Lisica: Nadam se da Zapad neće u BiH ponoviti greške iz Ukrajine

"U trenutku najveće poslijeratne političke krize svi oni koji ne shvataju značaj zajedničkog istupa probosanskih snaga politički je laik ili je nedobronamjeran".

Razgovarao: Faris Marukić

Admir Lisica je historičar, istraživač, autor dvije knjige o bošnjačkoj dijaspori. U prethodnom periodu učestvovao je na nekoliko međunarodnih konferencija, a kao predavač održao je veliki broj predavanja u regionu i dijaspori. Predmet njegovog zanimanja jeste bošnjačka dijaspora, međunarodni odnosi, te regionalni politički odnosi s fokusom na položaj Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Autor je nekoliko stotina tekstova koji tematiziraju pomenute teme u regionalnim i bosanskohercegovačkim medijima.

Koji je krajnji cilj separatističke politike Milorada Dodika?

- Separatistički potezi koji kontinuirano dolaze od političkih predstavnika iz bh. entiteta RS jasan su pokazatelj da Milorad Dodik i njegovi saradnici nastoje postići još veći stepen autonomije na račun urušavanja države Bosne i Hercegovine i njenih legitimnih institucija. Podsjećanja radi, ovo nije prvi put da neki politički lider pokuša ostvariti svoje separatističke težnje unutar Bosne i Hercegovine. Prvi put je to učinilo političko vodstvo bosanskih Srba na jesene 1991. godine, kada Radovan Karadžić napušta legitimne institucije SR Bosne i Hercegovine. Njegov naredni potez bio je formiranje protuustavne parainstitucije Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Deset godina poslije toga, Ante Jelavić, lider bosanskih Hrvata uz podršku tek osnovanog Hrvatskog narodnog sabora u BiH uspostavlja takozvanu “Hrvatsku samoupravu”, a koja nije imala čak ni podršku iz susjedne Hrvatske. Svega nakon par mjeseci ova parainstitucija doživjela je svoj fijasko. Dvadeset godina nakon Jelavićevog, odnosno trideset nakon Karadžićevog separatističkog poduhvata, Milorad Dodik ima slične pretenzije. Njegov konačni cilj jeste nezavisna Republika Srpska ili barem nezavisna paradržavica unutar Bosne i Hercegovine, po principu koji je u medijima podržao i ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Kalabuhov.

Hoće li u konačnici uspjeti u svojoj namjeri zavisi od međunarodnih aktera na ovom području i njihove konačne spremnosti da stanu u kraj separatističkim i destruktivnim politikama SNSD-a i njenog lidera.

Kakva je uloga dijaspore u širenju istine i borbe za građansku Bosnu i Hercegovinu?

- U Bosni i Hercegovini je snaga bh. dijaspore često podcijenjena. Naime, širom svijeta u vijećima i parlamentima “sjede” građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koji su spremni da svoje raspoložive kapacitete stave u interesu Bosne i Hercegovine. Također, širom dijaspore postoje izuzetno značajni pojedinci koji svojim iskustvom mogu pomoći svojoj domovini. Kada je riječ o širenju “istine o Bosni”, veliki broj udruženja, centara, klubova i džemata širom svijeta je u službi bh. državnog interesa. Puno je primjera kako pojedinci i organizacije utiču na to da se u svijetu zna o onome što je činjeno Bosni i Hercegovini, Bošnjacima i ostalim bh. građanima tokom agresije.

Lobiranje naših građana u dijaspori izuzetno je značajno u kontekstu jačanja domovine Bosne i Hercegovine, a taj segment treba raditi u saradnji sa zvaničnim institucijama države Bosne i Hercegovine.

Nadam se da će u narednom periodu zajedničkim snagama domovina i dijaspora raditi naporno, a sve u cilju jačanja države Bosne i Hercegovine.

Koje su paralele stanja u Ukrajini i Bosni i Hercegovini?

- U Ukrajini, posebno njenom istočnom dijelu živi značajan broj Rusa. Ruski jezik je drugi jezik koji se upotrebljava u ovoj zemlji. Dvije zemlje veže dosta toga zajedničkog kroz historiju, tako da tu i nema previše paralela.

