i Hercegovini?

- U Načertaniju, prvom dokumentu kojim se propagira širenje Srbije, Ilija Garačanin, govori kako u Bosni žive Bošnjaci pravoslavci, Bošnjaci katolici i Bošnjaci muslimani. Jedan od glavnih ciljeva tog dokumenta jeste da se ta, pravoslavna komponenta, treba iskoristiti na način da se izvrši njena srbizacija. Oni su čak slali svoje povjerenike koji su širili tu srpsku propagandu. Nešto kasnije, pred Berlinski kongres, isti slučaj je zabilježen i sa katolicima u Bosni i Hercegovini koji se okreću Hrvatskoj.

To je rađeno sa ciljem da se Bosna i Hercegovina prikaže kao srpska ili hrvatska. Danas je ta, tadašnja srbizacija i hrvatizacija glavni kamen spoticanja u Bosni i Hercegovini.

Benjamin Kalaj koji je upravljao Bosnom u ime Austro-ugarskog cara je pokušao da uvede instituciju integralnog bošnjaštva u kojoj se smatralo da svi stanovnici Bosne trebaju biti Bošnjaci  i da, bez obzira na vjeru, trebaju govoriti Bosanskim jezikom.

Rehabilitacija pokreta Draže Mihajlovića je historijski revizionizam

Kada je izvršena rehabilitacija pokreta Draže Mihajlovića i šta to znači za Bosnu i Hercegovinu?

- Četnički ravnogorski pokret je rehabilitiran 2004. godine kada je rečeno da je taj pokret bio antifašistički. To je izjednačavanje Narodnooslobodilačkog pokreta i četničkog projekta u Drugom svjetskom ratu i to je historijski revizionizam.

Rehabilitacija Draže Mihajlovića je izvršena 2015. godine na način da je njegova presuda iz 1946. bila protivzakonita i da je to bio montiran proces iako je on imao branioca. Jedan od pokretača tog postupka rehabilitacije je bio savjetnik srbijanskog predsjednika, historičar Oliver Antić. On je nedavno pokrenuo i rehabilitaciju Milana Nedića, koji je bio predsjednik vlade u okupiranoj Srbiji kojeg  je direktno Hitler postavio na tu poziciju.

Postupak oko rehabilitacije Draže Mihajlovića sada nalaže da se treba ponovno pokrenuti postupak suđenja za dešavanja u Drugom svjetskom ratu. Razlozi za rehabilitaciju četničkog pokreta su navodno učestvovanja u spašavanju savezničkih pilota i odlikovanje koje je tadašnji američki predsjednik, Harry Truman uručio Draži Mihajloviću.

Ipak, to odlikovanje treba posmatrati kroz vrijeme kada je on dodijeljen, a to je vrijeme Hladnog rata. Amerikancima je tada predstavljala problem komunistička Jugoslavija koja je tek nastala i dah borbi se još osjetio. Taj orden je uručen isključivo zbog političkih razloga i nikakve zasluge tu nisu bile u pitanju.

To se na Bosnu i Hercegovinu odražava da svake godine imamo orgijanje pripadnika tog odreda i njihovo postrojavanje na području Višegrada