Radetu Gariću, optuženom za zločine u Vlasenici, ponovo određen pritvor

„Radeta Garića znaju svi koji su preživjeli logor Sušica, ali i oni koji su bili pritvoreni i zlostavljani u Policijskoj stanici. Garićev učinak u zločinima u Vlasenici se ne može gledati odvojeno od učinka u zločinima Predraga Bastaha, kao i onih koji su u vrijeme činjenja tih zločina rukovodili svime što se događalo u Vlasenici.

Piše: Almasa Hadžić

Sud Bosne i Hercegovine, odlučujući o prijedlogu Tužilaštva BiH za ukidanje mjera zabrane i određivanje pritvora, 16. marta ove godine donio je rješenje kojim je usvojen prijedlog Tužilaštva da se Radetu Gariću, optuženom za djela ratnog zločina na području Vlasenice, odredi pritvor i to samo pet mjeseci nakon što mu je mjera pritvora bila ukinuta.

Kako se navodi u saopćenju Suda BiH, pritvor je Gariću određen „zbog kršenje mjera zabrane“ koje su mu ukidanjem pritvora u oktobru prošle godine, bile određene.

Rade Garić optužen je 2018. godine.

Po 10 tačaka optužnice tereti se za ratne zločine počinjene 1992. godine nad bošnjačkim civilima u Vlasenici, kao i za zločine počinjene nad bošnjačkim zarobljenicima nakon pada Srebrenice 1995. godine.

Mnogi vlasenički Bošnjaci ne mogu da se pomire sa činjenicom da se na podizanje optužnice protiv Garića čekalo 23 godine nakon rata iako je i najmanjem djetetu sa područja Vlasenice bilo poznato šta je Garić sve u ratu radio.

„Naša kuća je bila nedaleko od pijace u Vlasenici. Sjećam se Garića kad bi stigao sa vukovarskog ratišta pa, onako u uniformi, šetao se po pijaci petkom hvaleći se svojim „ratnim uspjesima“.

Bilo ga je odvratno sresti, a kamo li slušati. Hapšenja i zlostavljanja vlaseničkih Bošnjaka početkom agresije 1992. godine bila su svakodnevna i po pričanju onih koji su bili predmet hapšenja, nema događaja u kojima Garić nije učestvovao. Dobro se sjećam, nakon što su moj brat i otac bili uhapšeni i odvedeni u logor Sušica, a majka i ja istjerani iz kuće i ukrcani u autobus koji je trebao da nas vozi prema Tuzli, kako nas je na semaforima u Vlasenici, zaustavio Rade Garić, ušao u autobus tražeći izvjesnu Nađu“, prisjeća se u izjavi za naš portal Nedim Salaharević koji je u vrijeme progona iz Vlasenice imao nepunih 14 godina.

Salaharević je brat Edina Salaharevića, bivšeg jugoslovenskog juniorskog reprezentativca u košarci koji je, skupa sa svojim ocem, ubijen u logoru Sušica.

Prema informacijama jednog od naših sagovornika, koji je, zbog činjenice da bi mogao biti svjedok u jednom od predmeta ratnih zločina počinjenih u Vlasenici, govorio bez otrkivanja identiteta, određivanje pritvora Gariću prije nekoliko dana smatra „izuzetno važnim“ i to zbog suđenja za zločine u Vlasenici drugim osobama.

„Radeta Garića znaju svi koji su preživjeli Sušicu, ali i oni koji su bili pritvoreni i zlostavljani u Policijskoj stanici. Garićev učinak u zločinima u Vlasenici se ne može gledati odvojeno od učinka u zločinima Predraga Bastaha, kao i onih koji su u vrijeme činjenja tih zločina rukovodili svime što se događalo u Vlasenici. Lično, Garića ima na svim stranama i njegove zločine neće biti teško dokazati.

No, svakog ko zna trenutno stanje u Vlasenici zabrinjava pokušaj naredbodavnog vrha Vlasenice pod čijom komandom su 1992. godine počinjeni svi zločini u ovom gradu, da se sakrije iza onog drugog ešalona zločinaca, a koji su im bili potčinjeni“, navodi naš sagovornik.

Ponavlja poznati podatak da je Vlasenica mjesto gdje je 1992. godine na kućnom pragu ubijeno više od 2.500 osoba, među kojima ogroman broj žena.

„Ne smije se dozvoliti da suđenje Radetu Gariću, kao i novo suđenje Predragu Bastahu Caru, u svoju korist eksploatiraju organizatori i naredbodavci zločina u Vlasenici, a kojima se trenutno sudi u Sudu BiH. Do nas dolaze informacije kako Mićo Kraljević, aktuelni načelnik Vlasenice, poput „dobrotvora“ obilazi bošnjačka sela, bajagi, brine kako žive tamošnji Bošnjaci. A Kraljeviću, Staniću, Đuriću i Goranu Gariću, „čistačima“ Vlasenice, trenutno se sudi u Sudu BiH.

Stanić je bio komandir policije u čijem su sjedištu počinjena najviša zvjerstva nad Bošnjacima, a njegov brat predsjednik Kriznog štaba.

Ništa se bez njih nije moglo dogoditi u Vlasenici pa ni Garić, ni Bastah, ni Jenki, ni Vjetar ni jedan drugi zločinac koji je 1992. godine i kasnije harao Vlasenicom“, ističe naš sagovorik.

Nada se da će Sud BiH imati dovoljno snage da vlaseničke zlikovce pošalje iza rešetaka bili oni „prvi ili drugi ešalon zlikovaca“.