„Naravno, uglavnom postoje
razlike, ali rat u Ukrajini ponekad liči na rat koji je zauvijek promijenio
njegovu državu prije trideset godina“, kaže član predsjedništva Bosne i
Hercegovine Šefik Džaferović, koji je prošle sedmice posjetio Holandiju i,
između ostalog, razgovarao s kraljem Willem-Alexanderom i premijerom Markom
Rutteom.
“Cilj ljudi koji su tada napali
Bosnu i Hercegovinu je bio da unište našu zemlju”, kaže on. “Sada vidite
potpuno isti cilj u Ukrajini: bombardiranje gradova, ubijanje civila, sve su to
sličnosti.”
Džaferović je prošlog mjeseca u
glavnom gradu BiH obilježio početak opsade Sarajeva, koja je trajala 44 mjeseca
i u kojoj je bombardiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno na hiljade
civila, uključujući 1.500 djece. Bio je to početak dugog rata koji je doveo do
masakra u Srebrenici, gdje je vojska bosanskih Srba ubila više od osam hiljada
bosanskih Muslimana, uprkos prisustvu holandskih mirovnih snaga UN-a „Dutchbat“,
navodi se u uvodu intervjua člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefika
Džaferovića za nizozemski De Volkskrant.
„Nakon tog genocida u Srebrenici,
opsade Sarajeva i svih drugih napada koje je Bosna i Hercegovina morala da
pretrpi, svijet je rekao 'Nikad više', kazao je Džaferović u Hagu. „Ali evo
nas, trideset godina kasnije, i odjednom vidimo slike iz Mariopolja i Kijeva
koje su identične slikama iz tog vremena“.
„Znači da svijet treba da nauči
vrlo ozbiljnu lekciju, a to je da ako zaista želite da se ovakve stvari 'nikada
više ne ponove, ne samo reći 'nikad više', već prije svega stvoriti sistem.
Međusobni odnosi između zemalja moraju se revidirati na takav način da 'nikad
više' zaista može postati stvarnost“.
Bosanski rat je na kraju trajao godinama, uglavnom zato što je međunarodna
zajednica intervenirala prekasno. Gledajući na tok rata u Ukrajini, mislite li
da je Zapad naučio iz tih grešaka i da li mu sada ide bolje?
-
Zaista, čini se da je Bosna i Hercegovina
pokazala svijetu kuda nikakva intervencija može dovesti, a to je genocid.
Dobili smo malu podršku u tri i po godine. Do toga je došlo tek kada su počeli
mirovni pregovori koji će na kraju dovesti do Dejtonskog sporazuma. Još uvijek
se možete pitati da li svijet sada u Ukrajini reagira dovoljno brzo, ali se
barem kreće brže nego tada.
Osim tempa, postoji li dovoljna podrška?
-
Vojna pomoć je ogromna. Više je jedinstva nego
za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Više podrške dolazi iz Evropske unije,
više podrške iz Sjedinjenih Država. Nikada nismo vidjeli tako opsežne pakete
sankcija. Ali da, da li je sve to dovoljno, to naravno ostaje pitanje.
Uostalom, rat još uvijek traje.
U tekstu se navodi dase tokom
Džaferovićeve državne posjete Holandiji često govorilo o ratu u Ukrajini,
posebno jer taj rat ima i značajne unutrašnje posljedice u Bosni i Hercegovini.
Na primjer, prema Džaferovićevim riječima, Rusija je također uključena u
ozbiljnu kampanju destabilizacije u njegovoj zemlji. Uostalom, zajedno sa
Srbijom i Kosovom, Bosna je jedina država u regionu koja nije članica NATO-a, a
Rusija ima sav interes da tako i ostane, s obzirom na geografski položaj
Zapadnog Balkana.
Recimo, kaže Džaferović, „pogledajte
šta je nedavno rekao ruski ambasador u Sarajevu o mogućem članstvu njegove
zemlje u NATO-u“.
"Ako [Bosna i Hercegovina] odluči da se pridruži
savezu, to je interna stvar. Međutim, naš odgovor na to je druga stvar, a
ukrajinski primjer pokazuje šta očekivati. Odgovorit ćemo čim bude bilo kakve
prijetnje”- riječi su ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini.
Šta ste pomislili kada
ste čuli te riječi?
-
Da su ovo veoma ozbiljne riječi. Ali ovdje ću
ponoviti ono što sam rekao kada sam ih prvi put čuo, a to je da Bosna i
Hercegovina sama određuje kakvu ćemo vanjsku politiku voditi. Rusija o tome ne
odlučuje. Mi smo 2009. godine odlučili da se u konačnici pridružimo NATO-u i to
je put kojim ćemo ići, bez obzira na mišljenje Ruske Federacije.
Tek dalje objašnjama ustavnu i
etnčku strukturi Bosne i Haercegovine, pa prelazi na stavove u odnosu na
NATO integraciju.
