Predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije Rasim Ljajić od saobraćajne nesreće u aprilu, u kojoj je poginuo njegov stranački kolega i prijatelj, a on sam bio ozbiljno povrijeđen, nije se puno pojavljivao u medijima. Intervju za novogodišnji broj lista Danas prvi je koji daje od nesreće od koje se uspješno oporavio.
„Poslije tolikih povreda i lomova i ljekari su u čudu da sam se relativno brzo oporavio. A svakako, da je sve to i te kako imalo utjecaj na moje poglede i kada je u pitanju politika, ali i život uopće. Mnogi moji prijatelji su se pokazali da to nisu, a neprijatelji su se pokazali da to stvarno jesu“, kaže Ljajić odgovarajući na pitanje koliko je nesreća uticala na njegov život.
Nema vas toliko na političkoj sceni, čini se da se više okrećete drugoj ljubavi – sportu. Potpredsjednik ste JSD Partizan, a mnogi su vas pominjali kao mogućeg predsjednika FSS. Otkud vi u Partizanu i da li je tu kraj vašim sportskim ambicijama? Čelno mesto u FSS i dalje je upražnjeno.
Nisam nikada silazio s političke scene, ali je tačno da me u medijima ima manje, jer je to bio moj izbor. Naprosto sam smatrao da poslije 20 godina javnost treba da se odmori od mene, a bogami i ja od javnosti. Umjesto televizija, medija i društvenih mreža, išao sam na teren, razgovarao s ljudima, tražio nove ljude i tako koristio tradicionalne metode političkih kampanja. Što se Partizana tiče, već sam bio potpredsjednik Upravnog odbora Fudbalskog kluba u jednom periodu, a ova pozicija u Sportskom društvu dobro zvuči, ali u operativnom smislu ne znači puno. Potrudit ću se ipak da i s te pozicije doprinesem stabilizaciji klubova, pre svega u smirivanju unutrašnjih sukoba i podjela. Nije tajna da sam razmišljao o kandidiranju za predsjednika FSS, ali kada sam video da je Piksi formalno selektor, a praktično i predsjednik Saveza i da neće dozvoliti da iko sa strane uđe i remeti tu „idilu“, odustao sam. Nažalost, danas savez služi mahom za sinekure i zato po svaku cijenu želi da se zadrži „status kvo“. Nema tu želje za bilo kakvim reformama i modernizacijom, pa nije ni čudo što niko i ne smije da kaže da je reprezentacija na Svjetskom prvenstvu doživjela potpuni neuspjeh.
Počasni ste predsjednik FK Novi Pazar, potpredsjednik Partizana, za koga navijate kada igraju ta dva tima?
– Da mi sin igra protiv Novog Pazara, je ne bih mogao da navijam protiv kluba iz grada u kome sam rođen i odrastao. Mada, moram da priznam da se malo čudno osjećam kada Pazar igra protiv Partizana.
Do prije nekoliko godina se smatralo da vlada bez Rasima Ljajića na nekoj ministarskoj poziciji nije moguća. Da li vam nedostaje ministarska funkcija? Bilo je, pokazalo se pogrešnih, spekulacija pri formiranju ove vlade da ćete biti ministar. Možda će vas biti u nekoj sljedećoj?
– Dosadilo mi je da se pravdam zašto sam u svakoj vladi. Kada ništa nisu imali protiv mene, govorili su da sam vječiti ministar. Morao sam to negdje da prekinem, mada je postojao politički rizik takve odluke, smatram da je to jedna od mojih boljih odluka. I inače su ovo dvije najbolje godine u mom životu, samo da nije bilo tog nesretnog udesa. Zato je moja poruka svima koji se bave politikom, da ima života i bez politike. I neki moji poznanici su igrali na kladionici da ću biti ministar, iako sam im odmah rekao da se to neće desiti. Želio sam da dam šansu drugim mlađim ljudima i da pokažem da nismo klasična liderska stranka. Naravno da razmišljam o sljedećoj vladi i svom učešću u njoj, jer sam se i povukao da bih se jednog dana vratio.
Najavili ste da ćete se posvetiti stranci. Izjavili ste da je SDPS, poslije SNS i SPS, „treća politička snaga u zemlji po razvijenosti partijske infrastrukture“. Zašto ne izlazite sami na izbore?
– I dalje tvrdim da smo stranka sa 142 odbora u Srbiji. Lagao bih ako bih rekao da su to sve odbori koji imaju masovno članstvo, ali svakako funkcionir iaju sprovode partijske aktivnosti u svim tim općinama. Ne znam koje duge stranke to imaju, izuzimajući SNS i SPS. Da bismo išli sami na izbore, potrebno je da budemo sigurni u uspeh i da imamo novca za kampanju. Realno govoreći, para nemamo, a postoji i veliki rizik da li bismo u ovako polariziranim političkim okolnostima prešli cenzus. Za manje od godinu i po dana će biti redovni lokalni izbori i sigurno ćemo u nekim opći nastunamapiti samostalno. I to će biti dobar test.
Bili ste u koaliciji s Borisom Tadićem i DS, sada ste s Aleksandrom Vučićem i SNS. Ko je „lakši“ koalicioni partner?
– Kao prvo, nikad ne pljujem u bunar iz koga sam pio vodu. To me još rahmetli majka naučila. Drugo, kada ste manjinski partner, da ste i s rođenim bratom u koaliciji, bilo bi problema i nezadovoljstva. Pre Tadića i Vučića, sarađivao sam i s Koštunicom i mogu vam reći, bez obzira na sve političke razlike, da me on najviše uvažavao i poštovao. Čovjek je sada u penziji, nemam nikakvog razloga da to govorim, ali to je istina. S Tadićem sam imao najviše podudarnosti u političkim stavovima, dok je Vučić realno najviše uradio, posebno u Sandžaku. Trenutno, samo u Novom Pazaru, imamo projekte koji se sada realiziraju, čija je vrijednost preko 150 miliona eura. Nekada smo se radovali kao mala deca investicijama od 150 miliona dinara. I to ću vam reći sada, a reći ću i za 10 godina, kada budem davao intervju za vaš list, jer su to činjenice i lako provjerljive stvari.
Da ste ministar u Vladi Srbije, kako biste odgovorili na neke od aktuelnih političkih izazova – Kosovo, EU, Rusija?
