"U drugom dijelu BiH svi se više ili manje pitaju da li se Srbija naoružava da bi se branila ili napadala".
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je još 2017. godine donijelo odluku da se u modernizaciju Oružanih snaga naše države uloži 500 miliona maraka. Odluka nikada nije provedena. I nema naznaka da će se (ikada) provesti.
Denis Hadžović, direktor Centra za sigurnosne studije, nevladine organizacije iz Sarajeva, upozorava na to, kao i na činjenicu da BiH ne reagira na ubrzano naoružavanje u njenom neposrednom susjedstvu.
"'Spavamo' jer na nivou koji je oficijelan ne možemo se složiti da provedemo obavezu Predsjedništva BiH za modernizaciju i opremanje OS BiH.
Postojeća oporema i naoružanje koje imamo nije toliko svrsishodno i ne može biti operatibilno s NATO standaridma", kaže on za Politicki.ba.
Upozorava i da svjedočimo nestajanju međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima. Njegovo urušavanje počelo je agresijom Rusije na Ukrajinu.
"Taj čin doveo je do urušavanja postojećeg sigurnosnog sistema, a uzdrmao ga je i prošli Trumpov predsjednički mandat.
Već tada je većina država shvatila da se mora više ulagati u postojeće oružane snage i sigurnosne aparate država i imamo trend povećanja izdvajanja za jačanje nacionalne sigurnosti", kaže Hadžović za Politicki.ba.
On podsjeća da je Kolinda Grabar-Kitarović, kada je bila predsjednica Hrvatske, prva u regionu shvatila u kom pravcu idu trendovi i počela govoriti o tome, ali i raditi.
Migratorni udari na evropski kontinent, te pandemija koronavirusa samo su pojačale trendove.
"Države su se zatvorile, začahurile i pouzdale u svoje snage, a kolektivna saradnja i solidarnost su pali na ispitu.
Jačanjem Srbije u ekonomskom i političkom smislu, ta se država opredijelila za neutralnost, a to znatno više košta nego kada troškove dijelite u okviru NATO, evropskog saveza ili nekog trećeg modela.
Sami, s neutralnošću, morate razvijati sve svoje kapacitete kako bi zaštitili taj svoj status.
Od jedne uništene Srbije, koja jeste glavni krivac za ratove 90-, počeli su, s ekonomskim rastom, ulagati mnogo više u oružane snage i podizanje njenih sposobnosti.
U BiH je to dočekano, kod dva njena naroda, s barem zbunjenošću. Oni imaju dilemu - zašto se Srbija naoružava? I to pitanje se promatra kroz iskustvo, nedavnu historiju i sjećanja i svjedočenja na teška vremena. Ni Hrvati, a ni Bošnjaci nisu se uspjeli izboriti, niti su odlučili jačati u značajnoj mjeri Oružane snage, iako ih niko u tome ne spriječava. Njihov put je da se to radi s državnog nivoa.
A ja ne vidim nikakve prepreke da kantoni i Federacija izdvajaju određena sredstva za jačanje Oružanih snaga.
Ipak, umjesto toga, mi se samo oslanjamo na međunarodnu pomoć", kaže Hadžović dalje.
On ističe i da se u regionu sigurnosne dileme najviše osjeti na Kosovu i u BiH, osim njenog entiteta Rs gdje Dodik jasno artikulira osjećanja Srba na vojno jačanje Srbije.
"U drugom dijelu BiH svi se više ili manje pitaju da li se Srbija naoružava da bi se branila ili napadala", kaže sagovornik Politicki.ba dalje.
Osvrćući se na potencijalne namjenske industrije u BiH, Hadžović je stava da je ona i dalje "u povoju".
Njeni potencijali mogu zadovoljiti samo mali dio od nekih potreba BiH.
"Bh. namjenska industrija ne može napraviti tenk ili neko značajnije artiljerijsko oruđe, a da o ozbiljnim vojnik sredstvima ne govorimo. Mi svoju namjensku industriju temeljimo i imamo samo na nivou nekih granata, baruta i određenih vrsta municije. Ništa od toga ne predstavlja neku sigurnost.
A da o Bayraktarima ili sličnim dronovima i ne govorimo. Ili nečemu sofisticiranijem.
Sigurno je da bi takvi programi doprinijeli snažnijoj industriji za potrebe BiH.
No, sve je u povojima, a ne vidimo da se razmatraju neka značajnija ulaganja u namjensku industriju, makar ne u segmentu ozbiljnije opreme.
A za takvo nešto potrebna je i strategija i vrijeme. To, međutim, ne smije biti pokriće za nerad. Što se prije pristupi takvim poslovima, prije će se rješavati i neke sigurnosne dileme", govori Hadžović dalje za Politicki.ba.
Podsjeća i da je Srbija početkom rata u Ukrajini zabranila izvoz skoro polovini svoje namjenske industrije kako bi sve to otišlo Vojsci Srbije. U BiH niko ni ne pomišlja na takve mjere.
Nadalje, naše Oružane snage nisu razvile takvu sinergiju ni saradnju sa domaćom namjenskom industrijom, kako je to slučaj u Srbiji.
Možda je jedini kakav - takav izuzetak ono što se proizvodi u Bratuncu - ona laka borbena vozila koja se mogu koristiti u policiji.
U ovom političkom momentu ne posvećuje se dovoljno pažnje zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Sve se oslanja na strane vojne snage - NATO i EUFOR koji je na terenu. Ne znamo koliko je to oslanjanje utemljeno, obzirom na iskustva koja imamo ne samo u BiH. Mi nemamo stopostotnu sigurnosnu garanciju niodkoga, imamo obećanja nekih da neće sjediti skrštenih ruku na ugrožavanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH", priča dalje Hadžović.
On je i stava da je moguće dobiti takve jasne garancije, koje se trebaju dobro ispregovarati.
Dok se to ne desi, BiH je u vakumu, bez ni pojedinačnih ni kolektivnih garancija od bilo koga da će priskočiti u pomoć ukoliko dođe do ugrožavanja ili napada na suverenitet i vanjske granice BiH, upozorava Hadžović u razgovoru za Politicki.ba.
