Ni nakon 29 godina nema kazne za ubice 36 Bošnjaka iz zvorničkog sela Snagovo

Ismeta Mujanović bila je u devetom mjesecu trudnoće kad je ubijena. Zločinci su, jednostavno, ubijali redom.

Piše: Almasa Hadžić

Navršilo se punih 29 godina kako je u Snagovu kod Zvornika mučki ubijeo, a potom i zapaljeno 36 bošnjačkih civila ovoga sela.

Ubice, pripadnici paravojnih jedinica iz Srbije, potpomognuti pripadnicima JNA i lokalnim snagama Teritorijalne odbrane Zvornika, tog dana su ušli u selo, zarobili sve mještane koje su u selu zatekli, odveli ih potom u jednu garažu u blizini lokalne džamije i tu ih strijeljali.

„Imao sam tada 14 godina i krili smo se u obližnjoj šumi, kad smo začuli pucnje u selu. Ubrzo je stigao Osman Krupinac, i još neki ljudi, vrište, kažu da u selu ubijaju redom. Osmanu su, sjećam se, ubili ženu i dvoje djece“, prisjetio se, u razgovoru za naš portal, Nurif Čivić mještanin Snagova..

Prema jednom od sjećanja profesora Hazima Karića, koji je uspio izbjeđi ovaj masakr, tog dana su strijeljane cijele porodice iz ovog sela.

„Strijeljana je Hatija, supruga Himze Krupinca, njegov sin Senudin i Senudinova supruga Azra, kao i njihov sin Mirza koji je imao samo pet godina.

Također, strijeljan je i drugi Himzin sin Idriz, supruga mu Sadija i trogodišnji sin Alen, zatim porodica Dahalić.

Ismeta Mujanović bila je u devetom mjesecu trudnoće kad je ubijena. Zločinci su, jednostavno, ubijali redom, bez obzira da li se radi o djeci, ženama, starcima“, prisjetio se profesor Karić tog stravičnog događaja.

Da u vođeni mržnjom prema svemu što je bošnjačko, zločinci nisu birali, govori i činjenica da su u svom krvavom pohodu, jednako, ubijali i ljude i njihove životinje.

Prema sjećanju preživjelih svjedoka, nakon što su rafalima pokosili zarobljene, ubice su ubrzo napustile selo, da bi se nešto kasnije opet našli na mjesto zločina.

Skupili su mrtva tijela na jednu gomilu, na njih pobacali leševe životinja koje su ubili, drva i gume od vozila i sve to zapalili.

„Mi koji smo se krili u šumi vratili smo se uvečer i zatekli strašan prizor.

Ono tijela što je pronađeno ukopali smo u obližnjoj njivi u selu, čija je ekshumacija izvršena je 2010.godine“, navodi profesor Karić.

U danu kada je vršena ekshumacija grobnice u kojoj su se nalazila tijela spaljenih Bošnjaka iz Snagova, iako je u nekoliko navrata bio zamoljen da se udalji, pored grobnice je svo vrijeme sjedio Osman Krupinac čekajući da vidi mrtva tijela svoje dvoje djece i supruge.

U znakovitom nervnom rastrojstvu, plakao je i molio da on dohvati neko od tijela, koja se običnim okom nisu mogla raspoznati.

Od ukupno ekshumiranih tog dana, samo je 14 tijela bilo kompletno. Njima, kao i ostaloj 21 žrtvi čiji su dijelovi tijela pronađeni na lokalitetu Snagova, te skupljeni na jedan tabut, obavljena je kolektivna dženaza u julu 2011. godine.

Za ovaj strašni zločin u zvorničkom Snagovu, do danas nije kažnjen ni jedan njegov počinilac.

Oni sa prostora Zvornika, koji su sa zločincima iz Srbije i pripadnicima regularne JNA tada učestvovali u ovom zločinu, još uvijek se slobodno šetaju ovim gradom.

„Mi ne smijemo zaboraviti naše rođake, prijatelje, komšije ubijene 29. aprila 1992. godine.

Naše je da ih se sjećamo, a na sudovima je da pronađu i procesuiraju one koji su ih na najsvirepiji način poubijali. Do danas, nažalost, tužilaštva i sudovi u BiH to nisu uradili“, poručuju mještani Snagova koji su se i danas okupili kod spomen obilježja koje su sami izgradili te učenjem dove prisjetili se svih ubijenih.

Inače, masakr u Snagovu preživjele su tri osobe, od kojih su dvije ubrzo umrle.

Jedna od preživjelih bila je i tada petnaestogodišnja kćerka ubijene trudnice Ismete Mujanović.