Konaković se pretvara u ono što je najviše napadao

Problem je samo što je Konaković, na početku mandata, osuđivao isti ovaj pristup, koji sad zauzeo.

“Po prstima”

U aprilu 2023, nedugo nakon što je imenovana nova vlast, Konaković je ušao u raspravu sa članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem. Lider NiP-a i novoimenovani ministar vanjskih poslova je, stojeći na poziciji ekstremnog centra, čak uzeo da kritikuje čuvenu, da ne kažem historijsku Komšićevu poruku nekadašnjem premijeru Srbije Vojislavu Koštunici - da makne prste od BiH, jer bi u protivnom mogao dobiti po prstima. 

Konaković je tada pojasnio da, dok je Komšić “prijetio po prstima”, institucije nisu funkcionisale, navodeći kao primjer to što Predsjedništvo nije moglo donijeti odluku o gašenju požara helikopterima OS BiH.

Lider NiP-a je dalje kazao da je, dok se Komšić verbalno obračunavao sa liderima susjednih zemalja, Dodik postao nezaobilazan partner, a HDZ ostao bez opozicije, te da je u isto vrijeme BiH do 2020. napustilo preko pola miliona ljudi, a 2021. - 170 hiljada.

Konaković je pojasnio da odgovor Trojke nije u verbalnim obračunima sa susjedima već u “jačanju državnih institucija i jačanju veza sa prijateljima Bosne i Hercegovine koji treba da reaguju u slučaju krize.”

To je bio 23. april 2023.

Sada je 24. april 2026. 

Prošlo je tačno tri godine, gotovo u dan. Šta imamo na djelu?

Imamo to da državne institucije ne rade. U većoj su blokadi, nego u prošlom mandatu. Dom naroda je već mjesecima blokiran. Ne može se čak ni raspravljati o mjerama u pogledu akciza, kojima bi se umanjio rast cijena nafte uzrokovanih krizom na Bliskom istoku.

Zbog toga što Vijeće ministara BiH, u kojem sjedi i Konaković, nije usvojilo potrebne dokumente, Bosna i Hercegovina nije povukla ni marku iz Plana rasta EU. Ostali smo bez 108 miliona eura za prošlu godinu, a kako je šef Misije EU Luigi Soreca podcrtao rizikujemo da izgubimo do 373,9 miliona eura.

Konaković nije iznio podatke koliko je ljudi napustilo Bosnu i Hercegovinu od aprila 2023. do aprila 2026. On se, naime, tim podacima, kao i predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić, bavio samo dok je bio u opoziciji. 

Suočen sa političkom krizom i stagnacijom, Konaković je utočište našao u slanju žestokih poruka prema susjednim državama. Da se razumijemo: vlasti Srbije to i zaslužuju. Samo je ironija u tome što to radi Konaković.

Da li Konaković time priznaje Komšiću da je bio u pravu?

Građanska država

Uoči prošlih općih izbora, Konaković je žestoko kritikovao peticiju “Milion potpisa za građansku BiH”, koju je tada pokrenuo Komšić.

Na predizbornom skupu Naroda i pravde u Vogošći, Konaković je poručio: “Prvi ću potpisati peticiju o građanskoj BiH, samo neka nam kaže koji je put. Zna li da se to mora desiti u Parlamentu BiH, da za to moraju glasati ljudi iz SNSD-a, HDZ-a, SDS-a, PDP-a, to je parlamentarna procedura.”

Tačno tri i po godine kasnije, Konakovićev kandidat za člana Predsjedništva, Denis Bećirović, ulazi u kampanju, poručivši pred Parlamentom Vijeća Evropa da Bosna i Hercegovina “treba postati građanska država”.

“Sve dok Bosna i Hercegovina ne postane građanska država, mi suštinski ne može biti uređena evropska država”, kazao je Bećirović.

Šta na to kaže Konaković?

Je li pozvao svog kandidata Bećirovića da objasni “koji je put” prema građanskoj državi? Je li pitao Bećirovića zna li da se Ustav može mijenjati samo u Parlamentu BiH, te da za to moraju glasati SNSD, HDZ, SDS, PDP, itd.

Ne, naravno. Populizam je za Konakovića loš samo kada njemu ne donosi korist.

Murphyjevi kriteriji

U povjerljivom memorandumu iz 2008. godine, koji je Michael Murphy poslao u Vašington, još u vrijeme dok je bio samo službenik u Američkoj ambasadi u BiH, jasno se vidi kakav tip političara u bošnjačkom korpusu preferira međunarodna zajednica: umjereni lideri, koji nastoje ostvariti koheziju u državnim institucijama, te se suzdržavaju od polarizirajuće retorike.

U navedenom dokumentu, koji je objavio Wikileaks, Murphy oštro kritikuje Harisa Silajdžića zbog tvrdolinijaške politike (“100% BiH”), pri čemu naglašava negativan utjecaj njegovih savjetnika. 

