Razgovarao: Sead Numanović
Ambasadoru Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Michaelu Murphyju uskoro će biti pune dvije godine kako je stupio na dužnost.
Naša država mu nije novina.
Već je, prije desetak godina, službovao u BiH. Tada je bio šef Političkog odjela Ambasade SAD.
Najveći broj bh. političara zna još iz tog vakta.
I, sigurno, stvari se jesu promijenile u odnosu na tada - na gore!
S Murphyjem smo trebali pričati nekih 30-ak minuta. No, "ponijelo" nas je, pa smo ostali duže od sat vremena.
Murphy je odgovarao na pitanja Politicki.ba o Miloradu Dodiku i je li mu dosadan stalnim objavama na društvenim mrežama (nama jeste!), Draganu Čoviću i je li mu istekao "rok trajanja", odnosima s Trojkom i da li je istup pomoćnika državnog sekretara SAD Jima O'Briena prošle sedmice na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu pljuska Trojki ili ne (Murphy kaže - nije, mi ne mislimo tako), da li su Izetbegovići (Bakir i Sebija) ili cijela SDA problem za SAD ili ne... A odgovara i na pitanje i našu molbu da ne bude diplomata, već direktan, boji li se izbijanja rata u BiH i na zapadnom Balkanu.
Konstanta politike SAD duga tri decenije
Uskoro će biti pune dvije godine kako ste na dužnosti. Kako bi ste rezimirali svoj dosadašnji rad - od pet postavljenih prioriteta, šta ste realizirali?
- Moram se "popeti" vrlo visoko. Stalno to ponavljam i zato što smatram da je to jako važno znati - SAD snažno podržavaju integritet, suverenitet i multietnički karakter Bosne i Hercegovine. Želimo da vaša zemlja ide ka euroatlantskim institucijama. To zahtijeva funkcionalne i efikasne, odgovorne vlasti na svim nivoima, posebno na nivou države. Trebaju nam te vlasti da se fokusiraju na one vrste reformi koje su neophodne da BiH ide dalje tim putem. To je suština politike SAD proteklih 30 godina prema BiH. Tako je bilo prije nego li sam došao, tako je sada kada sam ovdje, a uvjeren sam da će tako biti i sa onima koji došu poslije mene.
To je principijelni fokus.
Ali, unutar toga, fokusiramo se na to da želimo jačati demokratiju u zemlji i to radimo kroz mnoge projekte sa civilnim društvom, nezavisnim medijima, organizacijama poput "Pod lupom" u nastojanjima da se izgrade kapaciteti Centralne izborne komisije. Radimo i kroz nastojanja promocije određene vrste ekonomskog rasta jer je budućnost BiH u ekonomskom rastu koji predvodi privatni sektor. To je pokretač svake jake ekonomije. Puno radimo kroz naš program "Diaspora Invest", podržavamo i turizam širom zemlje. To je jedan od najbrže rastućih segmenata bh. ekonomije.
Isto radimo i s IT sektorom jer svi znaju da ovaj sektor danas pokreće svijet. U ovaj dio privrede bilo je puno investicija iz bh. dijaspore.
I to je područje koje pripada mladim ljudima što je bitno za budućnost ove zemlje i mladima koji će ostati u njoj.
Radi se o uslugama za sve građane, a nigdje to nije važno kao na općinskom nivou, jer su općine najbliže, od svih nivoa vlasti, građanima. Naročito sam ponosan na posao koji radimo u toj oblasti jer načelnici i gradonačelnici jako su zainteresirani da budu u stanju pružati bolje usluge.
Razumljivo je da su politički zainteresirani, ali također znaju da je bitno da služe svojim zajednicama, da se investira u lokalnu ekonomiju.
Govorimo i o jačanju državnih institucija.
Jedno od područja gdje smo najaktivniji - i to se odnosi na euroatlantske integracije - kao i sigurnost i stabilnost, tiče se našeg partnerstva s Oružanim snagama BiH.
Ni jedna zemlja nije veći partner OS BiH, nije napravila više investicija nego SAD!
