Hajra Ćatić, majka koja je od tuge uvehla

Ovog 11. protesti Srebreničanki u Tuzli neće biti održani. Majke će krenuti put Srebrenice kako bi, kakve li simbolike, baš ovog datuma ispratile Hajru na bolji svijet.

Piše: Almasa Hadžić

„Hvala ti što zoveš... Jesi li ozdravila... Čuvaj se, nakon korone nije lako...Nisam dobro, ova voda me guši... Ne mogu sobom...Paze me svi... Nermin zove stalno, svi me zovu.. Dolazila mi Advija... Ne mogu sobom... Opet moram u bolnicu, daj Bože da izađem iz nje...“.

I razgovor se prekide.

Bio je to naš posljednji razgovor od prije petnaestak dana. Glas tih, skoro nečujan. Riječi s teškom mukom izlaze iz njenih usta. Na dva kasnija poziva, nije odgovarala.

Dobra naša Hajra Ćatić.

Znali smo i mi koji smo joj bili bliski, kao što je i ona znala da zdravstveno stanje u kome se nalazi nije obećavajuće, ali, svi skupa, nismo željeli vjerovati.

„Prekjučer smo razgovarale. Teško je govorila, a na pitanje kad će izaći iz bolnice, rekla mi je „daj Bože da ikad izađem, uguši me srce, voda navalila, sinoć sam jedva preživjela“.

Danas, popodne su mi javili da je preselila.

Teško je prihvatiti da Hajre nema, jer smo u borbi koju vode majke Srebrenice zajedno evo 25 godina.

Hajra je vehnula svaki dan. Ne mogu reći da je umrla, ona je uvehla“, kazala nam je kroz suze Nura Begović iz Srebrenice koja je skupa sa Hajrom Ćatić godinama vodila Udruženja „Žene Srebrenice“

Hajra Ćatić do zadnjeg trenutka svog života, bolovala je svoju tugu koja je, često je sama priznavala, bila uzrok svih njenih kasnijih drugih bolesti zbog kojih bi povremeno zatražila ljekarsku pomoć.

Njena borba da pronađe posmrtne ostatke svog sina Nihada-Nine nije prestajala do njenog posljednjeg daha.

„Meni ništa u životu ne treba osim da čujem da je, bar, pronađen mali prst Ninine ruke, pa da tu koščicu odnesem u Potočare i tamo je ukopam pored mog Junuza, i da onda vidim nišan na kome piše Ninino ime.

Šta vi mislite kako je majci koja nema druge želje osim da vidi mezar svog sina? Ja, zaista, nemam više želja osim ove.

Bolesna jesam i još uvijek se nadam da će mi neko javiti da je pronađena neka Ninina kost. A, onda, neka bude samnom šta Allah odredi“, bila je to Hajrina, teškom mukom izrečena želja autoru ovih redova povodom ovogodišnjeg obilježavanja Dana nestalih osoba.

Posljednju godinu, uglavnom, uz povremene boravke u bolnici, Hajra Ćatić je boravila u Vogošći.

Prošlog mjeseca, dan nakon protesta u Tuzli koji se održava svakog 11. u mjesecu, Habiba, Naza, Mina i Nura, koje su godinama s Hajrom bivale na protestima tražeći pravdu za ubijene sinove Srebrenice, zaputile su se u Vogošću u posjetu Hajri Ćatić.