Muhasilović: Rusija je sila u opadanju. Zapad dugoročno pobjeđuje

"Jačanje Bosne i Hercegovine je najbolji odgovor koji možemo dati šovinističkim izjavama s kojima smo konstantno bombardirani".

Razgovarao: Faris Marukić

Sa doc. dr. Jahjom Muhasilovićem, ekspertom za međunarodne odnose razgovarali smo o različitim izazovima s kojim se suočava naša zemlja, ali i Evropa u širem kontekstu.

On govori o stanju u Rusiji, odnosima Zapada s tom državom, ali ponajviše o prelamanju tih i drugih politika na Bosnu i Hercegovinu.

Nedavno je Ruska Federacija dostavila dokument u kojem traži obustavu širenja NATO pakta na zemlje istoka Evrope, među kojima je i Ukrajina. Kakve to implikacije ima na ovu zemlju?

- Rusija i zapadne zemlje su nakon eskalacije rata 2014. godine dogovorili da se rat u Ukrajini zamrzne i da se status te zemlje zadrži kao neriješeno pitanje, odnosno da ta zemlja ostane tampon zona između dva bloka. Međutim ni ruska ni zapadna strana nisu odustale od potkopovanja i slabljenja one druge. Ukrajina je Moskvi od ključnog geostrateškog značaja s toga će učiniti sve kako Kiev ne bi ušao u NATO savez. Najveća žrtva svog geografskog položaja je upravo Ukrajina. Još neko vrijeme će proći prije nego se ova zemlje oslobodi okova bivanja ruskom tampon zonom. Sa druge strane, može se reći da je vrijeme na strani Zapada, odnosno da je Rusija pod konstantnim pritiskom za kojeg je upitno koliko dugo može izdržati. Ono što mnogi previđaju je činjenica da je Rusija sila u opadanju. Na to nam ukazuju demografski, ekonomski, tehnološki i mnogi drugi aspekti. Veliko je pitanje šta će biti sa Rusijom nakon odlaska Putina i koliko još ona može izdržati rivalitet sa Zapadom. Opadanje ruske moći će svakako oslabiti stisak koji Ukrajina osjeća, a godit će i našoj regiji.

U istom dokumentu Rusija ne tematizira zapadni Balkan. Da li to znači da Kremlj u slučaju ispunjavanja svojih osnovnih zahtijeva ne namjerava praviti smetnju integraciji naše zemlje u Sjevernoatlantski pakt? Koja je uloga zapadnog Balkana u ruskoj vanjskoj politici i u odnosima s NATO paktom?

- Na svu sreću Balkan nije prioritetan u ruskoj vanjskoj politici. Dugoročno slabljenje Rusije kao sile svakako je od velike koristi regiji. Ponekada je Rusija u momentima pojačanog pritiska na njenim granicama znala pokušavati da oslabi taj pritisak tako što bi na Balkanu pokrenula seriju hibridnog djelovanja kroz socijalne mreže i razne vrste internet platformi. Međutim vrijeme nam je pokazalo da Rusija nema kapacitet da poljulja dominaciju Zapada u regiji, iz razloga što nije ponudila nikakvu konstruktivnu alternativu naspram EU i NATO-a. Mada, sa druge strane, bilo bi opasno podcijeniti ruske mogućnosti na Balkanu. Nikada ne treba dozvoliti da Rusija uloži maksimalne napore kako bi pojačala svoje kapacitete u regiji. Tada bi bojim se imali onu Rusiju koje se mnogi na Balkanu pribojavaju. Ukoliko bi se osjetila ugroženom do te mjere da mora ići u otvorenije obračunavanje sa NATO savezom Rusija bi se aktivnije i odlučnije angažirala na Balkanu. To bi prouzrokovalo opću anarhiju u međunarodnim odnosima. Da li će Rusija krenuti u tom pravcu prvenstveno zavisi od ponašanja zapadnih saveznika. Sve dok Zapad polahko slabi Rusiju i postepeno suzbija njen utjecaj daleko od Balkana u tom procesu dugoročni gubitnik je Kremlj. Ne treba prenagliti u djelovanju protiv Rusije kao što se to učinilo 2014. jer kao rezultat toga imamo agresivniju Rusiju na međunarodnom planu. Slične greške se ne smiju ponavljati.

Ruska Federacija i Republika Turska imaju visoko razvijene diplomatske odnose, koji, naravno imaju zone razilaženja u interesima. Koliko takav odnos može biti od koristi za relaksaciju odnosa u našoj zemlji?

