Spremni smo i na dalje kompromise, ali ne po svaku cijenu. Mora postojati državni regulator koji će određivati pravila igre.
Razgovarao: Amir Husrep
Problemi s plinom, cijene, rizici,
diverzifikacija, sankcije Energetske zajednice, uslovi Međunarodnog monetarnog
fonda za dobijanje novih trasa kredita rješavanjem problema u sektoru
električne energije i plina na državnom nivou, neke su teme od razgovora s ministrom
industrije i energetike Federacije Bosne i Hercegovine, Nerminom Džindićem.
Kvar u Zvorniku
Plinska
mreža i snadbjevanje plinom u fokus javnosti dopsjela je nakon kvara na istoj
kod Zvornika. Kakvo je stanje sa snadbjevanjem plinom i plinskom mrežom u Bosni
i Hercegovini?
- Što se tiče plinske
mreže ona je stara više od četrdeset godina i mi imamo samo taj jedan pravac
snadbjevanja plinom. To je ova tačka Šepak koja je ulazna tačka preko koje plin
ide dalje preko Zvornika, Kladanja i dolazi do Sarajeva.
Na zadnjem sastanku kojeg smo imali
sa operaterom koji je zadužen za održavanje mreže gasovoda kroz entitet RS,
razgovarali smo da li se održava u skladu sa procedurama, pravilnicima i aktima
koje to privredno društvo potpisuje.
Ovaj kvar koji se desio u Zvorniku
moguće je da se desi na bilo kojoj mreži i bilo kojem gasovodu. Taj kvar se
riješio u rekordno brzom vremenu i potrošači ni jednu sekundu nisu ostali bez
plina zbog dovoljne količine plina u mreži, u zalihama i prebacivanju potrošača
na druge energente.
Mogućnost pojavljivanja sličnih
kvarova je realna, ali treba napraviti plan B kako da se u tom trenutku
odgovori na pravi način da ne dođe do prekida snadbjevanja.
Ono što nije dobro jeste to da mi
imamo jedan pravac snadbjevanja i nemamo mogućnost zamjene u takvim
slučajevima.
Obzirom da je projekat južne
interkonekcije u završnoj fazi dokumentacije projekta, izrade izvedbenog i
idejnog projekta i izdavanja okolišne dozvole mi očekujemo jako brzo početak
gradnje.
Ovaj projekat je alternativni
pravac snadbjevanja i za početak će to biti isti izvor plina, a u kasnijoj fazi
slijedi i proces diverzifikacije izvora plina.
Naša javnost često miješa turski
plin sa Turskim tokom. Odluka o potrebi alternativnog pravca snadbjevanja je i
odluka našeg strateškog partnera i potpisnika ugovora o snadbjevanju plinom i
to je ruska kompanija Gazprom i ona je odlučila da promijeni pravce
snadbjevanja i distribucije svoga plina.
Taj plin je do sada išao preko
Ukrajine, Mađarske, Srbije i entiteta RS pa do Sarajeva.
Novi pravac koji će ubrzo postati
aktuelan je pravac koji se proteže od Turske, Bugarske, Srbije pa dolazi do
trenutnog cjevovoda u entitetu Republika Srpska pa do Sarajeva.
To je bila strateška odluka
Gazproma i mi tu ne možemo uticati ništa. Na nama je da pratimo procese i ne
treba nas zanimati kojom rutom će doći do nas i čiji plin će biti.
Nama je u interesu da na
primopredajnoj tački gdje plin ulazi u našu državu dobijemo bolju cijenu ili
bolje uslove za cijenu kako bi krajni potrošači, a to su građani, imali manju
cijenu plina.
Ja se iskreno nadam da ćemo na
kraju dobiti i povoljniju cijenu. Mislim da će do kraja trećeg mjeseca biti potpisan aneks i do tada ćemo imati nekoliko
rundi pregovara sa Gazpromom i kompanijama koje su nadležne za protok plina
kroz njihove države. Nakon toga ćemo imati informacije o mogućoj cijeni plina,
ali želim istaknuti da sve što radimo, radimo kako bi imali bolju cijenu plina
za krajne potrošače.
Koje
reforma zahtjeva Energetska zajednica radi unapređenja energetskog sektora u
BiH i šta one podrazumijevaju?
- To je pitanje za
ministra Stašu Košarca i ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Za
sve reforme koje se rade na državnom nivou odgovorno je to resorno
ministarstvo, a zatim se direktive koje dolaze na Vijeće ministara ravnopravno
prebacuju na dva entiteta.
