Milorad Ulemek Legija sa svojom grupom, dan nakon što je oslobođen, vratio se u Zvornik i u naselju Hrid ubio više od 20 Bošnjaka.
Piše: Almasa Hadžić
... Zvornik, 8.april 1992.godine... Osvanuo je prilično tegoban dan... U zgradi MUP-a, na trećem spratu u jednoj od kancelarija četvorica nepoznatih ljudi. Negdje ispred zore, na barikadi, legitimisali su ih, a potom priveli pripadnici rezervnog sastava policije. Pošli su "nekim poslom", pravdali su se, u hotel "Jezero" u Malom Zvorniku, ali su, eto, "zalutali u Veliki Zvornik"... Dvojica izrazito krupne glave, ošišani do kože: Vojin Vučković i Dušan Vučković. Kažu da su braća... Poznaju ih po nadimcima Žućo i Repić.
"Ime i prezime", pita policijski dužnosnik sljedećeg.
"Milorad Ulemek", odgovara ovaj.
Bio je, kaže, pripadnik Legije stranaca, pa ga zovu "Legija"...
"A ti", obraća se, komandir četvrtom uhapšenom.
"Zvezdan Jovanović", zubotehničar iz Beograda, odgovara.
Djeluju, smušeno, uplašeno. Uglavnomn, gledaju predase. Dvojici od straha, mokre pantalone... Niko od prisutnih i ne sluti da je, ustvari, riječ o monstrumima najvećeg profila.
Na stolu pregršt iskaznica raznih organizacija i stranaka. Većinom na ime Milorada Ulemeka. Dozvole za kretanje po ratnim zonama Hrvatske. Iskaznica Legije stranaca, MUP-a Srbije, ali i ona JNA – vojni policajac pri VP Pančevo. Noževi "rambo", pištolji, žice za davljenje.-. Niko od prisutnih ne zna o kakvom kalibru zločinaca se radi.
Već od rane zore, major Pavlović, iz svog štaba u Malom Zvorniku, telefonskim pozivom prijeti čelnicima MUP-a da će pod mostom u Zvorniku biti ubijeno hiljade muslimana, ako se ne oslobode Vučkovići, Ulemek i Jovanović.
Negdje iza deset čuju se pucnji iz pravca Karakaja.
Komšija Srba u gradu odjednom, kao da je nestalo. Bošnjaci, nikako da povjeruju svojim očima i ušima...
"Zvorničani, ne dajte svoj grad, branite svoj grad", čuje se očajnički poziv novinarke Gordane Mandić Imširović sa Radio Zvornika.
Novinar Hasan Hadžić, odsječen je u Skočiću...
Kjašif Smajlović dolazi u MUP, traži informacije. Žali se, naočale mu ostale u dopisništvu u zgradi B-1.
Fadil Čirak, kamerom snima izjavu četvorice uhapšenih...
Vojnici JNA s pripadnicima takozvanog srpskog MUP-a, koji su se tri dana ranije iz Zvornika preselili u zgradu "Alhosa" u Karakaju (kasnije logor u kome su mučeni i ubijani Bošnjaci) , polako osvaja grad. Iza njih gaze kordoni nabildanih zločinaca, spremnih za kasnije klanje muslimana, koje je započelo sa prvim satima narednog dana.... Povlačimo se prema Kula Gradu, Liplju... Vučkoviće, Ulemeka i Jovanovića, MUP Zvornik, predaje majoru Pavloviću u Malom Zvorniku....
Napad na Zvornik, naravno, nije se dogodio u jednom danu. On je počeo mnogo ranije, brižljivo pripreman u sjedištu lokalnog SDS-a na čelu sa srpskim kadrovima u MUP-u, Općini, Sudu ...
Milorad Ulemek Legija sa svojom grupom, dan nakon što je oslobođen, vratio se u Zvornik i u naselju Hrid ubio više od 20 Bošnjaka.
Komšije Srbi, s "fantomkama" na glavama, zakucali su na vrata veterinara Izeta Sabirovića i ubili ga pred njegovom ženom, djecom, prijateljima... Ubijani su redom profesori, inžinjeri, ekonomisti, doktori... Glavom je platila i matičarka Nada Ostojić, koja je pokušala zaštititi komšije koji su se sklonili u njenu kuću. Ubijen je i Kjašif, i Fadil Čirak... Gordana Mandić Imširović, jedva je izvukla živu glavu... Kao i hiljade drugih Zvorničana....
U prvim mjesecima napada na Zvornik, ubijeno je više od 2.000 zvorničkih Bošnjaka,na stotine ih je mučeno u logorima, silovano...
Martin Bell i kamere BBC-a, 9. aprila 1992. godine snimili su prve leševe na ulicama Zvornika. Isti dan Bell je stigao u selo Liplje gdje se u zbjegu našlo blizu deset hiljada zvorničkih muslimana. Granate su tog dana dolazile iz Malog Zvornika i Gučeva u Srbiji, sa mosta u Karakaju... Počeo je davno planirani rat u kome su lokalni zločinci, potpomognuti učiteljima iz Srbije prevazišli sve dosadašnje teorije o zločinu. Ubijali su, klali, mučili, nabijali na kolac... Mrlja sa obraza srpskog naroda, njegove politike, vojske i policije iz devedesetih godina prošlog stoljeća, nikada neće biti izbrisana.
U prvim mjesecima napada na Zvornik, zarobljeno je i ubijeno više od 2000 zvorničkih Bošnjaka,na stotine ih je odvedeno u logore, silovano, mučeno.
Za posmrtnim ostacima mnogih još uvijek se traga.
Zločinac Dušan Vučković "Repić" umro je u Centralnom zatvoru u Beogradu, gdje se nalazio pod optužbom za ratne zločine počinjene u Zvorniku. Njegov brat Vojin osuđen je na 10 godina zatvora.
Milorad Ulemek Legija osuđen je na 40 godina zatvora za ubistvo Zorana Đinđića i Ivana Stambolića. Zvezdan Jovanović, također, osuđen na 40 godina zatvora za ubistvo Zorana Đinđića.
Svi oni, kao pripadnici takozvanih paravojnih jedinicas Srbije, ispostavit će se tokom suđenja, bili su regularni pripadnici jedinica pod komandom političkog, vojnog i policijskog vrha Srbije.
Major Pavolović, sa pravim imenom Branko Popović, osuđen je na 15 godina zatvora za zločine u Zvorniku. Brano Grujić, predsjednik SDS-a i Kriznog štaba u Zvorniku osuđen na je na 6 godina zatvora...
Desetine drugih pripadnika srpske vojske i policije iz Zvornika, krivih za smrt više od 2.000 zvorničkih Bošnjaka ubijenih u aprilu, maju i junu 1992. godine, odgovornih za zarobljavanja i mučenja, još uvijek je na slobodi.
.JPG&w=3840&q=75)