Ne sjećam se tačnog datuma, ali prošle smo godine, možda na Dan OS, objavili investiciju od nekoliko miliona dolara. Radimo i iza scene i tako dolazi do promjena. Pokušavamo podržati napore da se provedu reforme, stvari poput poboljšanja obrazovanja u vojci. A radimo i na tome da BiH bude u stanju ne samo pružiti sigurnost u slučajevima na lokalnom nivou, već i da bude partner NATO-u, postoji brigada obučena za to.
Prošle godine bilo smo jako povezani i radili sa pravosudnim institucijama, sudijama, tužiocima, agencijama za provođenje zakona... da bi smo poboljšali njihove kapacitete. Također se rade stvari koje se ne vide, koje javnost ne vidi, ali su za nas važne.
Isto tako, meni je naročito važno, čak i prije nego li sam došao ovdje - pomirenje. Nema ga dovoljno i ne moram vam to detaljnije objašnjavati.
Naročito sam posvećen radu s Memorijalnim centrom Srebrenica.
Jako, jako me brine što vidimo toliko poricanja genocida, toliko izobličavanja prošlosti. Kad sam u BiH bio ranije, tokom moje prve misije u Ambasadi,nije bilo tako loše, bilo je drugačije. Imali ste osjećaj da se ljudi jednostavno počinju suočavati s tim
Sada nije tako.
Zato je rad na ovome sada još važniji.
Mislim da se Memorijalni centar posljednjih godina jako, jako dobro vodi.
Uočio sam koliko je on profesionalan, fokusiran na to da se ispriča priča.
Jer, morate pričati tu priču. To stalno govorim - prošlost se mora priznati da bi se išlo k pomirenju. A to nije jedina stvar koja se treba uraditi, ima ih još.
Tako da smo investirali tamo u projekte, tako da smo podržali da se ispričaju priče koje trebaju biti ispričane. Da ono što je izloženo u Memorijalnom centru, da se o tome vodi računa, da se ne izgubi.
Dali smo izuzetnu podršku visokom predstavniku da koristi svoje Bonske ovlasti, da se stvori više prilika za Memorijalni centar da dođe još više ljudi i uradi još više posla nego prije.
Također, dajemo podršku u pronalaženju nestalih i da se krivci za njihov nestanak izvedu pred lice pravde.
Nije to jedino područje na koje se treba fokusirati što se tiče pomirenja, ali jeste najveće.
I, znate, počinjeni su grozni ratni zločini u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Oni su dokumentirani od strane Tribunala u Hagu i na suđenima ovdje, u BiH, od neovisnih izvještača. Svih se civilnih žrtava treba sjećati i ukazivati im počast. Tako da me to posebno zanima i vrlo sam strastven u vezi s tim.
To ne znači da će se sve riješiti za mjesec ili godinu. Potreban je radi i trud svih.
Žao mi je što se drugi, koji bi se trebali fokusirati na to, to ne rade. Bar ne dovoljno. Previše je politike...
Samo želim reći koliko je to važno. Nisam mislio ovoliko i o tome pričati.
Američko oružje za bh. vojsku
Pomenuli ste saradnju s OS BiH. Šta je s helikopterima? Gdje su, zašto nisu ovdje? Je li i to Dodik uspješno blokira?
- Dozvolite da se vratim malo unazad jer naša pomoć i partnerstvo s OS BiH ne tiče se samo opreme. Naravno da je to zanimljivo, nešto opipljivo, nešto o čemu ljudi pišu i govore, izvještavaju u medijima...
Ali ima još mnogo bitnih oblasti.
Radimo intenzivno na otkrivanju zaostalih mina, vojnom obrazovanju i obuci, angažiranju vojske s vojskom - naši vojnici s bh. vojnicima, zajedno u nekim aktivnostima. I uče jedni od drugih. Nije to jednosmjerna ulica.
Radi se o reformiranju internih procesa nabavke tako da vojnici imaju ono što im treba u njihovim kasarnama. Da one budu takve da se u njima može boraviti. Tu puno treba uraditi. Nije bilo dovoljno investicija u OS BiH tokom godina. Mi navodimo argumente da se to mora promijeniti. A ne mijenja se dovoljno brzo.
Donacije opreme su drugi dio te saradnje.
