Razgovarala: Tamara Nikčević
Čak osam političara iz Crne Gore, uključujući vicepremijera i barem još tri ministra, u jednom su se danu u Beogradu sastali sa partijarhom Srpske pravoslavne crkve Porfirijem. Bila bi to za sada zaključna scena cirkusa u koji je donedavno najstabilniju zemlju na Zapadnom Balkanu, članicu NATO i lidera u evropskim integracijama, uvela klerofašistička Vlada premijera Zdravka Krivokapića.
I ona se, poput kakve lešine, danas mučno raspada pred očima građana Crne Gore.
Da ironija bude veća, voljom vicepremijera Dritana Abazovića, čija su četiri poslanika 30. augusta 2020. Crnu Goru, umjesto u EU, uvela direktno u „srpski svet“.
Kome je danas bliži Dritan Abazović, čije naloge izvršava s većim elanom – Vašingtona, predsjednika Aleksaandra Vučića ili albanskog premijera Edija Rame? Na to je pitanje teško dati pouzdan odgovor.
Za jednog od najznačajnijih jugoslovenskih i crnogorskih pisaca i kolumnista Andreja Nikolaidisa odgovor na to pitanje u ovom momentu i nije toliko važan. Mnogo je, kaže, važnija činjenica da je Crna Gora, iako nominalno sekularna, očito postala teokratska država, u kojoj vrhovni i politički i pravni autoritet predstavlja crkva susjedne države.
„Od momenta svog konstituisanja, Vlada premijera Zdravka Krivokapića je, temeljno razarajući društvo, sistematski uništavala sve društvene odnose u Crnoj Gori. Obećavala je pomirenje, istovremeno podstičući sve podjele u društvu; obećavala je pravnu državu, iako je i Ustav i zakone ove zemlje kršila svakodnevno i brutalno. Ako Crna Gora ikada dobije pravnu državu, gomila ministara i vladinih službenika bliskih premijeru Krivokapiću mora se naći u zatvoru“, kaže Nikolaidis i dodaje da je riječ o skupini ljudi veoma loših namjera. „Sva zla koja su nanijeli crnogorskoj državi i društvu, a nanijeli su ih mnogo, doživljavali su kao vlastiti uspjeh. U tom smislu, Krivokapićeva Vlada zaista je ekspertska: ministri nisu eksperti u svojim strukama, nego u uništavanju ovog društva i države, čime su u najvećoj mjeri ostvarili ono zbog čega su i dovedeni na vlast“.
AUTONOMIJA: Zašto bi premijer i ministri mogli završiti u zatvoru?
NIKOLAIDIS: Ovo što su do sada uradili ništa je u odnosu na optužnice koje će Krivokapićeva Vlada uskoro sama sebi ispisati. Jasno Vam je, naime, da imamo posla sa ljudima koji neće mirno otići sa vlasti. Sve za što su sumnjičeni Demokratska partija socijalista (DPS) i Milo Đukanović očito je bila laž. Iako je izbore izgubila za svega jedan mandat u parlamentu, ta je politička grupacija priznala izbore i, baš kao da je Crna Gora uzorna zapadna demokratija, 30. avgusta 2020. mirno predala vlast. Propagandne priče o tome da će „Milo izvesti tenkove na ulice“ kako bi odbranio vlast podsjećaju na one Slobodana Miloševića iz devedesetih godina 20. vijeka, u kojima je dželat optuživao svoju buduću žrtvu da pravi „paklene planove“, smišlja zločine i sl.
Bojim se da je Krivokapić, ta pojavno komična figura, kao istinski fanatik, spreman žrtvovati sve za ostvarenje velikosrpskog državog projekta.
Vlast protestuje protiv sopstvene vlade
AUTONOMIJA: Najavu formiranja manjinske vlade premijer Krivokapić nazvao je pokušajem državnog udara. I vicepremijer Dritan Abazović je posljednjih dana pominjao državni udar. O čemu je riječ?
NIKOLAIDIS: Iako se u ovom momentu ne može govoriti o državnom udaru, čini mi se da su u toku radnje koje ne isključuju takav scenario. Sve i kada bi htio, a neće, Abazović i politička struktura koja će činiti najavljenu manjinsku vladu ne mogu izvesti državni udar. Zašto? Pored ostalog i zato što ne raspolažu resursima koji bi im to omogućili.
Sa druge strane, u Crnoj Gori imamo veoma neobičnu situaciju: zajedno sa građanima, vlast protestuje protiv smjene sopstvene Vlade. Istovremeno, dio doskorašnje vladajuće većine unutar institucija sistema priprema teren kako bi izbjegao mirnu trenzicije vlasti. O tome je, dakle, riječ. Krivokapić sada iz svih državnih struktura nemilosrdno izbacuje sve koji odbijaju da ga bespogovorno slijede u njegovom očitom nastojanju da se po svaku cijenu održi na vlasti. Krivokapićev partner u tom projektu, predsjednik Skupštine Aleksa Bečić, mogao bi u tome da mu pomogne.
AUTONOMIJA: Kako?
