Razgovarao: Amir Husrep
Memorijani
centar Srebrenica, u saradnji sa BIRN BiH, a uz pomoć Kraljevine Holandije,
pokrenuo je projekat pod nazivom „Život iza polja smrti“.
U sklopu projekta “Život iza polja smrti” Memorijalni centar i BIRN BiH snimaju svjedočanstva osoba koje su preživjele genocid u Srebrenici.
Usmena historija
Ovo je prvi put da se svjedočanstva snimaju po posebno razvijenoj metodologiji usmene historije, koja za cilj ima sačuvati sjećanja preživjelih na život prijeratne Srebrenice, kao i zabilježiti njihova iskustva tokom i nakon pada enlkave i genocida.
Direktor Memorijalnog centra, Emir Suljagić za politicki.ba govorio o samom projektu, njegovoj važnosti i očekivanjima.
Šta
je to „život iza polja smrti“?
- To
je istraživački projekat kojeg relizuju Memorijalni centar Srebrenica i BIRN
BiH uz podršku Kraljevine Holandije, a sastoji se iz dva dijela“ započinje
razgovor Suljagić.
Emir
pojašnjava da prvi dio čine video priče koje se snimaju o predmetima koje su
učesnici donirali Memorijalnom centru, a pripadali su njima ili članovima
njihovih porodica. Ti predmeti će biti dio stalne izložbe u Memorijalnom
centru.
Drugi dio čine snimci svjedočanstava različitih iskustava genocida u Srebrenici po posebnoj razvijenoj metodologiji usmene historije koju je razvio Memorijalni centar. Ta svjedočenja će biti pohranjena u arhivu Memorijalnog centra.
Kakav je značaj tog projekta?
- Iznimni značaj projekta jeste u tome što će po prvi put, svjedočanstva sakupljena izvan sudskog procesa i fokusirana na opsadu Srebrenice biti dostupna istraživačima iz cijelog svijeta. Također, svi posjetioci Memorijalnog centra će imati priliku da dio tih svjedočenja vide, odnosno čuju u okviru izložbe koja će uključivati i artefakte prikupljene u ovom procesu.
Stalna postavka
Koji
je krajni cilj ovog projekta?
- Krajni
cilj projekta jeste snimiti stotinu svjedočanstava usmene historije, a zatim
snimiti stotinu video priča o doniranim predmetima. Planiramao odabrati dvadeset video priča koje će se koristiti zajedno sa njihovim ličnim predmetima
i predstaviti kroz izložbu u Memorijalnom centru.
Nesumnjivo
je da je ovo jedan od najznačajnijih projekata koji govori o genocidu u
Srebrenici u ovoj formi. Kako to da je trebalo 25 godina da bi se pokrenulo
nešto ovakvo?
- Nakon
genocida u Srebrenici preživjeli su se borili da alarmiraju kako domaću tako i
svjetsku javnost da razumije posljedice genocida. To je podrazumjevalo pitanje
nestalih, traganje za masovnim grobnicama, proces identifikacije, procesuiranje
ratnih zločinaca pred Haškim tribunalom, pronalazak adekvatnog mjesta za
dostojanstven ukop i borbu za uspostavu Memorijalnog centra.
On
ističe da je je početni rad Memorijalnog centra isključivo bio vezan za ukop i
komemoraciju žrtava genocida.
„Usuđejem
se reći da dugo vremena niko, pa čak ni upravljačke strukture nisu bile u
stanju da zamisle kao nešto drugo osim kao mezarje. U tom smislu ja sam vrlo
sretan jer imam Upravni odbor koji je donio stratečku odluku da MCS krenu u
ovu, novu fazu ispunjena svoje misije“ konstatira Suljagić.
Kakve su bile reakcije učesnika projekta kada ste im predstavili svoju ideju?
- Ljudima
je bilo iznimno drago da Memorijalni centar radi ovakvu vrstu projekta. Njihova
želja je da trajno pohrane svoja sjećanja u arhiv Memorijalnog centra. Njihova
svijest od opasnoszi zaboravljanja je jača od boli koju izaziva
retraumatizacija genocidnih dešavanja koja su prošli.