Helikopteri koji trebaju zamijeniti postojeću flotu mogu se koristiti za hitne situacije, poput šumskih požara, poplava, zemljotresa...
A za sve to potrebno je puno, puno vremena.
Znate, imate namjeru dati donaciju, dogovoriti sve to... Ali helikoptere treba napraviti...
Zar već nisu napravljeni? Šta se dešava?
- Mislim da postoji pogrešno razumijevanje koliko je vremena potrebno od objavljivanja pomoći do isporuke. Moj vojni ataše ima više detalja o tome. To je vrlo kompliciran i zahtijevan proces i ne može se sve završiti za sedam dana, na primjer.
Pa kada će se desiti?
- Neću davati nikakva predviđanja. Imate budžete u SAD, a - kao što znate - dešavale su se i neke promjene u vlasti SAD, neke stvari...
O sukobu s Dodikom
Kada govorite o Vašoj politici, jedna od stvari koje mi se čini konstantom tiču se sukoba s Dodikom. Je li Vam dozlogrdio. Meni već počinje ići na živce njegovo stalno piskaranje po Twitteru...
- Znate, volim svoj posao.
Ne kažem da je lagan, da je svaki dan lako, ali ga volim.
Provodim politiku SAD u BiH i mislim da je prava politika. Ona je podrška suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, njenom multietničkom karakteru, integracijama u euroatlantske strukture. Na to se fokusiram.
I želim naglasiti da se SAD i ja lično ne svađamo s Dodikom. Mi jednostavno i jasno kažemo šta je naša politika ovdje. I našu politiku prezentiramo jasno i u privatnim susretima i javno.
Također smo jasni kada kažemo da su pojedinci i drugi subjekti odgovorni ako djeluju protivno Dejtonu, ako su antidemokratski, korumpirani... i protiv takvih smo koristili sankcije. U tome koristimo činjenice, a ne odgovaramo na priče o "originalnom Dejtonu".
I Jim O'Brien je govorio o tome.
Mi se bavimo činjenicama!
Ono što ne radimo je da ne reagiramo emotivno u vezi s određenim stvarima.
Pitanje je da li ljudi u Rs dobijaju usluge koje zaslužuju, da li im se pružaju stvari koje su potrebne... Dobijaju li to od Milorada Dodika i njegovih vlasti u Banjoj Luci?
A oni, ljudi u Rs, zaslužuju vodstvo koje će prioritetno raditi na tome da im bude bolje.
Za to se i biraju vlasti. Svuda. A Dodik Rs-u daje litaniju narativa koji su puni optužbi, pogrešnih pravnih stavki, i O'Brien je prije neki dan i o tome govorio u svom govoru.
Dodik, ustvari, ne radi ništa da unaprijedi kvalitet života ljudi koji žive u Rs-u.
On ne gradi bolju budućnost tamo za građane i njihovu djecu ili unučad.
Naša politika ovdje, kako sam već rekao, je efikansa vlast koja radi u interesu građana BiH.
O tome mi govorimo.
Mi govorimo o drugim interesima koji su identificirani. To diplomate rade.
To niti bi trebalo biti iznenađenje, a niti je tajna.
Dodik može stavljati na Facebook, Instagram... šta god želi. Ili na X, kako se sada zove. On i njegove kolege sve ovo nastoje učiniti ličnim. I Dodik to radi sa svima s kojima se ne slaže ili koji ga prozivaju zbog pogrešnih ili izjava koje vode u pogrešnom smjeru, plasira narative pune optužbi i lažnih fantazija. To se može i očekivati. To je dio posla.
A mi - SAD - bavit ćemo se i dalje činjenicama. I mi nemamo ovdje politiku koja se bazira na ličnom. Mi tako ne radimo. Možda je tako u Banjoj Luci. SAD tako ne funkcioniraju.
S EU se nekad razlikujemo u pristupu. Cilj nam je isti
SAD su dva puta sankcionirale Dodika. EU to nije učinila i nema naznaka da će se (i) on naći na "crnoj listi" Evrope. Koliko Vas to frustrira? Pritisak iz Brisela bi bio koristan i EU prima puno kritika što ne djeluje i u ovom smislu.
