Iako je bio treći na listi kandidata svoje partije, na proteklim izborima nije osvojio dovoljan broj glasova birača, pa se u Vijeće „uvukao“ zahvaljujući neprihvatanju mandata izabrane vijećnice Lepe Trivić.
Piše: Almasa Hadžić
Osuđeni ratni zaločinac iz Bosanskog Šamca, Blagoje Simić, novi je vijećnik
SDS-a u lokalnom općinskom vijeću.
Iako je bio treći na listi
kandidata svoje partije, na proteklim izborima nije osvojio dovoljan
broj glasova birača, pa se u Vijeće „uvukao“ zahvaljujući neprihvatanju mandata izabrane vijećnice Lepe
Trivić.
Nije Blagoje Simić sam, koji je u Bosanskom Šamcu postao vijećnik
zahvaljujući vraćanju mandata pojedinih vijećnika, niti je jedini ratni zločinac kojega vlasti RS-a, uvlačenjem
u politiku žele rehabilitirati, tačnije pokazati svijetu svu težinu političkog
i ljudskog nemorala na kome su devedesetih godina ovi zločinci gradili svoju
karijeru.
Po sistemu „puj pike ne važi“ Centralna izborna komisije BiH, svojevremeno je haškom osuđeniku Simi Zariću, upokojenom prije pet godina,
nakon izdržane zatvorske kazne, dala saglasnost da se kandidira na izborima, te je 2010. godine,
čak, postao zamjenik načelnika općine
Bosanski Šamac.
A upravo su i Zarić i Simić u Hagu presuđeni zbog ratnih zločina počinjenih na prostoru Posavine, posebno na
području Bosanskog Šamca, Odžaka ...
Blagoje Simić, nakon odslužene dvije trećine petnaestogodišnje zatvorske
kazne koju mu je, nakon žalbe, izreklo Žalbeno vijeće Haškog tribunala, 2011. godine
vratio se u Bosanski Šamac u kome je, uoči i tokom agresije na BiH bio
predsjednik OO SDS-a i predsjednik ratnog Kriznog štaba ove općine.
Ovaj ljekar po profesiji, koji bi Hipokratovom zakletvom trebao svojim
radom demonstrirati svu humanost poziva za koji se školovao, kako stoji u dokumentima Haškog tribunala, suđen je i presuđen za „progone počinjene
protivpravnim hapšenjima i zatočenjem civila bosanskih Muslimana i bosanskih
Hrvata; okrutno i nehumano postupanje, uključujući premlaćivanje, mučenje,
prisilni rad i zatočenje u nehumanim uslovima; i deportaciju i prisilnu
premještanje...“ ustvari za zločine protiv čovječnosti.
Nakon izlaska iz zatvora, svjetla obraza, vratio se na mjesto sa kojeg je
i otišao u Hag, odnosno u lokalni Dom zdravlja u kome je 2017. godine imenovan
i za direktora.

Istovremeno nastavio se baviti politikom, a njegovo ime na listi SDS-a na
proteklim lokalnim izborima zaprepastilo je mnoge povratnike u Bosanski Šamac.
„Dakle, Simić, ulaskom u Općinsko vijeće ponovo treba odlučivati o
sudbini ovoga grada i njegovih stanovnika.
Ne znam kako ostali, ali ja, lično, ne volim ni na ulici da ga sretnem, a
kamo li da mu odem na neki pregled u Dom zdravlja gdje ga je, nakon zatvora,
čekalo radno mjesto.
Ako nemam drugog izbora, radije ću od zalogaja štedjeti pa otići na
pregled nekom ljekaru u privatnoj praksi, bez obzira koje je nacionalnosti, ali
nekom ko je osuđen za ratni zločin, makar me smrt našla, neću.
Znam da je pokušavao uspostaviti veze s nama Bošnjacima, pokušavao je doći do naših predstavnika u
vlasti kako bi se pravdao da on nije kriv za mučenja u logorima koje je
formirala politika na čijem je čelu bio, ali to mu nije pošlo za rukom“, kazao
nam je jedan od stanovnika Bosanskog Šamca, koji Simićevo vraćanje u politiku
smatra najgorom provokacijom, a koji iz
opravdanih razloga ne želi govoriti javno.
Naš sagovornik ističe da je povratak haških osuđenika Sime Zarića i
Blagoja Simića, koji su nakon izdržane zatvorske kazne u Bosanskom Šamcu
dočekani kao heroji, te njihov ponovni
politički angažman, tamošnje Bošnjake i Hrvate, među kojima je bilo
dosta onih koji su preživjeli logorska i druga mučenja, podsjetio na vrijeme u
kome su oni, „i vedrili i oblačili“ u ovoj općini.
Bez obzira na nelagodu, mnogi tada, kaže, nisu dozvoljavali da ih ova
dvojica, čak, ni pozdravom na ulici,
pokušaju ubjediti kako nisu krivi za ono zašto su presuđeni.
„Činjenica da je Simić, iako je bio treći na listi SDS-a, u Općinsko vijeće ušao zahvaljujući odustajanju
jedne izabrane vijećnice, pokazuje da on, bez obzira što ga SDS politika gura i promovira, nema toliku podršku
birača. No, opasno je to da on, kao neko ko je osuđen za ratne zločine, mladim
generacijama pokazuje da kao takav, može ponovo biti i političar, i direktor i
sve ono što je, inače, nekad bio“,
zaključuje naš sagovornik.