Orić: Ovo je rat. Ne dao Bog da nam doktori padnu!

Piše: Almasa Hadžić

„Od sada neka se niko ne usuđuje da predamnom kaže da je korona izmišljena priča. Posebno neka se niko ne usuđuje da mi i jednu lošu riječ kaže na naše ljekare. Ne samo na ljekare, na sve koji rade sa ovim teškim bolesnicima, počev od ljekara do medicinskog osoblja, do uposlenica zaduženih za higijenu, do svake osobe koja u toku radnog vremena mora obući onu „kosmonautsku uniformu“.

Ja sam u duši vojnik i navikao sam da poštujem pravila, da slušam, navikao sam i na smrti i na bol, ali borbu koju vode ljekari sa COVID pacijentima, kakvu sam gledao dok sam ležao u respiratornom centru Klinike u Slavinovićima, nisam do sada vidio“, bili su prvi utisci koje nam je nakon petnaestodnevnog boravka u COVID bolnici UKC-a Tuzla ispričao Naser Orić.

On je osiguranik Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona, te je stoga, nakon što mu je nalaz bio pozitivan na koronavirus i došao na liječenje u Tuzlu.

Nije želio, kaže, da ima bilo kakve administrativne nesporazume.

„Nagledao sam se svega i svačega. Nisam želio da me niko tretira drukčije od ostalih pacijenata. Pored mene su ležali mnogi koje poznajem iz Tuzle.

Bilo je teških bolesnika koji su, zahvaljujući samo Bogu i nadljudskim naporima ljekara i medicinskog osoblja preživjeli. Nisam znao koliko je ovo opasno. Imao sam upalu pluća, ali sam se strogo pridržavao uputa. Danas kad sam krenuo kući rekli da su mi da su mi pluća čista, ali da sve dalje zavisi od mene. Nema, fizičkog naprezanja dok sve ovo ne dođe na svoje. Koliko je ovo upozorenje bilo ozbiljno shvatio sam kad mi je jedan od doktora uzeo ranac da ga snese sa sprata do vozila koje me je čekalo. Zato, kažem, da se niko ni u šali ne usudi predamnom reći jednu ružnu riječ za naše ljekare“, priča Orić.

U svom životu, kaže, nije mogao povjerovati da će svjedočiti psihofizičkiom stanju ljekara u uslovima kad gledaju smrt pacijenta, a oni čine sve da ga otmu od te smrti.

„Svjedočio sam situaciji kada pacijent dolazi u stanje kad gubi bitku, a ljekari ne odustaju. Rade ono što ih je struka naučila, a kad to ne pomaže, improviziraju, samo da čovjek ostane živ. I onda, kad ga spasu, gledam tu njihovu radost jer su pobjedili u toj borbi. Izgledalo mi je jedne večeri kao kad neko nadljudskim naporima iz nabujale rijeke spašava utopljenika. To su fantomi. Umirali su ljudi na mojim rukama u ratu, činio sam sve da pomognem ranjenom čovjeku, ali ovo što sam vidio za vrijeme dok sam ležao u bolnici u Slavinovićima dugo će me pratiti“.

Kad ljudi uđu u bolničku sobu u onim kombinezonima, kaže Orić, ne zna se da li je u pitanju ljekar, čistačica, medicinska sestra. Sve je, kaže ko NATO vojska.

Priznaje da je odbio da mu bilo ko od rodbine, prijatelja, poznanika donosi hranu ili bilo šta drugo u bolnicu.

„Kad sam vidio čemu su izloženi ljekari, bilo me je sramota i da pomislim da imam neki povlašteni tretman. Da su mi ljekari rekli da dubim na glavi ja bih to uradio. Samo jednom sam poželio banana. Ostalo, držao sam se strogo propisa i jeo šta i ostali bolesnici“.

Možete li zamisliti situaciju, priča Orić, da cijelu noć gledate kako ljekari i svo osoblje čine nemoguće kako bi ženu koja je ležala blizu njega spasili od smrti, a ona otvorila oči, očito svjesna da umire. Kad mu tada, kaže, srce nije puklo, neće, veli, nikad. Ili, kad gleda kako čovjek u trenutku kad mu nestaje kisika, nesvjestan, hvata doktoricu za vrat, umalo da je udavi.

„I onda pročitam kako budale po društvenim mrežama pišu da korona ne postoji.

Kako neće da se pridržavaju obaveznog nošenja maski. Ja znam gdje sam i od koga pokupio virus. I to mi je za nauk.

Ali, kažem, ne daj Bože da dođemo u situaciju da ljekari i medicinsko osoblje posustanu, imali bi smo horor. Ljudi bi se na ulicama ubijali za bocu kisika. I sam sam primao kisik i znam šta znači podrška kisikom“.

U COVID bolnici u Slavinovićima, kaže Orić pune su bolesničke sobe.

Uvjerio se da je za „upravljanje respiratorima“ potrebno vrhunsko znanje i da je, upravo, to znanje tuzlanskih ljekara, spasilo mnoge bolesnike s kojima je ležao a kojima je bila potrebna podrška respiratora.

Večeras je Orić otišao „na sigurno“ gdje će, kaže, ostati dok mu se u potpunosti ne vrati snaga.

Zahvaljuje svim ljekarima bolnice u kojoj je ležao, ali i svim ljekarima u BiH na onome šta čine za spas oboljelih od koronavirusa.

„Ovo je rat, a ko nije svjestan toga, treba ga gurnuti na prvu liniju“, kazao nam je na kraju Orić.