Znam koji obavještajni miševi iz Srbije i BiH hodaju po Sarajevu i interesuju se gdje sam i šta radim.
Razgovarala: Almasa Hadžić
„Sve što nisu mogli da mi u ratu urade,
što nisu mogli pravnim putem da završe, Beograd to već duže vrijeme pokušava
uraditi silom.
Ja neću sve Srbe stavljati u isti
koš, imao sam i danas imam prijatelje u Srbiji, ali ovo što radi sistem u
Srbiji preko svojih bezbjednosnih službi, spada u tešku patologiju kojoj ni vrh
svjetske nauke ne može pomoći.
Ako Srbija i taj poludjeli
Aleksandar Vulin i imenjak mu Vučić misle da će likvidacijom Nasera „poravnati“
odgovornost za genocid u Srebrenici, grdno se varaju.
Cijeli svijet je svjedočio genocidu
u ratu, a u miru ga, i pravno i ljudski osudio, prema tome ta knjiga je, što se
tiče odgovornosti srpske vojske i policije, ali i Srbije, zatvorena“, kaže u razgovoru za politicki.ba ratni
komandant Srebrenice Naser Orić, koji je ovih dana ponovo meta srbijanske žute
štampe, ali i bezbjednosnih službi Srbije.
Već godinama, s vremena na vrijeme
Naser Orić se nađe na udaru srbijanskih bezbjednjaka, koji ga, putem svojih
medija, nastoje uplesti u razne kriminalne radnje koja su se godinama događale
a i danas se događaju u ovoj državi.
„Imam informacije i ozbiljna
upozorenja od agencija iz regiona da je Srbija već angažirala i platila
određene ljude u dijaspori da „Oriću dođu glave“.
Znam koji „obavještajni miševi“
kako iz Srbije, tako i iz BiH hodaju po Sarajevu i raspituju gdje sam, s kim se
sastajem, u koji kafić najčešće navraćam itd.
Jedno vrijeme dronovi su danima
nadlijetali planinu na kojoj često boravim.
Sve je ovo rukopis BIA-e – kad ne
mogu pravno, onda to fizički završavaju.
Poslove za njih odrađuje njihovo
podzemlje koje je na državnim jaslama“, navodi Orić.
Ovih dana, kaže, dok je njihovo
podzemlje kojim rukovodi BIA, rovarilo po Crnoj Gori, u medijima u Srbiji
plasirane su informacije da je Orić, u vrijeme totalne ratne blokade
Srebrenice, kada se ginulo i gladovalo u ovom gradu, navodno, bio dio duhanske
mafije i cigaretama snabdjevao Tuzlu i Sarajevo, te da je odgovoran za ubistvo
nekakavog policijskog starješine iz Srbije.
Kaže da takve stvari mogu pasti na
pamet „samo budalama kakav je Vulin i njemu slični“.
„Ovu priču su plasirali kako bi
državna mafija Srbije bila oslobođena za ubistvo ovog čovjeka, a krivica za
ubistvo prebačena na mene, koji sam, po njima, eto, imao krila pa doletio u
Srbiju da likvidiram tog čovjeka. Samo mentalno bolesna osoba može povjerovati
u ovo“, kaže Orić.
Na pitanje da li se plaši za svoju
bezbjednost, Naser Orić kaže da se drži devize velikog Omara Muhtara koji je
kad su ga osudili na smrt rekao „ja sam rođen da pobjedim ili da poginem, ja se
povlačiti ne znam“.
„Naravno da se ne mogu upoređivati
sa ovim libijskim velikanom, ali volio bih da se već jednom sretnem sa onim
koji se zanimaju za moju glavu.
Volio bih da ovi što se zanimaju
gdje sam, gdje i s kim spavam, gdje pijem kafu, posebno ovi naši domaći miševi
što rade za srpske obavještajce, da dođu i „potpišu se“, da vide s kim imaju
posla, pa da onda vidimo „čija mati crnu vunu prede“.
Trpio sam do sada, podnosio silne
laži i uvrede, koje su mi imputirane, na međunarodnim i domaćim sudovima
dokazao da sam nevin, uznemiravali su me razni bezbjednosni gilipteri gdje god
da se pojavim i, mislim da je više dosta. Neka dođu da se pogledamo u oči“,
poručuje Orić.
Ističe da bi, ne samo Srbiji, već,
možda „i nekim našim“ kao i nekim u međunarodnoj zajednici odgovaralo da ga „Srbija
odradi“ pa da se, kaže, poravnaju računi za Srebrenicu.