Kakvi su, inače, odnosi SAD i EU? Vidio sam u nekoliko izjava Ambasade da ih malo i "podbadate".
- Opet ću početi s visoka, a onda se spuštati.
U potpunosti sam transatlantski orjentiran. Dakle, nemamo boljih saveznika u cijelom svijetu od naših evropskih prijatelja - onih koji su u NATO-u i EU. Ako pogledate strateške ciljeve koji postoje u Vašingtonu i Briselu, bilo da je riječ o NATO ili EU, želimo iste stvari. Svi smo čvrstog i jasnog stava da pregovora nema kada su u pitanju integritet, suverenitet i multietnički karakter BiH. O tome se ne pregovara! Mi nekad koristimo drugačije riječi u odnosu na Evropljane, ali su u suštini identična stajališta.
Ista su nam stajališta kada govorimo o strateškom pravcu BiH - to je Evropska unija i to je NATO! To je strateški američki cilj i strateški evropski cilj.
Nekad bude razlika u pristupu. Ali, strateški interes i cilj nam je isti.
I nije samo BiH tema na kojoj mi i Evropljani, kao saveznici i partneri, imamo različit pristup.
Ali to ni na koji način ne podriva snagu partnerstva i našu zajedničku viziju BiH.
Da, pozdravili bi smo sankcije EU, ali je to njihov proces. Oni se moraju time baviti i oni jesu uveli određene sankcije u smislu uskraćivanja resursa za određene projekte zbog ponašanja Dodika i to je dobrodošlo.
Onda, ambasador Njemačke je neki dan dao vrlo čvrstu izjavu o tome zašto su okončali neke svoje projekte u Rs-u. Dodik je doveo do takve odluke svojom politikom i pričom o secesiji, retorikom koja ne donosi dobro... I mi pozdravljamo aktivnosti EU i Njemačke.
SAD imaju sredstva koja EU možda ne može koristiti. Mi smo jedna zemlja i ne moramo razmatrati razno razne stavove u evropskim prijestolnicama koje oni moraju uzimati u obzir.
Dakle, iako ponekad imamo različite pristupe, geostrateški cilj je jasno definiran. I to je jako važno za BiH. I dobro.
Je li Draganu Čoviću istekao rok trajanja
Dragan Čović je jučer imao press konferenciju na kojoj je, uz ostalo, insistirao na svom preduzeću za Južnu interkonekciju. Kako odgovarate na njegove zahtjeve, posebno stavu da preduzeće mora biti u Mostaru...?
- Vidio sam tu njegovu izjavu.
A zašto mi podržavamo Južnu interkonekciju.
Dva su razloga: Jako je bitno da BiH ima energetsku sigurnost. Svi smo naučili da kada zavisite o jednom izvoru energije, to nije dobro. A sada BiH dobija samo ruski plin. I vi znate da ga je Rusija koristila kao oružje.
Moja zemlja smatra da joj je BiH partner. EU vas smatra budućom članicom.
I SAD i EU žele partnere i saveznike koji su potpuno nezavisni, koji samostalno donose odluke, u stanju su oduprijeti se ucjenama... To podrazumijeva i rješavanje pitanja snabdijevanja plinom. A da bi se to postiglo, mora postojati Južna interkonekcija i ona je najprovodivija, najealnija opcija za alternativno snabdijevanje plinom.
Drugi razlog nalazi se u čistim ekonomskim argumentima.
BiH, entitet F BiH, ljudi u Hercegovini imat će koristi od radnih mjesta koja će taj projekat otvoriti, poslovni entiteti će imati nezavisni izvor energije i oni će otvarati nova radna mjesta.
Dakle, meni je zbunjujuće da neko, ko tvrdi da ima ultimativni mandat da štiti interese svog naroda, tako očigledno stavlja fundamentalne interese tog naroda na zadnje mjesto. Ispred interesa naroda njemu su njegovi lični, porodični, poslovni i interesi stranke. Šta, na kraju, ostaje za građane?
Dragan Čović bi želio da svi vjeruju da on podržava Južnu interkonekciju.