- Rusko-tursko interesno zbližavanje je isključivo stvar nacionalnog interesa ove dvije zemlje. Ovo zbližavanje uopće ne treba posmatrati kao neki novi savez, već kao bilateralnu epizodu. Zapravo oni su sve samo ne saveznici. Mnogo je više tačaka razmimoilažanje između dvije zemlje nego što je zajedničkih interesa. To nam je pokazala situacija u Siriji, Libiji, Krimu, pa ako hoćete i na Balkanu. Međutim, ima jedna opasnost na koju moram upozoriti, a to je da se u nekim neformalnim krugovima provlači teza kako zbližavanje Rusije i Turske može dovesti do navodnog zbližavanja Bošnjaka i Srba i da je u tom smislu Zapad višak u toj priči. Koliko god zvučalo kao 'dobra ideja' to je jako opasna i zlonamjerno skovana premisa. Tu ideju šire krugovi za koje se zna da su bliski raznim službama u Beogradu. A cilj je jedan, ohladiti Bošnjake od NATO aspiracija, te oslabiti prvenstveno poziciju SAD u Bosni i Hercegovini. Odnosno, dugoročno oslabiti Bosnu i Hercegovinu. Rusija i Srbija su svjesni da im je najveća prepreka podrška Zapada BiH, te da među Bošnjacima moraju aktivno raditi na smanjivanju simpatija prema pomenutom bloku. U tom cilju im je jačanje 'turkofilije' najidealnije i sve to djeluje vrlo neprimjetno jer tobože Bošnjaci “svojim rukama” šire spomenutu propagandu. Na socijalnim mrežama i ostalim internet platformama često ćete čuti pogubne ideja kako BiH treba odustati od svog NATO puta tako što se lamentira ta vojna alijansa. Sva ta pretjerana turkofilija je dio ruskog hibridnog rata na Balkanu i ne treba nasjedati na priče koje nam serviraju ruske i srbijanske službe.

Perjanica evropske desnice, mađarski premijer Viktor Orban jasno je i nedvosmisleno stao na stranu rušilačke politike Milorada Dodika. Na pitanja novinara o stanju u BiH rekao je da će biti teško u Evropsku uniji integrirati dva miliona muslimana. Čemu služi ovakva retorika?

- Orbanove izjave su čisti populizam. Nažalost ovakav huškački narativ sve više uzima maha ne samo u Evropi već diljem svijeta. Slično kao što je početkom 90-ih mnoge u našoj zemlji šokirala retrogradna islamofobija i antibosanstvo, tako se i danas čudimo pred ovakvim izjavama. Tada je malo ko mogao sebi objasniti od kuda dolazi tolika mržnja, jer je većina Bosanaca odrastala izolirana od takvih zatrovanih narativa. S druge strane, mnogi jednostavno nisu bili svjesni da su naraštaji njihovih sugrađana odrastali uz mitomaniju zadojenu osvetničkim porivima. Slično tome, danas ne smijemo živjeti u zabludi da je cijela Evropa integracijski i pluralistički orijentirana. Jedan veliki dio Evropljana ima problem sa muslimanima i Islamom. Razlozi za to su neopravdani, međutim ti ljudi su jedna realnost i politički su sve glasniji. S toga jedino što može zaštiti muslimane u BiH, ali i sve njene građane, od sudbine kakva ih je zadesila početkom 90-ih je da rade na jačanju države, državnog identiteta i državnih institucija. Bez države ostajete bez zaštite i biološki nestanak je pitanje vremena. Koliko je država kao krovna zaštita bitna postalo je još jasnije oko krize sa entitetom RS kroz koju prolazimo zadnjih mjeseci. Jačanje Bosne i Hercegovine je najbolji odgovor koji možemo dati šovinističkim izjavama s kojima smo konstantno bombardirani.

Reakcija evropskih i svjetskih institucija na retoriku, ali praktične poteze Milorada Dodika bila je nesrazmjerno blaga? Postoji li volja da se kriza u Bosni i Hercegovini riješi?

- Načelno mislim da postoji. Međutim, zbog određenih međunarodnih faktora taj odgovor je isuviše blag. Kao prvo, ne možemo govoriti o jedinstvenom stavu onoga što nazivamo međunarodnom zajednicom. Sve je više različitih glasova unutar nje same. Dok je i dalje veći dio nje za suverenitet i teritorijalni integritet BiH sve se više javljaju glasovi koji imaju bitno drugačiju viziju po pitanju naše zemlje. Upravo sa tom linijom destruktivne snage, SNSD i HDZ u pravom redu, pokušavaju razviti konkretniju saradnju. Već se u tome dobrim dijelom uspjelo. Sa druge strane, faktor Rusije, kao tutora svih destabilizacijskih grupacija u regiji, onemogućava da se Zapad agresivnije uključi u zaustavljanju Milorada Dodika. Svjesni činjenice da nagli pokušaji mogu isprovocirati Kremlj da sa verbalnog angažmana pređe u konkretnije vidove remećenja prilika u BiH, odlučili su se za postepeno djelovanje. S toga, mišljenja sam, da onaj dio međunarodne zajednice koji je zainteresiran za opstanak BiH želi kroz državne institucije Dodiku postepeno skučiti prostor djelovanja. Kako god, mi u BiH se ne smijemo isključivo osloniti na pomoć iz vana. Ukoliko ta pomoć dođe dobrodošla je, međutim trebamo se kroz institucije države boriti sa svim destruktivnim silama koje su se okomile na našu zemlju. A to su najbolje radi kroz sistemsko jačanje institucija i buđenjem svijesti kod naroda o bitnosti države. Obratite pažnju na šta udaraju najviše svi oni koji žele srušiti BiH, to su upravo njene institucije. Očito je suprotno djelovanje najbolji odgovor na njihove destabilizirajuće politike.