"Mladi trebaju izaći na izbore kako bi prije svega dali svoj demokratski doprinos ovom društvu, ali i radili na mijenjanju narativa kako su pasivni i nezainteresovani. Proces glasanja je jednostavan i traje kratko. Gužve na biralištima su rijetka pojava, a i kada ih ima, dobar su znak"...
Razgovarao: Sead Numanović
Nikola Kandić član je Savjetodavne grupe mladih Misije OSCE-a u Bosni Hercegovini.
Savjetodavna grupa mladih Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini je grupa mladih volontera i entuzijasta koji svojim idejama, savjetima i iskustvima iz zajednica iz kojih dolaze, pomažu Misiji da svoje programske aktivnosti i politike što više približi potrebama mladih.
Mlade niko ne pita
Uzmemo li dostupne studije o mladima u Bosni i Hercegovini, onda nam se pokazuje sljedeća slika: Svaka druga mlada osoba koristi svoje biračko pravo. Ne vjeruju nijednoj partiji, niti su članovi političkih partija. Imaju veoma loše mišljenje o institucijama države i vodećim političarima. Informiraju se neredovno, uglavnom na društvenim mrežama. Da li je to tako?
- Nažalost, u Bosni i Hercegovini nikada nije izvršena sveobuhvatna studija o mladima na nivou analize o njihovim stavovima i potrebama. Pojedine nevladine organizacije i međunarodne institucije u BiH su periodično vršile određena istraživanja i ona pokazuju upravo to što ste naveli. Ono što se često zanemaruje jeste da mladi prate trendove opšte populacije – mladi izlaze na birališta u prosjeku kao i oni stariji od njih. Istovremeno, često čujemo da se mladi moraju snažnije uključiti u izborni dan i kroz glasanje pokazati da su aktivan sudionik u društvu. Ali šta je sa ostatkom godine? Da li mladi ljudi trebaju biti aktivno uključeni u procese donošenja odluka i kreiranja politika ili sav svoj demokratski potencijal iscrpe glasanjem na izborima?
Mladima moramo vratiti povjerenje u vlastite kapacitete i moć. Učešće mladih u procesima donošenja odluka, na svim nivoima organizovanja, je veoma važno. To je i zakonska obaveza nadležnih organa koji moraju obezbjediti uslove da mladi učestvuju u donošenju odluka, raspravama i debatama koje se odnose na njihovu problematiku. Unatoč tome, mladi u našoj zemlji jako rijetko imaju priliku izraziti mišljenje i stavove za pitanja koja ih se direktno tiču. Ono što zakoni predviđaju je minimum učešća mladih, a u praksi, vidimo da ni taj minimum često nije ispoštovan.
Nažalost, kada mlade ne konsultujemo oko politika koje se njih tiču rizikujemo da imamo loše politike koje ne odgovaraju na sve veće probleme u društvu, a ako ih ne uključujemo u proces odlučivanja, ne možemo očekivati da i oni budu aktivan dio promjene koju želimo postići.
.png)
Navedene studije pokazuju i da je nezaposlenost osnovni problem mladih u našem društvu? A šta je sa pravnom sigurnošću?
- Problem nezaposlenosti mladih nije nešto što je svojstveno samo Bosni i Hercegovini, kako od iste boljke pate i sve ostale države regije zapadnog Balkana. Uprkos različitim programima podrške mladima, čini se da rješenje ovog pitanja nije na vidiku. Razlog tome možemo tražiti u sistemu obrazovanja, potrebama tržišta rada, ali i u sveukupnim izdvajanjima za mlade. Postavlja se jednostavno pitanje koliko je novca dovoljno za mlade u Bosni i Hercegovini? Koliko tog novca mladi u BiH dobiju, deklarativno ili u praksi? Jesu li zadovoljni? Kada će biti bolje?
Ovo su vrlo važna pitanja koja se u našoj zemlji ne postavljaju često, ali su često odgovori sramotni. Budžetska izdvajanja za mlade ili nisu dovoljna ili nisu usklađena sa potrebama mladih, a činjenica je da jedinstveni podaci o budžetskim izdvajanjima za mlade u našoj zemlji i ne postoje. Budžetska izdavajanja za mlade su zakonska obaveza, a ne poklon mladima kako to često, čini se, tumače oni koji raspolažu budžetskim novcem. Taj novac treba biti alat ekonomske razvojne politike svake zajednice u BiH, ali i društva u cijelini. Tek sa promjenom narativa da su izdvajanja ovih sredstava razvojna šansa, a ne trošak, možemo govoriti i o stvaranju novih prilika za zadržavanje radno sposobnog stanovništva.
