Kada posmatramo ovo što se desilo u Bosanskoj Krupi, najlakše je reći zakazao je sigurnosni sistem, a još lakše okriviti porodici, društvo i društvenu zajednicu u cjelini.
Piše: Hamza Višća
Taman smo se odvikli od terorističkih akata na teritoriji BiH, pa i gotovo ih zaboravili - kad ono bješe napad na policijsku stanicu u Zvorniku ili ubistvo pripadnika OSBiH u Rajlovcu(2015)? Iskreno smo se ponadali da kampanja koja tada uslijedila, upravo prema populaciji mladih, o pogubnosti nasilnog ekstremizma, koji vodi ka terorizmu, ima uspjeha. Fokus tih aktivnosti je bio prema mladima u srednjim školama i njihovim profesorima, i potrebi da se ozbiljnije svi angažuju u prepoznavanju znakova društvene izopćenosti pojedinaca, njihovih stvarnih potreba i kvalitetnije uključenosti u zajednici. Druga magistrala djelovanja je bila usmjerena na kvalitet medijskog izvještavanja o aktima nasilnog ekstremizma i terorizma. U tom smislu značajnu odgovornost imaju i novinari i lica sigurnosnih institucija za odnose s javnošću.
Kada posmatramo ovo što se desilo u Bosanskoj Krupi, najlakše je reći zakazao je sigurnosni sistem, a još lakše okriviti porodici, društvo i društvenu zajednicu u cjelini. I na kraju licitirati, da li je ili nije ovaj akt opravdano označen epitetom - teroristički.
To da je petnaestogodišnjak upao je u policijsku stanicu i nožem usmrtio jednog, a ranio drugog policijskog službenika, je i bez dodatnog konteksta zabrinjavajući akt usmjeren, namjerno ili ne, protiv državnog aparata, što daje obrise terorističkog akta.
Imajući u vidu starost, bolje reći mladost napadača, ne mogu se oteti utisku da je prerano u tim godinama postati kivan na sistem, a da to nezadovoljstvo nije usmjereno i hranjeno od starijih autoriteta sredine/okoline u kojoj ovo dijete raste. Vjerujem da istražnim organima neće biti teško dosegnuti do motiva i razloga ovakvog ponašanja, ali na porodici, školi, lokalnim i državnim organima vlasti i političkim subjektima ostaje obaveza, sa početka teksta - raditi na osposobljavanju mladih, ali i uključenih u obrazovni i odgojni sistem, da prepoznaju otuđenje mladih i njihovo kretanje stranputicom nasilnog ekstremizma.
Posebnu odgovornost imaju i institucije za primjenu zakona, kako u nalaženju i primjeni najefikasniji procedura vlastite zaštite i funkcionisanja sistema sigurnosti kao servisa građana, tako i u osposobljavanju društva. I da ne zaboravim, i dojave o bombama u školama, i vatreni obračuni maloljetnika u školskim dvorištima, pa i ovaj akt u policijskoj stanici u Bosanskoj Krupi, predstavljaju nemušti način slanja poruka mlade generacije.
Što ga prije dešifrujemo, preventivnije ćemo djelovati.
Vlast bi se ovim trebala ozbiljnije pozabaviti, ne samo na društvenim mrežama, jer tamo događaji traju jedva 48 sati.