Ali, on ne radi ništa na tome, osim što u proteklih 18 mjeseci sve opstruira.
I to se dešava nakon što je njegova partija podržala Nacrt zakona, Okvirni zakon koji je neophodan kako bi se projekat provodio. Koji su izradili lokalni akteri, uključujući i HDZ BiH i stvarni međunarodni akteri, uključujući i eksperte USAID-a.
Bit ću sasvim konkretan u tome šta donosi Južna interkonekcija.
Dakle, on donosi izvor snabdijevanja plinom tamo gdje ga do sada nije bilo, poput Posušja, Mostara, Širokog Brijega, Travnika, Jajca, Tomislavgrada, Livna... I mogu nastaviti nabrajati.
Taj plinovod ne ide do Bihaća?
- Ne ide.
Ovaj plinovod pokriva Zapadnohercegovački, Hercegovačko-neretvanski, Livanjski i Kanton Srednja Bosna, koji bi preko Sarajeva bili povezani.
Plin bi bio uvožen, dolazio bi kroz Republiku Hrvatsku, a sam projekat doprinio bi ekonomskoj i demogrfskoj revitalizaciji ovih regija. Ali, uslov je da Čović prihvati da se s time ide naprijed, u realizaciju.
Njegova opstrukcija ovog projekta ne pomaže Hrvatima, kako on to tvrdi. Njegova opstrukcija ne osigurava grijanje i hrvatskih domova niti energiju za fabrike i firme u Hercegovini koje bi se, kako sam rekao, mogle rasti i razvijati se.
Čović kaže da u BH Gasu nema zaposlenih Hrvata i da im je to - na neki način - izvor prijetnje. Pa, stoga, Čović kaže da on mora imati svoju sopstvenu kompaniju. Na to aludira.
No, takva tvrdnja nije utemeljena.
Jer, on navodi da kompanija koja ne postoji, nema nikakvog uposlenog osoblja, nema iskustva, nema kapitala, jeste dobar kandidat da ovaj projekat ide naprijed. To je odista apsurdno!
Kao što smo nekoliko puta već rekli, njegov prijedlog za formiranje nove kompanije, kompanije za prenos, nije održiv! Ni zakonski, ni ekonomski. F BiH ima samo jednu kompaniju za prenos plina. Isto kao i Hrvatska. Postoji i samo jedan Elektroprenos u BiH i Dragan Čović to zna.
SAD razumiju ulogu koju svaki od konstitutivnih naroda imaju, uključujući i Hrvate i Ostale.
I mi smo jedan od najsnažnijih zagovarača bošnjačko-hrvatskog partnerstva u BiH. To bi proizvelo dobre rezultate za sve stanovnike F BiH.
Nas su zbog toga kritizirali.
Ali, imajući to partnerstvo na umu i razlišljajući o koristima Južne interkonekcije, podržali smo reformu BH Gasa kako bi on bio uspješan, ali i osigurao bolju zastupljenost unutar BH Gasa, što uključuje i filijalu u Mostaru ili menadžment za Južnu interkonekciju.
I Dragan Čović to zna jer sam mu ja sve ovo rekao više nego jednom.
On, također, zna da koalicioni partneri iz F BiH podržavaju ove reforme jer, oni su mu to rekli više nego jednom.
Ako je Dragan Čović odista zainteresiran i za "legitimnu zastupljenost" u BH Gasu, onda će on prihvatiti te reforme, omogućiti da projekat ide dalje davanjem podrške verziji zakona koja je u decembru 2021. godine usvojena u Zastupničkom domu entiteta F BiH. Time bi omogućio dalji ekonomski razvoj Federacije koji bi se ogledao kroz isporuke plina i u Hercegovini i za bh. Hrvate.
I sve je to na stolu, sve to mu je ponuđeno, ali se čini da to Draganu Čoviću nije dovoljno dobro.
On mora ugroziti cijeli projekat ostavljajući BiH ranjivom na utjecaje malignih aktera koji bi se oslanjao na samo jedan izvor plina. Dragan Čović lišava Hercegovinu i druge dijelove F BiH koristi od ovog projekta.
I sve to zbog svojih uskih političkih i finansijskih interesa.
