Brankica Smiljanić je dugogodišnja novinarka koja je radila u više redakcija u Bosni i Hercegovini, no psoljednjih mjeseci odlučila je vratiti se svom nekadašnjem statusu i ponovo biti freelance novinarka. Iako to znači više slobode, biti freelance novinar u BiH nije lako, a iako na ugovore koje potpisuju plaćaju poreze od države zauzvrat ne dobijaju ništa. Brankica je pokrenula i Facebook grupu „Freelance novinari“ koja broji više od 1200 članova/ica.
O tome kako je biti freelance novinar/ka u BiH, te koji su najveći izazovi i problemi, Brankica govori u intervjuu za Politicki.ba.
Kako je biti freelancer u BiH, i šta zapravo znači biti freelanser u BiH?
- Mislim da dosta ljudi zapravo ni ne zna šta predstavlja riječ freelancer, barem u BiH jer se poistovjećuju sa freelancerima u inostranstvu ili regionu. Kod nas je to drugačije jer kod nas je freelancer čak i neko ko je na ugovoru o djelu na mjesec ili na nekoliko mjeseci. To su zapravo novinari redakcija gdje im direktori medija produžavaju autorske ugovore iz mjeseca u mjesec, ja to zovem hibridnim freelancerima.
Zapravo je malo onih koji su pravi freelanceri u pravom smislu: da nisu svaki dan u redakciji, da ne rade kao i svaki drugi zaposleni radnik nego da radi iz svog doma, kafića ili bilo kog drugog mjesta na kojem može da radi. Naravno i da sarađuje sa drugim novinarima iz regiona, Evrope i svijeta. Tih novinara je najmanje, najviše je onih koji su hibridni freelanceri.
Freelancer u prevodu znači slobodni novinar, koliko su oni zapravo slobodni i koliko tu slobodu ograničavaju naručioci posla ili donatori?
- Oni koji žele da budu slobodni i jesu slobodni novinari i zato žele da se bave freelance novinarstvom, da budu slobodni izvan redakcije i izvan režimskog novinarstva. Međutim, freelanceri su sada već počeli da pišu po narudžbi, mi to vidimo po portaloidima, po novim portalima, po novinarima koji uzimaju da rade svakakve priče, a na slobodu može da utiče i kada naručilac posla kaže – ne sviđa mi se taj sagovornik, uzmi drugog. Dobra stvar je što novinar uvijek može da kaže – ja to ne želim raditi, da izađe iz toga i da radi po vlastitom nahođenju. Tu nema sankcija u smislu ugovora, otkaza i slično, osim ako nije potpisao ugovor da će odraditi neki jednokratan posao, ali i tu mora da bude pažljiv šta potpisuje.
Kakav je položaj freelancera u BiH?
- Veoma loš. Ja sam prije nekoliko godina bila na konferenciji Evropske federacije novinara (EFJ) u Parizu i naša zemlja je bila jedna od najgorih po položaju frelancera u Evropi i sve druge zemlje su bile u boljem položaju, freelanceri su imali kolektivne ugovore, bolje su plaćeni. U našoj zemlji ništa nemamo, nemamo nikakva prava, borimo se kako znamo, tražimo poslove kako mi znamo i možemo. Ustvari freelanceri nemaju nikakva prava i to je najgore što se dešava kod nas. Kad sam bila na tom sastanku osjećala sam se kao najgori učenik među najboljim đacima, u smislu ja sam dvica svi ostali su petica. Baš katastrofa. Prije tog sastanka odlučila sam da otvorim grupu „Freelance novinari“ na Facebooku i shvatila sam da ima dosta novinara koji žele da budu u toj grupi. Više od 1200 novinara je u grupi iz BiH, Crne Gore, Hrvatske, Srbije, ali i drugih zemalja. Ljudi se uključuju u grupu, čak i iz drugih gradova Evrope, pa i direktori nekih organizacija prate tu grupu.
Koliko je bitna ta grupa?
