Jeli smo za istim stolom, spavali u istom krevetu, ali sada me zovu nacistom

Imaju toliko novca, Kremlj, za propagandu, a Evropska unija im još uvijek šalje previše novca, kupujući njihovu naftu i plin i mogu podmititi bilo koga u Evropi da priča propagandu i da je širi, vrlo su moćni na ovom planu .

A ako se ne borite protiv toga - a vrlo je teško boriti se protiv toga - jer potrebno vam je više novca za borbu protiv, jer ako šire dezinformaciju.... potrebno vam je više resursa za borbu protiv toga jer ljudi već sumnjaju. Kad ih uvjeriš, plasiraju još deset dezinformacija, a cilj im je da posumnjaš, i to je to.

-Kako Rusija i Putin koriste pravoslavnu crkvu u Ukrajini?

Meščerjakova: Dugo su koristili pravoslavnu crkvu, koliko se sjećam, čak su i u Lugansku 2014. godine širili propagandu u crkvi i čak su krstili oružje da idu i ubijaju Ukrajince.

Naša ukrajinska država pokušala se boriti protiv Ruske crkve u Ukrajini.

Previše je popularno kod istočnih Ukrajinaca, a ono što sam čitala u prvim sedmicama rata, da je Rusija pokušala organizirati terorističke napade na crkve, rusku crkvu, ruske pravoslavne crkve, kako bi pokazala da Ukrajinci ubijaju vlastite civile koji su upravo dođu na molitvu a oni su nevini i samo zato što se žele moliti u ruskoj crkvi, ali hvala Bogu spriječili su to.

Pa hvala Bogu da Ukrajinci nisu baš religiozni u ovom slučaju, a nisu svi Ukrajinci pravoslavci, zato crkva nije toliko utjecajna, ali ipak, ljudi koji idu u crkvu, zaraženi su propagandom, ruskom propagandom, jer još uvijek je, što god oni radili, što god naša vlada činila, još uvijek je prilično popularna na istoku.

-Možete li nam reći zašto ste odabrali Kosovo?

Meščerjakova: Pa, za razliku od mojih kolega...ovdje nas je sada šest ljudi iz Ukrajine. Nisam prvi put ovdje, svim ostalim novinarima ovo je prvi put da su na Kosovu. Prvi put sam bila 2011., tada sam studirala u Beču, jugoistočne studije i tamo sam naučila albanski (još uvijek ne znam dobro govoriti), i zainteresirala me ova situacija, još gora situacija, jer se sjećam da su je u ukrajinskim medijima opisali potpuno drugačije, a mene je to jako zanimalo. Kao zašto - zašto smo imali drugačiju priču. I došla sam ovdje, razgovarala sam s mnogim ljudima ovdje i shvatila sam da sam i ja žrtva ruske propagande, da tako kažem, i srpske propagande.

I onda sam se vraćala iznova i iznova, da vidim, da putujem ovamo, bila sam u Mitrovici ovaj put - vratila sam se da vidim svoje osjećaje, jer sam prvi put bila u Mitrovici prije našeg rata i osjećala sam se potpuno drugačije.  Bila sam tamo prije dvije sedmice i sad mi se promijenila percepcija o Mitrovici i svemu što se tamo dogodilo. Ne romantiziram to više kao što sam radila.

Dakle, uvijek sam bila znatiželjana i uvijek sam se željela vratiti i ostati ovdje duže od sedmice ili dvije, razgovarati s više ljudi i vidjeti kako se život promijenio nakon rata i kroz što su ljudi prošli.

Ali ono što sada vidim, Ukrajina prolazi kroz isti rat kao Albanci i Kosovo.

-Možete li usporediti ruski utjecaj u Srbiji i rusku propagandu u Ukrajini?

Meščerjakova: Pa isto je, čak i kad sam išla na fakultet, bilo je to davno, sjećam se kako sam pripremala jedan esej o Rusima, srpskom prijateljstvu, kako je to počelo i sve.

Počelo je prije 300 godina kada je Rusija jednom pomogla Srbiji u ratu protiv Turske, vjerujem, i onda su jednostavno postali kao slavenska braća i tada se rodio taj mit, i dalje, oni i dalje vjeruju da su kao pravoslavna braća i niko drugi u svijet ih ne razumije.

Samo se moraju držati zajedno i u biti zajedno širiti svoje dezinformacije.

Srbija je radila apsolutno isto što i Rusija, ali oni srećom nemaju toliko novca kao Rusi, ali im Rusi svejedno pomažu u širenju tih dezinformacija.

A nažalost, apsolutno je isto i sa Srbijom što su radili i još uvijek rade i sa onim što Rusija radi desetljećima.

Koriste isti mehanizam, iste alate, iste laži.

- Imate li kakvu poruku za balkanske ljude, za balkanske države, kako se zaštititi od ruskog utjecaja, propagande i dezinformacija?

Meščerjakova: Jako je teško, jer Rusija ima previše novca. I nisu škrti u tom smislu - škriti su da ulože ovaj novac u obrazovanje, u zdravstveni sistem, u svoje građane, ali ne u rat ili propagandu? Jako je teško, to je glavni zadatak novinara da se uhvate u koštac s tom propagandom, uvijek morate provjeriti svoje izvore, a ako vidite neku vijest, morate vidjeti odakle dolazi i morate je usporediti. Ako poznajete ljude koji žive u tom mjestu, bolje je da ih izravno pitate.

Ali ono što vidim čak i na društvenim mrežama, Rusija koristi mnogo botova, možete kliknuti na njihove profile i oni su prazni ili možete vidjeti da samo objavljuju i nastavljaju objavljivati ​​puno ruskih vijesti i onda možete shvatiti da je samo ruski bot.

I to je bila smiješna priča na dan kada je Rusija proglasila neovisnost LNR i DNR, a moji roditelji žive tamo, znam sve o regiji. A jedan američki "socijalist", kako sebe naziva "ljevičar", bio je „ konačno su se ovi ljudi oslobodili ovog nacističkog režima", kliknuo sam na njegov profil i vidio da izgleda kao "bot". Pisao je da Ukrajinci teroriziraju Ruse 8 godina, ja sam rekla ja sam porijeklom od tamo, ja sam Ukrajinka, što drugo reći? Odgovorio mi je, pusti ljude da slave, a bilo je 11 navečer i stalno mi je slao fotografije kako slave neovisnost. I znam da je bio policijski sat, ljudi nisu smjeli izaći van u to vrijeme, a ja sam rekao da je policijski sat, ne mogu sada slaviti.

Ali znate, za mene je to bilo jasno, jer poznajem situaciju, a ljudi koji to čitaju, oni to ne znaju i počnu sumnjati u to, to je problem, i konačno sada vidim da mnogi ljudi u zapadnim medijima, oni već znaju da su botovi i kad god zapadni mediji objave nešto o Ukrajini kažu "Ruski botovi, čekamo vas". Barem razumiju. Jer još prije godinu dana bilo je teško zamisliti da će npr. Nijemci ili Nizozemci ili Francuzi ili Amerikanci razlikovati botove od pravih ljudi. Dakle, ljudi su sada barem naučili kako odvojiti  ove dezinformacije od normalnih informacija. A za ljude koji konzumiraju informacije ključno je da budu analitični i da uspoređuju ono što drugi izvori donose. Ne samo da kliknete na izvor i onda otvorite izvor i nema ništa, to je samo izmišljeno. Zato je bolje čitati novine kojima vjeruješ, a onda ako sumnjaš nađi osobu od tamo i pitaj.