Razgovarao: Sead Numanović
Michael Gahler je poslanik Evropskog parlamenta iz Njemačke.
Dolazi iz Kršćansko-demokratske unije (CDU) i prekaljeni je političar jasnih stavova.
Njegovi istupi u Evropskom parlamentu, kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, prepoznatljivi su. Jasan, direktan, oštar kada treba... on je naprosto bitno drugačiji od većine kolega političkog bloka kojem pripada.
A istaknuti je funkcioner Evropske narodne stranke (EPP).
Gahler od početka krize u BiH zahtijeva jasne odgovore. Traži da se Milorad Dodik oštro kazni, da se ojačaju trupe EUFOR-a i da Evropa snažno, preventivno djeluje.
Razgovarali smo s njim netom nakon okončanja posete BiH prošle sedmice.
Ne treba razgovarati samo s političarima
- Već duže vrijeme se fokusiram na Bosnu i Hercegovinu i trenutnu krizu. Poduzeli smo neke inicijative već u Evropskom parlamentu. O tome smo razgovarali u plenarnoj debati i čelnici za vanjske poslove glavnih poslaničkih grupa Evropskog parlamenta su napisali pismo EU i OHR-u tražeći akciju i upozorili na dalju eskalaciju.
Posjetio sam Sarajevo kako bih razgovarao sa što više ljudi iz različitih sredina, a ne samo sa političarima. Razgovarajući sa civilnim društvom i drugima, dobio sam veoma korisne uvide, backgorund i dodatne informacije. Ove informacije ću svakako koristiti u svojim razgovorima u EU, NATO-u ili u bilateralnim razgovorima sa donosiocima spoljnopolitičkih odluka u Njemačkoj, EU, Sjedinjenim Američkim Državama i drugima.
Situacija je gora nego ranije.
U isto vrijeme postoje vrlo korisni prijedlozi civilnog društva i stručnjaka o tome kako riješiti situaciju.
U svakoj krizi postoji šansa da se dođe na bolje mjesto. Radit ćemo na tome.
Kako? Šta uraditi?
- Prvo, moramo poslati jasne međunarodne signale kako bismo zaustavili nacionalističku i secesionističku eskalaciju ljudi poput Dodika.
Drugo, moramo se pobrinuti da ne postoji brzo rješenje koje će dugoročno uzrokovati probleme.
Izborna reforma mora slijediti odluke Evropskog suda za ljudska prava, tako da moramo proširiti izborna prava i zaustaviti diskriminaciju umjesto daljeg sužavanja izbornih prava.
Nacionalistički pristupi se ne odnose na zaštitu manjina, već na zaštitu usko-interesnih grupa i njihovih političkih i ličnih profita. Ovo definitivno nije evropski put.
Ako želimo da ovaj dio Evrope bude siguran i u evropskoj porodici, ne smijemo tražiti rješenja koja su u suprotnosti sa osnovnim evropskim vrijednostima smanjenjem prava glasa.
Također moramo prevladati zloupotrebu ustavnog veta za ličnu ili političku dobit.
Napredak normalnih građana u ovoj divnoj zemlji je iznova blokiran od strane određenih nacionalističkih interesnih grupa već dugi niz godina.
Mnogi su mi govorili da se trebamo riješiti takve nacionalističke prakse i pomoći građanima da odrede sudbinu zemlje.
Dijelim to mišljenje.
Potreban nam je pristup usmjeren na građane, a ne nacionalistički pristup. Tako da mogu samo ohrabriti OHR da iskoristi svoje Bonske ovlasti ako je potrebno kako bi olakšao napredak ka punoj demokratiji i vladavini prava.
Šta je potrebno učiniti da bi se ova situacija prevazišla? Šta bi trebali učiniti lokalni političari, šta međunarodna zajednica u Bosni, šta bi trebala učiniti nova njemačka vlada i šta očekujete od EU?
- Lokalni političari bi trebali duboko udahnuti i promijeniti svoje ponašanje. Oni trebaju poštivati volju naroda i to staviti ispred svoje lične i političke dobiti.
Narod se već opredelio protiv političke klase, mnogi emigrirajući, drugi odbijajući da učestvuju na izborima koji ništa ne mijenjaju.
Podsticao bih građane da koriste najmoćnije oružje, odnosno svoje biračko pravo.
Razumijem da postoji snažna želja da se zaštiti integritet procesa glasanja i saznao sam da bi elektronsko glasanje spriječilo falsificiranje glasanja, kao što je dvostruko glasanje i glasanje pod lažnim identitetom. Ispitat ćemo kako pomoći i kako podići potrebnu političku volju međunarodne zajednice da progura odgovarajuće tehničke odredbe kako bi se spriječile masovne prijevare na predstojećim izborima sljedeće godine.
Ako bi neko mislio da spriječi ove izbore blokiranjem predviđenog budžeta, OHR i drugi bi trebali uskočiti da prevaziđu takve manevre.
Izbori pripadaju građanima.
Samo građani BiH će konačno promijeniti državu na bolje. Videli smo primjere na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori da građani mogu promijeniti vlast. To je moguće u Bosni i Hercegovini i mi moramo osnažiti i ohrabriti građane u tom pogledu.
Uplitanje Srbije i Rusije
Na međunarodnom nivou moramo braniti Bosnu i Hercegovinu od neopravdanog uplitanja iz inostranstva, od Srbije do Rusije i drugih.
Bosna i Hercegovina u cjelini nije ničija kolonija, kao što nijedan dio Bosne i Hercegovine ne pripada nijednoj drugoj državi osim same Bosne i Hercegovine.
Ljudi su ovdje mnogo propatili i platili najveću cijenu za očuvanje zemlje braneći je od agresije i genocida. Nema razloga za kompromis sa onima koji i dalje žele da rasture državu, kako spolja, tako i iznutra.
Mi Evropljani i Amerikanci trebamo zajedno težiti novom demokratskom dogovoru sa građanima ove izuzetne zemlje.
Dakle, sa svima onima u političkoj sferi i civilnom društvu koji su i dalje u fokusu dobrobiti ljudi, a ne samo za svoju ličnu ili stranačku korist.
EU sa svoje strane, uključujući i novu njemačku vladu treba aktivnije i vidljivije preuzeti ulogu koja više ne troši novac i vrijeme za pogrešne ciljeve u BiH. Moramo promijeniti našu perspektivu nakon više od dvije decenije neuspjeha i moramo mobilizirati potencijal građana i civilnog društva od vrha do lokalnih zajednica.
Postoji obećanje za Bosnu i Hercegovinu, to je obećanje za građane Bosne i Hercegovine, a ne za nacionalističke lidere koji građane drže kao taoce tako dugo. To uzimanje talaca mora se okončati, a EU i SAD ne samo da bi trebale braniti zemlju od spoljnih neprijatelja, već i omogućiti građanima da razbiju ove interesne grupe na glasačkoj kutiji.
Ako pomognemo u reorganizaciji i evropeizaciji ustavnog okvira ove evropske zemlje pomažući da se okonča politička i administrativna segregacija, građani Bosne i Hercegovine će se sigurno vratiti i ojačati još uvijek postojeću tradiciju zajedničkog života i prakticiranja zdravog razuma koji je postojao vijekovima.
Čak ni najteža nacionalistička agenda, pa čak i brutalni genocid, nisu mogli izbrisati tu tradiciju tolerancije, i treba se vratiti u normalu i graditi bolju budućnost na tom izvanrednom temelju zemlje, odnosno njenog naroda.