Meni je lakše da nabrojim one koje
su ispunjene, nego one koje nisu. Siguran sam da u ovom trenutku ima tridesetak
direktiva koje stoje u zraku na nivou Vijeća ministara. Neke od njih su
prebačene na nivoe entiteta, ali nisu implementirane.
Jedna od njih jeste zakon o regulatoru
električne energije i plina koja je na papiru 'uslovno dogovorena' ali nikad
nije zaživjela.
Dvije verzije zakona
Zašto
nema državnog zakona o električnoj energiji i plinu? Ko su eventualni kočničari
za donošenje tog zakona?
- Važnost tog zakona se
ogleda u tome da se pomoću njega može urediti tržište i kroz neki period i bolja
cijena.
U prethodnom sazivu Vijeća
ministara Mirko Šarović je uputio dvije različite verzije tog nacrta zakona
prema dva entiteta. Šarović je, nažalost, prihvatio sve uslove i sve sugestije
od strane Vlade entiteta RS, dok od strane Vlade FbiH nije prihvatio nijednu,
ili minimalan broj njih.
Nakon toga Vlada RS je odgovorila
pozitivno na taj prijedlog nacrta zakona i ja bih isto uradio jer su im
prihvatile sve primjedbe.
Mi smo dobili negativan odgovor jer
ne mogu prihvatiti tih pet primjedbi koje smo mi u tom tekstu dostavili iako
smo rekli da dajemo saglasnost da se prijedlog zakona da u proceduru, a da se
zatim kroz prodceduru uredbu o zakondavstvu na Vijeću ministara, kao i javnu
raspravu, doradi zakon da bude ustavan.
Ne trebamo donositi zakone koji
neće biti ustavni i provodljivi u praksi.
Koje
su to primjedbe koje je Federacija navela u tekstu prijedloga zakona, a koje
nisu uvažene?
- Jedna od tih primjedbi
bila je i balansiranje, to jeste, mi smo tražili da se navede ko je nadležan da
u slučaju pojave kvarova, kao što je bio ovaj kod Zvornika, kaže kakav je
raspored plina u mreži i u kojem omjeru. To je bitno jer se na taj način osiguravaju
javne ustanove poput škola, bolnica i slično.
Mi smo tražili da za to bude
nadležan državni regulator za električnu energiju i plin koji će donositi
odluku o raspodjelama.
To je potrebno jer se naprosto mora
znati ko će određivati koliko pojedinačno tih energenata ide entitema i
ustanovama pojedinačno.
Drugi prijedlog koji nije usvojen
je metoda za određivanje cijene transporta kroz sistem. Ako ne postoji taj
državni regulator koji će odluke donositi jednoglasno vrlo lako može doći do
zloupotreba.
Primjera radi recimo da regulator
iz entiteta RS donose odluku da cijena po kubiku gasa bude tri KM. Federacija
se naljuti pa uvode četiri KM, onda se oni naljute i uvedu nama pet KM i to ide
tako u nedogled.
Jednostavno, neko mora reći koji
je, na nivou države, maskimalni raspon cijene po utvrđenoj mjeri transporta
gasa. Njihov argument je bio da to treba urediti zakonom, a ne državnim
regulatorom.
Mi smo usvojili dokument da ćemo
izraditi državni zakon, međutim u međuvremenu predstavnici iz RS su se ušutili,
donijeli zakon na entitetskom nivou i priskrbili sebi državnu nadležnost.
Time su omogućili da kao entitet,
autonomno donose cijenu transporta kroz njihov sistem bez mogućnosti da iko
utiče na tu cijenu.
Treća stvar koja nije usvojena
govori o razvoju desetogodišnje strategije koja se tiče razvoja mreže
snadbjevanja, količina plina, gasne politike i slično.
U gasnom sektoru nema nikakve
strategije i onda živimo bukvalno od danas do sutra. Mi smo htjeli sa tim da
riješimo pitanje da li ćemo imati plina u sezoni grijanja narednih godina. Trebamo imati strategiju,
potpisane sporazume i ugovore i radi stabilne cijene plina.
Generalni problem kod usvajanja
strategije, po mom mišljenju, jeste što predstavnicima RS smeta da te stavke
budu na zajedničkom dokumentu na kojem će pisati država Bosna i Hercegovina.
Obećanje ministra Košarca
Zašto
nema državnog zakona o električnoj energiji i plinu? Ko su eventualni kočničari
za donošenje tog zakona?
- Ministar Košarac mi je
prije neki dan obećao da će razgovarati sa predstavnicima RS o nastavku rada
radnih grupa i nakon toga bi trebalo finalizirati i dogovriti taj zakon.