NIKOLAIDIS: Bečić u svojim rukama ima veliku mogućnost parlamentarne opstrukcije. Pritom, ne zaboravite da je riječ o čovjeku koji mnogo ne drži do pravne države i koji će pravi sistem zgaziti svaki put kada procijeni da on ugrožava njegove partijske i lične interese. Na kraju, imate Srbiju, koja na Crnu Goru i ovoga puta ide gotovo bez unutrašnjepolitičkog glasa protiv: i vlast i ogroman dio opozicije direktno su upleteni u haos koji gledamo u Crnoj Gori. Ako tome dodamo Rusiju i naše takozvane zapadne prijatelje, shvatićemo da je veoma teško ostati ravnodušan pred pitanjem – šta se sve sjutra može dogoditi. Nema scenarija koji je isključen. Ipak, najmanje vjerovatnim čini se onaj po kojem će poslanici uredno ući u Skupštinu, izglasati nepovjerenje postojećoj Krivokapićevoj Vladi, a onda izabrati novu.
AUTONOMIJA: Pominjete proteste koje predvode premijer i predsjednik Skupštine… Mogu li se oni posmatrati kao nastavak litija drugim sredstvima? Tim prije što im pomoć stiže od ruske agenture u Srbiji, ovoga puta iz redova antizapadne, kleronacionalističke opozicije.
NIKOLAIDIS: Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini sasvim je svejedno ko je na vlasti u Beogradu: ko god da je, pokazuje identične imperijalne i velikodržavne ambicije. Izuzmemo li nekoliko manjih stranaka, Crna Gora i BiH u Srbiji nemaju političkog partnera, već potencijalnog agresora.
Kada je riječ o protestima, ovo što gledamo na ulicama nekoliko crnogorskih gradova samo je zagrijavanje, samo signal upozorenja. Istinski protesti krenuće onog momenta kada se u njih ozbiljnije uključi Crkva Srbije, Demokratski front i Aleksandar Vučić. Ako ima prostora da se iz postojećeg haosa izađe bez gaženja Ustava i bez pravnog ili fizičkog nasilja, a mislim da ga je sve manje, Krivokapić i velikosrpski projekat izgubiće bitku u Crnoj Gori. Po tom scenariju, protesti se organizuju kako bi se izvršio pritisak da suverenističke partije zažmure na najmeru da se potpiše Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije.
Dovođenje Homeinija na vlast
AUTONOMIJA: Profesor Zlatko Vujović kaže da onaj ko u ime Crne Gore sa Crkvom Srbije potpiše ponuđeni Temeljni ugovor rizikuje zatvor.
NIKOLAIDIS: Prvo, u ovom momentu opoziciji je važnije da sruši Krivokapićevu Vladu i da formira manjinsku od potpisivanja Temeljnog ugovora. Zašto? Zato što je to akt koji će ionako biti poništen čim se konstituiše ozbiljna crnogorska Vlada.
Drugo, ako se već Dritan Abazović, Zdravko Krivokapić i Vladimir Joković utrkuju ko će sa Crkvom Srbije potpisati Temeljni ugovor, ne ukazuje li nam to da je upravo crkva istinska vlast u Crnoj Gori? Onaj kome na noge, na poklonjenje idu premijer, potpredsjednik Vlade, ministri, čelnici političkih stranaka vladajuće većine – govorim o rokeru Porfiriju – onda sam sklon da povjerujem da ovom državom ne upravlja Vlada Zdravka Krivokapića, nego taj srpski pop.
Nažalost, sve ih je Zapad doveo na vlast. Ono što se dogodilo u Crnoj Gori, govorim o klerikalnoj kontrarevoluciji iz avgusta 2020, repriza je kontrarevolucije koju smo vidjeli 1989. godine. Ipak, zvanično objašnjenje bilo je da su litije pobjeda pravoslavlja i hrišćanskih vrijednosti, što nije istina.
AUTONOMIJA: Što je istina?
NIKOLAIDIS: Bila je to klasična obavještajna operacija, kakvih smo se nagledali u islamskom svijetu. Pojavno, taj je događaj najsličniji dovođenju Homeinija na vlast, s tim što smo u Crnoj Gori imali malo Homeini, malo Arapsko proljeće. To je isti rukopis.
Sve je moralo biti jasno onoga momenta kada je uočena apsolutna sinergija i sinhronizacija između Crkve Srbije, crnogorskog NVO sektora, ovdašnjih „nezavisnih“ analitičara, „nezavisnih“ medija, stranih „nezavisnih“ analitičara koji su blagonaklono komentarisali sve što se događa, kao i, naravno, zapadnih ambasada u Podgorici. U momentu kada na ulicama imate klerikalnu kontrarevoluciju usred Evrope, i to u nominalno sekularnom društvu, na stranu građanske Crne Gore praktično nije stao niti jedan njen zapadni partner. Umjesto podrške, Zapad je građansku Crnu Goru „pustio niz vodu“. Nakon toga, Vlada Zdravka Krivokapića dovedena je na vlast u sadejstvu Zapada, Beograda i Crkve Srbije, te glavne poluge prekograničnog uticaja velikosrpskog nacionalizma. Ono što je devedesetih bila JNA, danas je Crkva Srbije.
