Procjenjuje se da će razvijeni svijet sprovesti imunizaciju do kraja 2022. godine, ali da će za ostatak svijeta trebati i do 7 godina ako se proizvodnja ne ubrza.
Razgovarao: Amir Husrep
Sa prof. dr Lejlom Pojskić, naučnom
savjetnicom iz oblasti genetika i biotehnologija sa Instituta za genetičko
inžinjerstvo i biotehnologiju, Univerziteta u Sarajevu razgovarali smo o
koronavirusu, vakcinama, razlikama u cijeni, nuspojavama...
Brojke u vezi koronavirusa su
zastrašujuće. U našem društvu ima onih što i pored svega ne vjeruju da virus
postoji. Šta je korona, i zašto se potrebno vakcinisati?
- Prema podacima Svjetske zdravstvene
organizacije (WHO) do 13. marta 2021. godine zaraženo je skoro 119 miliona
ljudi, a 2,63 miliona je izgubilo život od posljedica zaraze koronavirusom
SARS-2. U ovoj fazi globalni cilj je usporiti širenje zaraze i što prije
primijeniti vakcine koje će eliminirati virus iz ljudske populacije.
COVID-19 je ekstremno zarazna,
virusna bolest disajnih puteva i organa koja izaziva smrtnost u prosjeku 1-3 posto
zaraženih širom svijeta. Starije i osobe sa hroničnim bolestima su uglavnom ona
kategorija stanovništva koja je posebno ugrožena, ali od ove bolesti podjednako
mogu oboljeti svi od novorođenčadi do najstarijih.
Uspješnost liječenja i visina stope
smrtnosti zavisi od šireg društveno-ekonomskog okvira i kapaciteta javnog zdravstva.
Budući da ne postoje lijekovi kojim bi se ciljano liječila ova virusna bolest,
jedini način da se virus eliminira, jeste imunizacija svjetske populacije. Ta
imunizacija treba biti geografski ravnomjerno distribuirana i koordinirana kako
bi se što prije postigli efekti.
Šta su vakcine, koja je razlika
između svih tih proizvođača i njihovih proizvoda? Dosta građana se boji
nuspojava i sumnjaju u kvalitet vakcina. Kakve nuspojave možemo očekivati i ko
vrši sigurnosne provjere?
- Vakcine su jedna od najznačajnijih
civilizacijskih tekovina. Retrospektivno gledano za BiH, iskorjenjivanje
zaraznih bolesti kao što su tuberkuloza i druge bile su ključni
preduslov za dalji društveni napredak. Naša zemlja je do kraja prošlog vijeka,
prema vakcinalnoj politici bila jedna od najprogresivnijih u svijetu i takav
izbor se u više navrata pokazao kao najbolji.
U trenutku kada je više od 300
miliona ljudi širom svijeta vakcinisano protiv COVID-19, BIH je posljednja u
broju vakcinisanih, sa defanzivnom politikom borbe protiv COVID-19, koja se
bazira na mitigaciji efekata neizbježnih „talasa“ epidemije.
Nepunih godinu dana nakon
proglašenja pandemije, prve vakcine su bile u završnoj fazi kliničkog
ispitivanja sigurnosti i učinkovitosti protiv COVID-19, a prve imunizacije su
započele već u januaru 2021. godine. Svrha imunizacije (vakcinacije) je
imitiranje prirodne zaraze SARS-CoV-2 virusom korištenjem dijelova virusa ili
vještački proizvedenih molekula po genomskoj matrici virusa.
Te molekule mogu biti fragmenti RNK
(ribonukleinska kiselina) „upakovani“ u lipidne kapljice (Pfizer-Biontech i
Moderna), fragmenti DNK „upakovani“ u vektore ili molekularna „vozila“ za prijenos
informacije u ćelije vakcinisane osobe (Oxford/Astra Zeneca, Sputnik V/Gamaleya
ili Jensens/Johnson&Johnson) ili, pak, cijeli (oslabljeni) i prečišćeni
virusi (Sinopharm i dr).
