U slučaju novog rata, Srbija bi nestala. Nova Vlada Crne Gore nije izdržala ni deset dana. Svima nama traba reset.
Razgovarao: Sead Numanović
Kenan Hajdarević je mladi političar. Potiče iz Priboja, a bio je u nekoliko navrata poslanik Liberalno-demokratske partije u Skupštini Srbije.
Stalni sukobi s nacionalističkim manistreamom Srbije isklesali su ga u realnog i beskompromisnog borca za istinu i prava slabijih.
U razgovoru za politicki.ba on analizira stanje u regionu i daje neke otriježnjujuće stavove.
Još veći motiv
Gdje ste Vi sada politički angažirani?
- Dugo godina obavljao sam funkciju poslanika u republičkom parlamentu Srbije ispred Liberalno-demokratske partije.
Ideje, stavove, načela liberalne demokratije, ljudskih prava, zaštita manjina i ugroženih, afirmiranje evropskih vrijednosti – to je ono što sam ja i što ću zauvijek biti.
Svjestan sam da će na ovom prostoru to uvijek biti manjina, ali to mi je još veći motiv da ne odustanem od svojih ideala i zastupam ih beskompromisno. Trudim se da održavam kontakte sa svima koji se na sličan način bave politikom u regionu, jer jedni bez drugih ne možemo i prirodno smo upućeni da radimo i živimo zajedno.
Kakvom vidite političku situaciju u Srbiji?
- Ona je, kao i uvijek, komplicirana. Puno neriješenih stvari iz prošlosti, odnosi koji opterećuju, nezreli politički akteri. Taman kad pomislimo da se dešavaju pozitivni koraci, neka situacija nas demantira, osvijesti i otrijezni. Svakako da smo daleko od idealnog društva, čemu najviše doprinose politički akteri koji su svoju funkciju sveli na ljude koji se međusobno lično obračunavaju bez trunke odgovornosti. U takvom društvu, jako je teško politički djelovati i raditi.
Međutim, odustajanje nije opcija, niti je ikada bila.
Tokom nedavnog saslušanja u Vijeću za vanjske poslove Predstavničkog doma SAD dosta je govoreno o naglašenoj proruskoj i prokineskoj politici zvanične vlasti Srbije. Rečeno je i da većina stanovništva želi u EU. Koliko je Aleksandar Vučić istinski opredjeljen da prati većinsku želju građana, ako je ona odista takva, a koliko on generira posebno prorusku politiku i zašto?
- Jasno je da je većina stanovništva Srbije naklonjena Rusiji. I naravno da u tome ima malo pragmatizma, a viška nepotrebnih emocija i neutemeljenih navoda o nekakvoj povezanosti dvije zemlje, koji su rijetko kada kroz historiji bili i potvrđeni u praksi.
Što se Aleksandra Vučića tiče, on pokazuje neke naznake da je taj njegov put ka EU iskren, ali moramo biti svjesni da to što je on dominantan politički faktor u Srbiji ne znači da je snaga nekih paradržavnih centara moći za potcjenjivanje.
Srbija mora ući u EU, NATO, raskrstiti sa ratnom prošlošću, poboljšati svoje odnose sa SAD i tako zauvijek prekinuti sve čvrste kontakte sa Rusijom koja preko nas igra na kartu destabilizacije regiona. Prije ili kasnije to će i biti zvanična i jedina vanjska politika Srbije.
Evropska birokratija
Kakvom biste ocijenili politiku EU prema Srbiji?
- Ocijenio bih je kao ponekad neiskrenu, uz dozu razumijevanja koju imam prije svega za odnose koji vladaju unutar te iste EU.
Srbija kao da se malo izgubila sa radara evropskih političara, a došla pod kontrolu evropskih birokrata koji slabo razumiju čitav ovaj region. Djeluje često da izostaje suštinska, istinska podrška evropskim snagama u Srbiji, da se se dosta kalkulira.
Mi u Srbiji nemamo previše vremena za mrcvarenje.
Tri decenije smo izgubili u slijepoj ulici i EU to mora razumjet.
U suprotnom, ne znam gdje Srbija može otići, plašim se toga.
I u Briselu i u Vašingtonu, jedna od najvažnijih tema, kada je Balkan u pitanju, tiče se pregovora Srbije i Kosova. koliko su akteri tih pregovora iskreni?
- Mislim da su iskreniji više nego ikada. Ne zato što je iskrenost neka osobina koju oni posebno cijene, već zato što nemaju gdje.
Međutim, bez pomirenja dva društva, dva naroda, nema budućnosti. Političari će zbog svoje sudbine uraditi svašta, ali to je nešto što ne ostaje trajno ako ljudi koji žive zajedno i jedni pored drugih nisu spremni za istinsko pomirenje.
