Sjećanje na učesnicu Marša mira Parižanku Marie Ponchelet

Marie smo upoznali davne 1998. godine kada je sa grupom mirovnih aktivista iz Francuske, stigla u Potočare, kako bi se pridružila majkama koje su te godine, u pratnji vojnika SFOR-a, također, prvi put, stigle na mjesto gdje su tri godine ranije razdvajane od svojih sinova i muževa koji su kasnije ubijeni.

Piše: Almasa Hadžić

Foto: Ahmet Bajrić-Blicko

Večerašnje okupljanje učesnika Marša mira u Nezuku protiče bez mnogih koji su prethodnih godina, pješačenjem od Nezuka do Potočara, odavali počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Među njima je i Parižanka Marie Ponchelet jedna od posebnih poštovalaca žrtava genocida, inače članica organizacije „Solidarite Bosnie“ iz Ženeve

Godinama je tokom jula dolazila u Srebrenicu, a razlog je, kako nam je jedne prilike kazala da dane sjećanja na žrtve genocida „podijeli sa srebreničkim majkama“.

Prvi put, Marie smo upoznali davne 1998. godine kada je sa grupom mirovnih aktivista iz Francuske, stigla u Potočare, kako bi se pridružila majkama koje su te godine, u pratnji vojnika SFOR-a, također, prvi put, stigle na mjesto gdje su tri godine ranije razdvajane od svojih sinova i muževa koji su kasnije ubijeni.

„Kad smo te godine, skupa sa tadašnjim muftijom tuzlanskim i grupom novinara stigle u Potočare, drugim autobusom, neposredno poslije nas, stigla je i grupa mirovnjaka iz Francuske među kojima je bila i Marie.

Od tada, sve do prije tri godine Marie je svakog jula bila s nama.

Spavala bi, uglavnom u kućama majki Srebrenice.

Jedne godine poželjela je da kad krene na Marš mira, obuče dimije i stavi šamiju kako bi se, kako nam je rekla „solidarizirala sa majkama i u njihovoj nošnji.

Od tada, svake godine bi u tim dimijama pješačila do Potočara.

Saznali smo da je umrla, ali ćemo je pamtiti kao velikog prijatelja Srebrenice“, kazala nam je Nura Begović iz Udruženja „Žene Srebrenice“.

Kad je jedne godine na maršu upoznala Muhizina Omerovića Đileta, koji je izuzetno dobro govorio francuski jezik, Marie je bila posebno radosna.

„Obratio sam joj se na francuskom jeziku, a ona samo što nije poletjela.

Bila je izuzetna žena.

Nakon što se 2018. nije pojavila na Maršu, pozvao sam telefonom njene prijatelje koji su mi rekli da se Marie razboljela i da se nalazi u jednom staračkom domu u Grenoblu.

Naredne godine posjetio sam je u tom staračkom domu i uvjerio se u njenu iskrenu ljubav prema Srebrenici.

Zidovi sobe u kojoj je boravila bili su potpuno oblijepljeni fotografijama sa marša i mnogim njenim uspomenama iz Srebrenice.

Bila je istinski obradovana mojim dolaskom, premda je bila dosta lošeg zdravlja.

Mislim da je tada imala oko 80 godina života, a kako su mi rekli neki njeni poznanici umrla je krajem 2019. godine“, ispričao je za naš portal Omerović.

Nura Begović se prisjetila i boravka članice udruženja „Žene Srebrenice“ na jednoj konferenciji u Parizu kada su posjetile i Marie.

Tek tada su saznale da je riječ o ženi koja je vlasnik velikog fotografskog studija u ovom gradu.

U studiju su, kaže, isključivo, dominirale fotografije iz Srebrenice.