Bez obzira o kojoj je od
tehnologija je riječ, svrha je izazvati kontrolirani imuni odgovor organizma s
ciljem stvaranja antitijela zbog kojih će vakcinisana osoba biti otporna pri
svakom sljedećem kontaktu sa, u ovom slučaju, SARS-koronavirusom-2.
Nuspojave svih vakcina su
procijenjene u kontroliranim kliničkim ispitivanjima na punoljetnim
dobrovoljcima, oba spola, svih starosnih i socijalnih kategorija, na svim
kontinentima. Samo vakcine koje zadovolje sigurnosne i farmakološke standarde,
mogu biti komercijalizirane, o čemu odlučuju biosigurnosna krovna regulatorna
tijela kao što su (FDA u SAD i EMA u
Evropskoj Uniji, te ALMBIH u Bosni i Hercegovini).
Nuspojave su u razvoju svakog lijeka
i medicinskog sredstva moguće, ali na osnovu ocjene njihovih rizika i koristi
koje vakcina sa sobom nosi – donosi se konačni stručni sud o datoj vakcini
(lijeku ili medicnskom sredstvu). Nuspojave koje su najčešće i javljaju se kod
velikog broja ljudi su bol i crvenilo oko uboda, nešto rjeđi su groznica,
slabost u mišićima, a najrjeđi ozbiljnija stanja koja zahtijevaju pomoć ljekara
– anafilaktički šok i sl. Nuspojave se nastavljaju sistemski pratiti i tokom i
nakon masovne vakcinacije, a svaka osoba koja primi cjepivo dužna je uočene
nuspojave i prijaviti zdravstvenim tijelima.
Neke osobe, kod kojih vakcina nosi
evidentne rizike, alergičari i imunokompromitirani hronični bolesnici, vakcinu
dobivaju samo na bazi individualne analize rizika.
Poznato je da cijene vakcina,
zavisno od proizvođača, variraju. Da li je cijena mjerilo kvaliteta ili možda
sigurnosti?
- Cijena vakcine zavisi od
tehnološkog procesa i troškova proizvodnje i distribucije. Nažalost, cijena
koja varira od 2,5 - 70 USD po dozi, često diktira i zakon tržišta vakcina, pa
su najskuplje vakcine proizvođača Sinopharm, te Pfizer i Moderna. Bez obzira na
cijenu koštanja, sve vakcine stavljaju se na tržište tek kada zadovolje sve
parametre i standarde proizvodnje što osigurava njihovu efikasnost i sigurnost
koju garantira proizvođač bez obzira na lokaciju proizvodnje (bila to UK,
Indija ili Kina).
Budući da eradikacija pandemije
podrazumijeva globalni odgovor, postoje i udruženi fondovi za proizvodnju i
distribuciju kao što je COVAX kojem finansijski doprinose zemlje članice, među
kojima je i BiH. Ovaj sistem garantira pravičnu i ravnomjernu raspodjelu
vakcina svim zemljama svijeta uključujući najugroženije i ekonomski
najnerazvijenije zemlje.
Da li je moguće očekivati povratak
na stanje prije pandemije? Koji je okvirni period vakcinacije i šta nakon toga?
- Da bi jedna populacija bila
imunizirana pomoću vakcine, neophodno je čim prije imunizirati najmanje 70
odsto populacije. U situaciji deficita vakcina, u kakvom se svijet trenutno
nalazi, potrebno je aktivirati i utilizirati farmaceutske proizvodne kapacitete
širom svijeta kako bi se što prije proizvele potrebne vakcine. Paralelno s tim,
važna je motivacija i aktivna uključenost javnosti o svrhi kolektivne
imunizacije jer je to bitan faktor uspjeha.
Procjenjuje se da će razvijeni
svijet sprovesti imunizaciju do kraja 2022. godine, ali da će za ostatak
svijeta trebati i do 7 godina ako se proizvodnja ne ubrza.
Dakle, što prije i
što više ljudi primi vakcinu, svijet je korak bliže pobjedi nad kovidom, a i mi
s njim.
