Nije samo Kosovo to kojem treba profesionalni sud. On mnogo više treba Srbiji! Ona je ta koja je zaratila s većinom država u susjedstvu. I Srbija i danas negira šta je uradila u jugoslovenskim ratovima.
Razgovarao: Sead Numanović
Specijalni
sud u Hagu za zločine počinjene na Kosovu od 1998. do 2000. godine danas je
dobio prvog pritvorenika.
Salih
Mustafa, nekadašnji šef obavještajne službe Kosovskih sigurnosnih snaga I pripadnik
Oslobodilačke vojske, uhapšen je i transferiran u hašku Pritvorski jedinicu u Shenevingenuje.
To
je samo pojačalo rašireni stav ne samo na Kosovu da je Sud jednostran i cilja
samo na pripadnike jedne vojne formacije jednog naroda.
Šta
je s zločinima Srbije
On
ne pokriva sistematske zločine koje je Srbija provodila od 1989. godine.
Srbija
je država koja i dalje negira svoju ulogu u ratovima 90-ih godina prošloga
vijeka. Ali se niti jedan sud ne bavi njome, što je zabrinjavajući apsurd!
To
proizilazi iz dugog intervjua koji je za Politicki.ba dala ugledna albanska novinarka
Jeta Xharra.
Ona
je jedna od najpoznatijih novinarki ove mlade države.
Zbog
svojih otvorenih stavova nerijetko je na udaru neistomišljenika. Kako na
Kosovu, tako i u krugovima međunarodne zajednice.
No,
ne boji se istupati i otvoreno i argumentirano iznositi svoje stavove.

Šta je taj specijalni
sud za Kosovo?
- To
je sud ustanovljen 2015. godine, glasanjem u Parlamentu Kosova, a nakon puno
kontraverzi. Cilj mu je bio da razriješi optužbe inicirane izvještajem Dicka
Martyija, ispred Vijeća Evrope. Marty je ustvrdio da su pripadnici
Oslobodilačke vojske Kosova (UČK) počinili zločine protiv civilnog stanovništva
1998-1999. godine.
Definirano
je da će specijalna vijeća Suda imati jurisdikciju nad zločinima počinjenim od
1. januara 1998. do 31. decembra 2000. godine koji su počinjeni ili započeti na
Kosovu. Iako je Sud nezavistan od sudstva Kosova, dio je pravosudnog sistema
ove države.
Preciznije, šta
je mandat Suda?
- Sud
treba odgovoriti na optužbe da su borci UČK bili umiješani u ubistva, otmice,
nezakonito pritvaranje i progon Srba, Roma, Albanaca za koje se vjerovalo da su
kolaboracionisti srbijanskog režima ili politički oponenti vodstvu
Oslobodilačke vojske Kosova tokom sukoba iz 1998.- 1999.
Sud, dakle, posebno targetira pripadnike
UČK.
Samo vojnike
UČK? Je li to selektivna pravda?
- Pa
zasigurno da tako izgleda kada uzmete u obzir obim zločina koji su se desili na
Kosovu.
Vojska Srbije i pripadnici paravojnih
formacija te zemlje odgovorni su za sistem aparthejda koji je provođen na
Kosovu od 1989. godine, protjerivanje pola miliona Albanaca, uključujući i
mene, iz svojih domova, ubistvo više od 10.000 ljudi, silovanje stotina Albanki
i paljenje skoro polovine sela Kosova tokom provođenja politike spaljene zemlje
i etničkog čišćenja…
Stoga, naravno da se možete pitati kako
da oni koji su odgovorni za ovakvo nešto, nisu pod lupom suda.
Jasno je, naravno, da se treba suditi i
Albancima koji su počinili zločine.
No, isto tako je jasno da se svi zločini
trebaju procesuirati i odgovorni kazniti.
Sistemski zločini koji su rađeni od
1989. godine, kada su i mene izbacili iz škole samo zato što sam Albanka, a
onda se provodili i ostali zločini, ostaju neprocesuirani.
Postojali su UNMIK, EULEX, ICTY. Pred
njihovim sudovima su, također, bili i pripadnici UČK.
Formiranje posebnog međunarodnog suda na
kojem bi se sudilo samo pripadnicima UČK, ali ne i drugoj starni u sukobu, i to
strani koja je bila glavni akter rata i ratova, strani koja je počinila tolike
zločine na Kosovu, zasigurno izgleda nepravedno u očima mnogih običnih građana
Kosova.