Najveći problem usaglašavanja
zakona je odakle krenuti i šta će biti osnova za razgovor.
Bivši ministar Šarović je poslao
dvije različite verzije zakona. Ako je jednoj strani, a to je ova iz eniteta
RS, prihvatio sve primjedbe osnova za usvajanje zakona treba da bude ova koju
je poslao nama.
Taj nacrt zakona smo mi potpisali 16.
septembra 2016. godine u Sarajevu u prisustvu tri ministra iz ove branše,
direktora Sekretarijata energetske zajednice Janeza Kopača i predstavnika EU.
To treba biti polazna osnova jer
smo se oko toga zakona svi složili. Sljedeći korak jeste da se dogovorimo oko
onih stvari oko kojih nemamo dogovor na način da oba entiteta naprave ustupka
po 50 posto.
Ovdje se pokušava kompromisnim
rješenjem predstaviti nešto što će biti urađeno na štetu samo jednog entiteta,
u ovom slučaju Federacije BiH.
Ovo je državni zakon i besmiselno
je govoriti da ja, kao ministar iz Federacije, ne želim napraviti kompromis.
Inicijativa treba krenuti od ministra Košarca uzimajući u obzir i mišljenja
Ureda za zakonodavstvo, finansije i pravdu na nivou Vijeća ministara BiH.
Intervencija gospodina Janeza
Kopača iz januara 2017. godine najbolje pokazuje ko je prekršio dogovor iz
2016. koji sam maloprije spomenuo. Gospodin Kopač je u pismu tadašnjoj
premijerki Željki Cvijanović, zamolio da se odgovori na dopis o prijedlogu zakona koji je upućen
prema Vladi RS, jer, iako su udovoljili svim njihovim primjedbama, Vlada RS
nije bila poslala pozitivan odgovor.
Isto pismo, sa razlikom u adresi,
je upućeno Vladi FBiH. U tom pismu su tražili da im pošaljemo odgovor na
prijedlog nacrta zakona i to je to. Za razliku od Vlade RS, naše primjedbe nisu
usvojene i traži se pozitivan odgovor.
Nakon toga gospodin Kopač traži
tematsku sjednicu u Parlamentu BiH za stanje u energetskom sektoru i uvodi
sankcije. On je taj koji je prekšio dogovor iz oktobra 2016. godine, zajedno sa
tadašnjim državnim ministrom Šarovićem i ministrom iz RS-a gospodinom Đukićem
koji je usvojio entitetski zakon, iako je dogovoreno i potpisano da se usvoji
prvo državni zakon, a nakon toga i entitetski.
Kroz ovakve poteze jasno je da je
ovakav zakon potreban radi onemogaćavanja sabotiranja od strane bilo kojeg
entiteta.
Koliki
su rizici Bosne i Hercegovineu pogledu snadbjevanja plinom ukoliko kažemo da
tek trebamo započeti proces diverzifikacije istog?
- Rizici Bosne i Hercegovine su identični rizicima ostalih zemalja iz regiona. Svi mi se snadbjevamo plinom od jednog dobavljača i ako ga region bude imao imat ćemo ga
i mi. Naša zadaća je da poštujemo ugovor sa našim strateškim dobavljačima i
partenerima i ne vidim stvarno da bi tu mogli imati neki problem.
Koje
sankcije je nametnula EZ našoj zemlji? Zašto je došlo do nametanja tih
sankcija, kada možemo očekivati njihovo ukidanja i da li ima poveznice između
tih sankcija, neusvajanja zakona i evropskug puta Bosne i Hercegovine?
- Ovaj zakon o
električnoj energije i plinu je čak svrstan i u pismo MMF-u kada je razgovarano
o novom aranžmanu kreditnog zaduženja. Tu su sadržana tri uslova, a jedan od
njih jeste i usvajanje ovog zakona.
Dakle, pošto se nismo mogli
dogovoriti na nivou nekih dobrih relacija i dobre namjere, uslovljeni smo
usvajanjem zakona da bi dobili tak kredit od MMF-a.
Napominjem da je za ovo nadležan
ministar Košarac jer su te sankcije upućene na državni nivo. Ono što znam jeste
kada će prestati, a to će se desiti kada ispunimo uslove i usvojimo državni
zakon o električnoj energiji i plinu.
Mi u Federaciji ne želimo preuzimati
nadležnosti države.
Trebamo se vratiti na onaj dogovor
iz oktobra 2016.
Nakon toga trebamo svi napraviti
ustupke koji će dovesti do usvajanja zakona na nivou države, a onda i entiteta.
