Maroević: Stanje u BiH se stalno pogoršava

RAK, koja je nekada bila uzor regulatornim institucijama u regiji i Europi, danas je pod političkim vodstvom i donosi odluke koje imaju više veze s politikom nego s regulacijom ovog ključnog sektora. Najbolji primjer ovakvog djelovanja je nedavno izrečena nerazmjerno visoka kazna protiv Senada Hadžifejzovića.

Frane Maroević ima izuzetno bogato iskustvo života i rada u Bosni i Hercegovini i regionu. Bio je službenik međunarodne zajednice u našoj zemlji, radio i kao glasnogovornik Delegacije Evropske unije, šef press ureda visokog predstavnika, a bio je i direktor ureda predstavnice/ka OSCE-a za slobodu medija u Beču.

Sada je direktor Međunarodnog press instituta (IPI). To je najstarija organizacija na svijetu koja se intenzivno bavi i slobodom medija.

Kakvim vidite stanje medijskih sloboda u BiH? Šta su najveći problemi koje ste uočili?

- U posljednjih nekoliko godina stanje se stalno pogoršava. Zakoni se mijenjaju kako bi spriječili slobodu medija i slobodu pristupa informacijama. Sve češće su prijetnje i napadi na novinare, vodeći političari poput Milorada Dodika redovito prijete i vrijeđaju kritične novinare, pogotovo žene. Ekonomska situacija u medijima je sve teža, institucije poput Regulatorne agencije za komunikacije su pod političkim utjecajem, sustav javnog emitiranja se urušava jer nema napretka u njegovom uspostavljanju.

Najnoviji negativni potez je izmjena krivičnog zakona u Republici Srpskoj gdje se kleveta vraća kao krivično djelo. BiH je dekriminalizirala klevetu prije 20 godina i to kao prva zemlja u regiji. Tako da je ovo retrogradan potez koji otvara razne mogućnosti pritiska na novinare. Generalno, kriminalizacija klevete je suprotna međunarodnim normama za slobodu govora i to je stav svih organizacija koje rade na ljudskim pravima. Nedavno sam imao priliku sastati se u Beču sa novinarima, pravnicima i aktivistima iz Republike Srpske koji su mi potvrdili negativne elemente ovog zakona.

Iako zakon ne predviđa zatvorsku kaznu, novčane kazne su relativno visoke i naravno, ako niste u stanju platiti, moguća je zatvorska kazna zbog neplaćanja novčane kazne. Definicija klevete podložna je širokoj interpretaciji i ostavlja mogućnost političkog utjecaja i pritiska. Također, ovaj zakon se teoretski može primijeniti i na ostali dio Bosne i Hercegovine i izvan njenih granica jer sve što je objavljeno na internetu je naravno i objavljeno i u Republici Srpskoj. Ne vidim nikakav drugi razlog za ovaj zakon osim pritiska na medije i novinare. Imamo već dosta primjera gdje političari i javni dužnosnici širom Bosne i Hercegovine koriste građansko pravo i tužbe za zastrašivanje novinara, tako da im krivični zakon u Republici Srpskoj daje samo još jedan i to vrlo snažan alat za pritisak.

Također vidim otežavanje slobodnog pristupa javnim informacijama. BiH je nekada bila u samom vrhu u ovom sektoru, a danas se zakoni o slobodnom pristupu informacijama koji su predviđeni da daju informacije građanima i novinarima sve slabije primjenjuju, institucije se često oglušavaju na zahtjeve i ne odgovaraju na upite i štite privatne, a ne javne interese.

Regulatorna Agencija za Komunikacije koja je nekada bila uzor regulatornim institucijama u regiji i Europi, danas je pod političkim vodstvom i donosi odluke koje imaju više veze s politikom nego s regulacijom ovog ključnog sektora. Najbolji primjer ovakvog djelovanja je nedavno izrečena nerazmjerno visoka kazna protiv Senada Hadžifejzovića.