Ti pregovori ponekad djeluju presporo, ali šta je alternativa tome? Zamrznuti konflikt je drugo ime za odmrznuti sukob, a Srbiju bi još jedam rat izbrisao sa lica zemlje.
Ljudi bi da žive normalno, rade, i u Beogradu i Prištini. I političari su izgleda na teži način to na kraju i shvatili.
Zašto se uporno odbija priznavanje faktičkog stanja – nezavisnosti Kosova?
- Teško je u Beogradu pričati o priznanju Kosova. Ne može se govoriti o tome kao o nekoj običnoj, normalnoj stvari, jer se radi o nečemu sa čim Srbi ne mogu baš da se slože. I to treba poštovati.
Hajde da vidimo šta možemo uraditi na drugim poljima, kako pobošljati život ljudi, staviti u prvi plan ekonomiju, obične ljude, njihove poslove.
Podržavam takav pristup i on može dati rezultate.
Pritiskati Srbiju da prizna Kosovo može izazvati kontraefekat, a to je nešto što niko ne želi. Zato i podržavam pregovore koji se vode, neka i staju nekada, neka se i akteri ne razumiju dobro, ali to je jedino rješenje.
Dobro se vidi stanje u regionu
Ako je suditi po djelima, Vučićev režim generira stalnu nestabilnost na Balkanu. U kojoj se mjeri to (ne) vidi, posebno u Briselu i zašto?
- Mislim da se vrlo dobro sa distance vidi sve što se dešava u regionu.
Ne mogu se do kraja složiti da je samo Vučić generator nestabilnosti. Ne zato što sam njegov ljubitelj, naprotiv.
To kažem zato što je situacija u regionu mnogo kompliciranija od toga da li je u Srbiji na vlasti Vučić. Brojna neriješena pitanja, loš život, narušeni odnosi, ratovi, sankcije, stotine hiljada mrtvih i nestalih, nema to baš veze sa tim ko je sada ovdje na vlasti.
Poenta je da li se može u Srbiji promeniti vlast a da ona ujedno promijeni i ključne stavove zbog kojih, kada se mijenja vlast u Srbiji, na kraju sve dođe na isto.
Nama treba resetovanje, a to će, naravno, pratiti i promjena vlasti u jednom trenutku.
Objavili ste oštar tvit na račun Dritana Abazovića. Šta vas je ponukalo na takav potez?
Mislim da sam u samom tvitu bio jako jasan. I ponavljam, Dritan Abazović jeste nezreli pajac koji se, umjesto da se bavi politikom i kao mlađi političar pokaže neke manire i osobine, ponaša kao rijaliti zvezda koja je stavove zamenila egzibicionizmom.
Ne mogu to da prihvatim, a posebno je nedorastao u sagledavanju ideja onih sa kojima je napravio vlast, zaboravljajući ko su ti ljudi i koja je njihova ideologija. Da su se oni pitali devedesetih, Dritan Abazović ne bi sad imao priliku da izjavi nešto ni za Radio Ulcinj, a kamoli da bude potpredsjednik Vlade.
Pošto on to ne razumije, a da uči neće, moram, kao stariji kolega i neko ko je svašta preživio, da ga na to podsjetim.
Sa druge strane, Dritan Abazović ima par procenata podrške, a URA, u kojoj se on jako malo pita i pored toga što je zvanično predsjednik, pet odsto. Pet odsto je što i ovdje i u Crnoj Gori i bilo gdje na svijetu.
Ali i pored te činjenice, od njega se na silu pravi neki lider koji, na kraju, u Skupštini djeluje kao lutka na navijanje, sa sve svojim teatralnim nastupom, koji izgleda kao debata u lokalnoj kafani.
Šta očekujete od nove vlade u Crnoj Gori?
- Očekujem da na radost većine građana Crne Gore traje što kraće. Dugo se na jednom mjestu nije skupilo toliko diletanata i ljudi koji apsolutno ništa ne razumiju.
Ono što me raduje to je što su ljudi poslije ovoga odlično razumjeli da je sadašnju vlast tamo okupila mržnja prema Milu Đukanoviću, a da nemaju rješenje ni za jedan problem. Tako će i proći na kraju, kao mala mrlja u historiji Crne Gore, gdje će brzo i završiti.
Može li ona izdržati i opstati više od stotinu dana i kako, odnosno zašto?
- Vidim da nije izdržala ni deset dana, a da već jedni drugima upućuju saopćenja u kojima se međusobno optužuju za izdaju oko kadrovskih rješenja.
Ali šta očekivati od ljudi koji djeluju kao klovnovi u odnosu na ono što Đukanović radi decenijama. Jednostavno, nisu dorasli onome čega su se dohvatili.
Ali, kao što rekoh, nisu ni počeli a kraj je blizu.