To isto stanovništvo se neće odlučiti na ostanak, ukoliko se društvo temeljno ne reformiše. Naime, svjedoci smo mladih, uspješnih pojedinaca i parova koji ovu državu napuštaju upravo zbog drugog dijela vašeg pitanja – zbog poljuljanog povjerenja u institucije sistema i osjećaja pravne nesigurnosti. Mladi ljudi često, kroz aktivizam, iskazuju nezadovoljstvo radom sistema pravosuđa, radom policije, ukazuju na afere i koruptivno ponašanje u zdravstvu, obrazovanju, sistemu socijalne zaštite. Ni po ovome se naše društvo ne razlikuje od drugih zapadnobalkanskih sredina – povjerenje u institucije sistema, a prije svega u predstavnička tijela i pravosudne organe je na jako niskom nivou. Upravo to je jedan od najčešćih razloga za odlazak mladih, kako sami vjeruju da u nekim drugim društvima mogu živjeti slobodnije i uživati veći stepen pravne zaštite.
Prepušteni sami sebi
Sa kojim još problemima se mladi danas suočavaju? Koliko su mladi bili zastupljeni u programima političkih partija u ovom izbornom ciklusu? Da li su ponuđeni odgovori na neka od gorućih pitanja sa kojima se ova populacija suočava?
- Mladi u Bosni i Hercegovini su već godinama prepušteni sebi samima. Strateška rješenja, iako se o njima često govori, još su na čekanju u mnogim lokalnim zajednicama. Zakoni o mladima koji su usvojeni prije više od 10 godina, obavezali su sve nivoe vlasti da kreiraju i usvoje strategije za mlade. Od tada do danas, porazan je broj usvojenih strategija, a čak i tamo gdje one postoje, upitna je njihova implementacija. Opštu nebrigu vlasti o populaciji mladih svakako da dopunjuju nizak stepen povjerenja u institucije vlasti, besperspektivnost i ubrzan trend odlaska.
Nažalost, podatke o broju mladih koji su otišli iz naše zemlje sa sigurnošću ne možemo utvrditi. Ipak, iako o tome ne postoje jasni statistički podaci, svjedoci smo negativnog trenda odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine. Ukoliko pratimo pokazatelje o broju mladih sa pravom glasa, njihov broj se konstantno smanjuje, od 673.400 mladih u 2012. godini, do 559.176 mladih na centralnom biračkom spisku u 2020. godini.
Postavlja se logično pretpostavka da bi populacija koja je suočena sa ovakvim izazovima trebala biti i u fokusu političkih programa – nažalost, nije tako. Mladi se unutar kampanje pominju paušalno, sporadično, a oni koji se nalaze na listama svojih političkih partija rijetko dobijaju priliku za medijski prostor. U Bosni i Hercegovini kampanja može biti prilično nemaštovita.
Ono što je primjetno jeste i da političari nisu iskoristili platforme gdje se mladi danas nalaze. Mali broj njih je koristio popularne video formate na društvenim mrežama poput Instagrama ili TikToka, te su ostali vjerni ranijim načinima komunciranja. Moguće je da nam i ovakav pristup kampanji može jasno staviti do znanja koliko su mladi bitni političkim strankama.
Mijenjanje narativa
Zašto je važno da mladi izađu na izbore?
- Mladi trebaju izaći na izbore kako bi prije svega dali svoj demokratski doprinos ovom društvu, ali i radili na mijenjanju narativa kako su pasivni i nezainteresovani. Proces glasanja je jednostavan i traje kratko. Gužve na biralištima su rijetka pojava, a i kada ih ima, dobar su znak – za svaku demokratsku državu je važno da što više građana izađe na izbore, jer tako izabrana vlast ima snažniji legitimitet, a i veće su šanse da interesi različitih dijelova društva budu zastupljeni.
Za mlade je važno da izađu na izbore ukoliko žele da mijenjaju društvo, učine da pitanja i statistika spomenuta ranije postanu prošlost. Sigurno je najveći izazov pred njima odluka kome da daju glas. Iako imamo veliki broj medija, malo je onih koji ravnopravno predstavljaju programe svih kandidata i lista. Zato bi bilo bitno da se mladi pokušaju informisati iz više izvora. U moru sadržaja na društvenim mrežama, sigurno će nailaziti i na predizborne poruke onih koji se bore za njihov glas. Neka ne ignorišu te poruke, nego ih analiziraju, neka razmisle koliko ta obećanja zvuče ubjedljivo, koliko imaju veze sa njihovim problemima i da li su bliska vrijednostima u koje vjeruju.