Sve češći su fizički, verbalni i online napadi i prijetnje od strane političara poput Milorada Dodika, koji je opet ovih dana javno prijetio i pozvao na nasilje protiv novinara Buke, BN TV, Capitala i N1 televizije. Njegov cilj je stvaranje neprijateljskog okruženja za kritične novinare što dovodi i do sigurnosnih prijetnji. To su pozivi na linč i vodi do toga da građani sami prijete novinarima, da ih napadaju ili njihovu imovinu, i tako se stvara vrlo negativna atmosfera za slobodu medija i slobodu govora.

Ekonomska situacija za medije je sve gora, što je na žalost i svjetski trend. No, u Bosni i Hercegovini sektor oglašavanja je politiziran i jasno je da u velikom broju slučajeva politički podobni mediji dobivaju velike marketinške budžete javnih poduzeća. Mediji koji su zbog COVID pandemije imali velike financijske gubitke postali su sve ovisniji o javnim sredstvima koja su pod političkom kontrolom.

I još da naglasim katastrofalno stanje u javnim medijima. Situacija je gora od 2010. kada sam otišao iz Bosne i Hercegovine u Beč. BHRT stalno prijeti kolaps zbog neispunjenja zakona iz 2003. Upravni odbori sva tri emitera sve su više politički podobni, a RTRS je odavno jasno priklonjen političkom vodstvu.

Sve ovo se događa u situaciji kada su točne i objektivne informacije potrebnije nego ikada.

Šta smatrate i šta bi ste preporučili da se uradi kako bi se to otklonilo?

- Prvo smatram da je potrebna puno veća solidarnost svih, a pogotovo novinara, kada su u pitanju napadi na slobode, prijetnje i politički napadi. Građani i novinari moraju biti svjesni da šutnjom odobravaju ovakve napade i da je samo pitanje dana kada će i oni postati meta takvih napada. Slobode i ljudska prava se postepeno ukidaju i prostor za slobodu govora se sužava, a sustav opresije se testira i usavršava na najslabijima. Često se sjetim pjesme njemačkog svećenika koji je nakon Drugog svjetskog rata napisao da kada su došli po sindikalce, komuniste, Židove… nije reagirao jer je smatrao da ga se ne tiče, no kada su došli po njega, nije bilo više nikoga tko bi mogao reagirati. Poruka je da je svaki napad na nečija ljudska prava nešto što se nas svih tiče.

Koliko pogoršanje slobode medija izvire iz sve lošijeg stanja vladavine zakona?

- Teško je reći je li loše stanje vladavine zakona uzrok ili posljedica pogoršanja slobode medija. No, mediji imaju ključnu ulogu u kontroli javnog sektora i vladavine zakona, tako da ugrožavanje medijskih sloboda može samo dodatno ugroziti vladavinu prava.

Da li i u kojoj mjeri krivice za lošije stanje slobode medija ima i u samim medijima?

- Prava adresa za ovakvo stanje je politika.

Može li se BiH sama (s državnim i nevladinim sektorom) izboriti sa izazovima medijskih sloboda? Ili je potrebna pomoć međunarodne zajednice?

- Niti jedna zemlja ne može se sama izboriti sa svim ovim problemima, tako da je svima potrebna pomoć međunarodnih institucija i drugih zemalja. No, davno je prošlo vrijeme kada je međunarodna zajednica imala i interes i moć da bi vodila rješavanje ovih i drugih problema u BiH. Tako da se svi sektori BiH moraju izboriti sa ovom izazovima uz pomoć međunarodne zajednice.

Tekst je realiziran u okviru Transition programa Vlade Republike Češke i uz finansijsku pomoć Ambasade Republike Češke u BiH @CzechiainBiH. Sadržaj odražava stavove sagovornika koji su izbor redakcije Politicki.ba i ne odražavaju nužno i stavove Češke vlade.