Selektivna pravdSpecijalni sud u Hagu je političkia
Ako
je to selektivna pravda, onda je to politički sud.
- Ako
države EU ulažu svoj novac iz budžeta u rad profesionalnih tužilaca, sudija i
osoblja kako bi se sudilo članovima jedne određene grupe – strane u ratu, a
isto to ne rade za zločince druge strane, kako drugačije to nazvati?
Ako Specijalni sud donese pravdu nekim
od žrtava na Kosovu, to neće biti politička stvar. Barem ne za žrtve.
A
šta je onda s drugim žrtvama? A one su većina na Kosovu. Zločini prema njima
nisu procesuirani na ovom, ali ni na bilo kojem drugom sudu. Za njih, stoga,
ovaj sud će zauvijek ostati pristran.
Treba li Kosovu
profesionalni međunarodni sud?
- Nije
samo Kosovo to kojem treba profesionalni sud. On mnogo više treba Srbiji! Ona je ta koja je zaratila s većinom država u
susjedstvu. I Srbija i danas negira šta je uradila u jugoslovenskim ratovima. Nisu
Kosovari išli u Srbiju da čine zločine. Niti su bili u Crnoj Gori. Trupe Srbije
otišle su u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, Kosovo kako bi ratovali.
A ipak, Srbija više nije predmet međunarodnog suda uspostavljenog da bi se
procesuirali zločini koje su njeni vojnici uradili.
Neko
bi mogao reći da je postojao ICTY. No, taj je sud procesuirao sve – Srbe,
Albance, Bošnjake, Hrvate, Makedonce…. Stoga je u najmanju ruku čudno i
neizbalansirano formirati dodatni sud da bi se bavio Kosovarima, zločincima iz
samo jedne etničke grupe.
Znate,
Pravda je u našim očima dama koja s povezom preko očiju nastoji uspostaviti
izbalansiranu pravdu, gledajući samo na pravne činjenice.
E,
na Kosovu je ta dama skinula povez s očiju. Izgleda da ona ovdje uspostavlja
jednostranu pravdu.
Uz
to, Specijalni sud nije prvi koji je Kosovo imalo. Bila su prethodno dva
međunarodna suda, uspostavljena nakon rata. UNMIK je postojao od 1999. do 2008.
Potom je konstituiran EULEX, od 2008. pa do danas.
Stoga,
Kosovari su već dobrano svjesni da se s njima eksperimentiralo formiranjem
međunarodnih sudova. I svaki od njih tvrdio je da će biti “profesionalan” i da
će donijeti pravdu koju lokalci ne mogu isporučiti.
Ako
ih danas pitate, građani Kosova će vam reći da uopće nisu impresionirani s onim
što su međunarodni profesionalci do sada uradili za vladavinu zakona ovdje.
Naravno da je jasno da su lokalni sudovi generalno korumpirani i politizirani.
No, isto tako je vidljivo da riješenje nije u tome da se dovode ljudi sa strane
kako bi riješili naše probleme.
Mislim
da je postalo jasno da sada na Kosovu trebamo uložiti u izgradnju lokalnih
profesionalaca i kapaciteta koji će tu biti trajno i rješavati probleme Kosova.
I svakodnevno srećem ljude koji su voljni to da rade.

Nije
mi posao da se nekome sviđam
Nerijetko ste na
udaru kritika i albanskih političara. Zbog čega?
- Nije
mi posao da me političari - ili bilo ko drugi – voli. Posao mi je da informiram
javnost i – idealno – uradim istrage u interesu javnosti koje će otkriti nešto
novo. Kada objavimo istinu, sigurno da to nekome ne odgovara. No, to nam je
posao. Zašto bi smo inače postojali?
Tokom maja i juna ove godine radila sam
na istrazi koja je utvdrila da je novac kosovskih poreskih obveznika korišten
za lobiranje za ideju razmjene teritorija. Iskrena da budem, nisam ni
pomišljala, nikada u svom životu, da mogu otkriti jednu tako bizarnu priču.
Mislim, zašto bi bilo koja država plaćala da joj se granice mijenjaju???
Druga istraživačka priča, objavljena u
aprilu, otkrila je šemu kosovkih oligarha da monopoliziraju proizvodnju solarne
energije koja bi iz budžeta odnijela stotine miliona.
Kada se osvrnem iza sebe, pogledam samo
šta smo u zadnje vrijeme uradili, a pomislim kako je samo posao ljekara i
medicinskih sestara težak u ovim danima kada se bore protiv koronavirusa, onda
kažem sebi da se mi novinari i ne suočavamo s nekim rizicima. Posebno ne u
poređenju s medicinskim osobljem. I šta god da me strefi od političara, nije
ništa u poređenju s onim s čime se medicinsko osoblje suočava svaki dan.
Tako da mi novinari trebamo biti
skromniji i samo raditi svoj posao.