Murphy ističe da dvojica savjetnika, Damir Arnaut i Sejfuhdin Hodžić, potječu takvu politiku kod Silajdžića.  “Arnaut i Hodžić su figure koje izazivaju podjele unutar Predsjedništva”, veli tada mladi diplomata Murphy.

Znamo i kako je to završilo. 

Protiv takvog Silajdžića će se kandidovati Bakir Izetbegović i pobijediti. Kao kandidat SDA, Izetbegović je tada tvrdio da je lider SBiH svojim tvrdolinijaštvom doveo samo do toga da je sve blokirano, da država stagnira, da je odbijanjem Aprilskog paketa odgurnuta, uvrijeđena i pasivizirana međunarodnu zajednicu, itd. 

”Nema u BiH stopostotnih rješenja. Vidjeli smo šta je ostalo od obećanja 100%: Dodik jedini porastao 100%”, kaže tada mladi Izetbegović, predvodnik umjerenih snaga, da ne kažem reformista.

Sve što Izetbegović tada govori muzika je za Murphyjeve uši. 

Baš kao što će biti muzika za Murphyjeve uši biti, kada 12 godina kasnije, mladi Konaković na isti način bude kritikovao Izetbegovića i Komšića, ogrezle u tvrdolinijaštvo. Lidere SDA i DF-a, Konaković 2021. i 2022. kritikuje, ističući npr. da je, dok je Komšić slao žestoke poruke Beogradu i Zagrebu, “Dodik postao nezaobilazan politički faktor, SNSD i HDZ jači nego ikad”, državne institucije zaglavljene, da je međunarodna zajednica uvrijeđena odbijanjem Neumskog paketa, itd.

Konaković je postao ministar vanjskih poslova, a njegova stranka ušla u vlast, samo zato što je u očima Bidenove administracije ostavio dojam pragmatičnog političara, koji ne propituje Dejtonski sporazum uime građanskog koncepta (kao kasni Silajdžić, Izetbegović i Komšić), i spreman je sarađivati sa srpskom i hrvatskom komponentom na očuvanju stabilnosti. 

Konaković je svu svoju energiju usmjerio na unutarbošnjačku polarizaciju, uglavnom se fokusirao na kritiku SDA i, u nešto manjoj mjeri, DF-a, dok je prema srpskoj, a naročito prema hrvatskoj strani imao suzdržan stav. 

Od unutarbošnjačkog sukoba do međunacionalne polarizacije

Tri-četiri godine poslije, suočen s potrebom da popravi svoj imidž, Konaković prelazi sve više u vlastitu suprotnost i postaje izvor međunacionalne polarizacije. Osim što gubi kredibilitet, jer postaje ono što je najviše napadao, Konaković je sve bliže odlasku s vlasti i zato što međunarodna zajednica ne podnosi tvrdolinijaštvo u koje je on privremeno ogrezao.

Dok Trumpova administracija poziva predstavnike tri konstitutivna naroda na dijalog i lokalna rješenja, isto što je činio Murphy 2008. i 2022, Konaković se ne odaziva (ne samo zbog toga što nema dovoljno delegata u Domu naroda da bi bio predstavnik Bošnjaka). Umjesto da se odazove na dijalog na koji pozivaju Amerikanci, lider NiP-a već duže vrijeme uvjerava narod da će stranci “riješiti” Dodika, ako on na svom fejsbuku revno bude SNSD nazivao “ruskom podmornicom”. Kao da je narod blećak.

Kako sve više uviđa da nema ništa od toga, Konaković postaje sve više čangrizav. Nakon što je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt nedavno kazao kako nije mogao objasniti predsjedniku Austrije zašto bh. vlasti ne koriste novac iz Plana rasta, Konaković je saopćio da ga “sve više nervira i taj Schmidt”. Zašto Schmidt govori “bh. vlasti”? Zašto ne kaže da SNSD blokira?

Ovo je ista ona ljutnja, koju je svojedobno Silajdžić iskazivao prema komesaru EU Oliju Rehnu; ili koju su Izetbegović i Komšić iskazivali prema strancima u prošlom mandatu; oguljeni, vareni i spremni da budu pojedeni.

”E onda slušamo Evropljane”, veli Konaković, “kako govore: ‘Treba vam politička volja’. […] Ako ne mogu ništa neka nam to kažu. A ne kao ‘ne znaju da objasne’. Postaje zaista frustrirajuće.”

Zaista postaje frustrirajuće, naročito za ministra vanjskih poslova. Ali neće još dugo. Konakoviću će biti lakše kada za pet mjeseci izgubi na izborima i da priliku “nekim novim pregovaračima”, koji će se umjeti bolje nositi sa izazovima s kojima se on nije nikako snašao.