Međutim, ono što se može primijetiti jeste ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini koji sve više liči na onaj već viđeni u Abhaziji, Južnoj Osetiji, Transnistriji ili ukrajinskoj regiji Donbas, koja je uz podršku Rusije proglasila nezavisnost nakon ratnih sukoba u Ukrajini.

Ruski interes u Bosni i Hercegovini orijentiran je na područje bh. entiteta RS, gdje je primjetna i takozvana ruska “mehka” moć. Rusija otvorena daje podršku Miloradu Dodiku i njegovoj politici što je izuzetno opasno, ne samo po Bosnu i Hercegovinu već i po region.

Znamo da je Rusija prije ulaska Crne Gore u NATO, dosta intenzivnije radila na širenju svog utjecaja u Crnog Gori, čak su njeni agenti učestvovali i u pokušaju državnog udara.

U Sjevernoj Makedoniji i Bugarskoj, također Rusija na određene načine pokušava uspostaviti svoj politički utjecaj.

Nisam siguran da Evropska unija i Sjedinjene Američke Države sebi mogu dopustiti da ih se potisne sa zapadnog Balkana, te je realno očekivati da se konkretnije uključe u dešavanja na ovom području.

U Ukrajini je Zapad učinio niz propusta, zbog kojega su najviše ispaštali građani ove države. Iskreno se nadam da sličan epilog neće biti viđen i u kontekstu regiona.

Zašto nam je bitno formiranje jedinstvenog nacionalnog političkog bloka u kontekstu trenutne teške političke krize?

- U trenutku najveće poslijeratne političke krize svi oni koji ne shvataju značaj zajedničkog istupa probosanskih snaga politički je laik ili je nedobronamjeran.

Novonastalu situaciju političke stranke u Bosni i Hercegovini moraju shvatiti kao utakmicu reprezentacije pred kojom je odlučujući meč za njen opstanak. Kada igra reprezentacije nema mjesta za klupske podjele koje se ostavljaju po strani. Tako mora biti i u politici gdje se u vremenu krize mora razmišljati timski zbog većeg interesa koji se zove Bosna i Hercegovina.

Priče o uređenju parkova i ostale lokalne, da ne kažem kantonalne teme ne mogu imati prioritet u vremenu kada na sceni imamo pokušaj disolucije.

Stranačke podjele, optužbe i slične stvari moraju se ostaviti za nešto mirnije vrijeme, sve ostalo je besmisleno i za Bosnu i Hercegovinu pogubno.

Imamo primjer probosanskog bloka u entitetu RS, gdje su dvije najozbiljnije političke opcije SDA i SDP ostavili po strani lične sujete i odlučili se na zajedničku borbu za domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Proslavljen je Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Zbog čega je bitno podsjećati na historijski bitne događaje?

- Kontinuitet bosanske državnosti je historijska činjenica na koju su svi građani ponosni. Vraćajući se u davnu 1189. godinu kada je Bosnom upravljao Ban Kulin, 1377. kada je okrunjen bosanski kralj Tvrtko, bit će nam jasnije da su događaji sa ZAVNOBIH-a 1943. godine potvrdili postojanje države Bosne i Hercegovine.

Tokom 1992. godine uz pomoć diplomatskog tima Bosne i Hercegovine i hiljadama njenih patriota još jednom je odbranjena istina o tisućljetnoj Bosni i Hercegovini. O ovim događajima moramo govoriti, jer je to naša dužnost prema svim onim koji su doprinijeli tome da danas imamo nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.

Vratimo li se nazad u historiju možemo pronaći desetine respektabilnih država koje su okončale svoje postojanje, iako su u određenim razdobljima predstavljale nezaobilazne faktore političke i društvene moći.

Izgradnja stabilne države mukotrpan je i kompliciran proces, dok je njen nestanak uvijek moguć.

Naša dužnost je da domovinu Bosnu i Hercegovinu svakodnevno jačamo i činimo boljom. Za nas, našu djecu i buduće generacije.