Mora se ispitati ne samo imovina, već i kvalificiranost ljudi u pravosudnim institucijama u BiH.
Razgovarala: Iman Sporišević
Transpareny International je nevladina organizacija koja se bori za sistematske promjene u društvu i artikulira zahtjeve građana za odgovornim, transparentnim i efikasnim upravljanjem. Sarađuje sa javnim, privatnim i civilnim sektorom.
O posljednjim aktivnostima i mjerama koje je sproveo TI u Bosni i Hercegovini, za politicki.ba govorila je izvršna direktorica Ivana Korajlić.
Skandalozne predizborne kampanje
Kandidat mostarske Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Mario Kordić je u svrhu svoje političke kampanje koristio djecu. Transparency International je i prije apelirao nadležnim institucijama povodom ovoga. Ombudsman je samo upozorio političke subjekte kako ovo ne bi trebali raditi. Kada možemo očekivati da se poduzmu konkretnije mjere kako se ovo više ne bi događalo?
- Nažalost, kompletan taj segment zloupotrebe i javnih ustanova i institucija javnih resursa i pozicije koju pojedini kandidati obavljaju je poprilično nereguliran zakonskim okvirom.
Kada govorimo o Izbornom zakonu i Zakonu o finansiranju političkih stranaka i svim odredbama koje se odnose na izbornu kampanju vidimo da u jako maloj mjeri uopće adresiraju ovo pitanje. Zbog ovoga je gotovo nemoguće doći do toga da se ovakva praksa sanckionira na na bilo koji način.
Kontroverzni spot Ujedinjene Srpske pun mržnje prema Albancima, Hrvatima i Bošnjacima je izazvao oštre reakcije javnosti. Transparency International ga je dvaput prijavio Centralnoj izbornoj komisiji. Kako je CIK reagirao? Da li je išta konkretnije poduzeo povodom ovoga?
- Nismo dobili zvaničnu odluku CIK-a što se tiče ovog predmeta.
Ono što smo saznali iz izjava predstavnika CIK-a u medijima je da je Ujedinjena Srpska nakon početka kampanje, zbog naše objave da smo podnijeli prijavu, vrlo brzo uklonila sve što je bilo ostalo vezano za ovaj spot.
Spot više nije dostupan te su smatrali da ne moraju ponovo pokretati postupak.
Ponavljam, još uvijek nismo dobili zvaničnu odluku vezanu za prijavu.
Korumpirani pravosudnici vješto izbjegavaju kazne
Transparency International je sa nekoliko organizacija civilnog društva analizirao Izvještaj o vladavini prava u Bosni i Hercegovini. Odlučeno je da se predloži detaljna provjera svih nosilaca pravosudnih funkcija. Kako bi izgledala ta provjera? Koji koraci bi se poduzimali?
- Ono što je Transparency International predlagao je zasnovano na modelu koji je rađen u drugim državama regiona. Jedna od tih je Albanija koja je imala vrlo opsežan proces provjera koje su provedene u pravosuđu i koji je doveo do toga da je veliki broj nosilaca pravosudnih funkcija zbog straha podnio ostavke.
Za cilj je imao, prije uvođenja konkretnih mehanizama odgovornosti, da se pravosudni sistem pročisti od pojednaca koji su u prethodnom periodu kompromitirani, koji su imali veze sa organiziranim kriminalom ili za koje se utvrdilo da eventualno nisu mogli dokazati porijeklo svoje imovine i slično.
Mi smo smatrali da je stanje u pravosuđu u Bosni i Hercegovini zaista alarmantno i da zahtijeva radikalne mjere. Uporedo sa reformom zakonskog okvira (prije svega Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH i Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH), uspostavljanjem svih mehanizama odgovornosti i samih članova Vijeća, sudija, tužilaca, provjerom imovine i slično, se mora uraditi provjera i onih koji su već na funkcijama u pravosuđu, a ne samo prije imenovanja na pravosudne funkcije.
Obično te procedure podrazumijevaju analizu kvalifikacija, prethodnih rezultata, provjeru imovine, provjeru eventualne povezanosti sa organiziranim kriminalom ili bilo kakvim spornim situacijama koje dovode do pristrasnosti u odlučivanju.
U javnim ustanovama širom BiH je zaposleno više od 18 hiljada osoba. Ustanove raspolažu sa 1,7 milijardi KM godišnje. Najveći iznosi se troše na plate zaposlenih. 133 ustanove su odbile da dostave neke od podataka koje su traženi (a koji se odnose na broj zaposlenih, iznos budžeta i slično). Koje su neke od ustanova koje su ovo odbile? Da li zbog ovoga mogu biti sankcionirane i ko bi ih uopće sankcionirao?
- Da budem iskrena, ne znam napamet koje su to konkretno institucije. Ono što jeste specifično i na šta Transparency International odavno upozorava to je nedovoljno poštivanje Zakona o slobodi pristupa informacijama koji propisuje obavezu svim javnim organima da informacije od javnog značaja, a u to su svakako uključene informacije o poslovanju, platama zaposlenih, potrošnji i slično, dostave jer je to u javnom interesu.
Međutim, veliki broj institucija, ne samo kada govorimo o javnim ustanovama već i o institucijama na državnom nivou, kada žele sakriti određene informacije, se jednostavno ogluše o zakon. Jedini mehanizam koji imamo je da pokrenemo postupak protiv javnih organa i da tražimo da im sud naloži da dostave informacije.
Svi ti procesi traju jako dugo. Nekada je potrebno i po dvije godine da sud donese odluku, kada te informacije već postanu zastarjele. S druge strane, institucije vrlo često čak i ne poštuju sudske odluke.
U 2019. godini je donesena samo jedna presuda zbog korupcije u predmetima Tužilaštva BiH. Kakva je situacija u 2020. godini?
- Zvanične informacije još uvijek nemamo. U januaru i februaru ćemo prikupljati podatke za cijelu 2020. godinu. Bilo je nekoliko predmeta koje je u ovoj godini pokrenulo Tužilaštvo.
Ono što je posebno indikativno su recimo podaci koji govore o dužini trajanja određenih postupaka. Od datuma prijema prijave do donošenja naredbe o provođenju ili nesprovođenju istrage u prosjeku prođe više od 500 dana. Dakle, te prijave budu negdje zavedene, formiraju se predmeti, kako oni to vole naglasiti. Kasnije, u zavisnosti od toga da li je politički podobno da se određeni predmet pokrene, eventualno pokreću istrage ili donose naredbu o neprovođenju istrage.
