Denis Džidić izvršni direktor i urednik Balkanske istraživačke mreže (BIRN) u intervjuu za poltiicki.ba komentirao je stanje u bh. pravosuđu, manjkavosti u procesuiranju ratnih zločina, te netransparentnosti rada pravosudnih institucija.
Apsurdno je, kaže on, da je moguće sjediti u sudnici
na početku suđenja – jer je glavni pretres javan – i čuti čitanje optužnice i
izvijestiti javnost o tome, ali nije moguće dobiti taj javno čitani dokument, nije
moguće dobiti informacije od Tužilaštva BiH o tome recimo koliko su optužnica
za korupciju podigli, a disciplinske odluke protiv sudije ili tužioca
"javna opomena", zapravo nije javna.
Dobijamo samo floskule
Kako ocjenjujete rad pravosuđa u BiH, i aktivnosti Evropske unije da se ono
reformira?
- Generalno gledajući rad pravosudnih institucija u
BiH je poražavajući, i to po nizu parametara. Ukoliko uzmemo rezultate u
procesuiranju korupcije, rezultati su skoro nepostojeći. Godinama već dobivamo
floskule i puka obećanja od rukovodilaca Tužilaštva BiH i Visokog sudskog i
tužilačkog vijeća kako će fokus biti stavljen upravo na velike predmete javnih
nabavki, ili na sistemsku korupciju, a ustvari vidimo da se norme u ovom odjelu
ispunjavaju na procesuiranju sitne korupcije, malih slučajeva primanja mita u
Upravi za indirektno oporezivanje ili Graničnoj policiji.
Kada posmatramo recimo predmete ratnih zločina, tu nas tek čeka priča o sistemskom odbijanju Tužilaštva BiH da se pozabavi najsloženijim predmetima ratnih zločina. Već godinama, vidimo da tužioci podižu sve manji broj optužnica, pa tako analize BIRN BiH pokazuju da je zadnje dvije godine podignuto manje optužnica od broja tužilaca – što vam govori da svaki tužilac za cijelu godinu nije podigao ni po jednu optužnicu.
Sve to ukazuje na loš sistem rukovođenja krovnim
pravosudnim institucijama.
Uz ove sistemske probleme, svjedočimo nesumnjivoj
politizaciji pravosuđa. To se ogleda i kroz problematična i netransparentna
imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, problematične izjave rukovodilaca,
smanjenje prostora za kritičke glasove i odbijanju da se uhvate u koštac sa
problemima unutar sistema.
Aktivnosti EU da se ono reformira su za svaku
pohvalu, jer EU svakako nema obavezu da rješava problem bh. društva. Određeni
mehanizmi reforme, poput Strukturalnog dijaloga nisu polučili rezultate, ali je
nedavna praksa jačeg uslovljavanja reformi sa nastavkom finansijske podrške
dala rezultata u usvajanju Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih
zločina. Nadam se da će se ova praksa nastaviti i sa idućim reformama – poput
Zakona o VSTV-u, i Zakona o sudovima.
Od javnosti se krije sve
Koliko su ljudi u
pravosuđu transparentni i odgovorni? Imamo nedavni primjer gdje se glavna
državna Tužiteljka Gordana Tadić nije pojavila na saslušanju pred parlamentarnom
komisijom.
- Pitanje netransparentnosti je ključno pitanje reforme pravosuđa. Trenutno imamo situaciju u kojoj se od javnosti skrivaju skoro sve ključne informacije o radu VSTV-a, Tužilaštva BiH, kao i niz ključnih informacija vezan za druge procese.
Da nabrojimo samo neke od primjera; optužnice u BiH
nisu javne, dakle živimo u jednom apsurdu u kojem je moguće sjediti u sudnici
na početku suđenja – jer je glavni pretres javan – i čuti čitanje optužnice i
izvijestiti javnost o tome, ali nije moguće dobiti taj javno čitani dokument,
zatim nije moguće dobiti informacije od Tužilaštva BiH o tome recimo koliko su
optužnica za korupciju podigli jer će vam odgovoriti da oni zbrajaju podatke
tek na kraju godine. Novinar pisanog medija može biti u sudnici i napisati
tekst o bilo kojem dijelu svjedočenja, ali novinar TV-a ne može dobiti audio
ili video snimak ročišta, već samo prvih 10 minuta, što onemogućuje
izvještavanje...
Postoji niz drugih primjera.
U VSTV-u recimo kada se donese disciplinska odluka
protiv sudije ili tužioca koja glasi "javna opomena", ta opomena nije
javna, čime je kompletan koncept prevencije obesmišljen.
U sistemskom smislu, vidimo odbijanje iz unutar
sistema pravosuđa da se poveća transparentnost koja se tiče imovinskih kartona
sudija i tužilaca.
Kada je u pitanju Gordana Tadić i njeno neprisustvovanje sjednicama Istražne komisije, to ne iznenađuje – u proteklim godinama vidimo iznimnu zatvorenost Tužilaštva BiH, kojim ona rukovodi. Tako po prvi put otkako je ova institucija osnovana, tužioci unutar sistema ne smiju istupati u medijima, osim Tadić.
Zatim niz je primjera, o čemu su mediji pisali, da
se od glasnogovornika ove institucije ne dobiju odgovori, ili samo odgovor koji
glasi "bez komentara".
Nedavno smo, nakon objave teksta u Oslobođenju,
vidjeli da je institucija glasnogovornika zloupotrijebljena na način da je
medijima koji objave ove informacije prijećeno tužbama. Sve to govori o
odnosu prema transparentnijem radu i otvorenosti.
Strategija od prije sedam godina
Koliko pravosuđu
značli nova strategija Vijeća ministara za rad na predmetima ratnih zločina?
- Revidirana strategija za rad na predmetima ratnih
zločina pravosuđu će značiti tačno onoliko koliko pravosuđe odluči da će
značiti – ni manje ni više. Svjedoci smo da je 2008. godine usvojena Strategija
koja je nalagala da se u roku od sedam godina završe svi najsložeiji predmeti
ratnih zločina i da je ta Strategija aktivno ignorirana većinu tog vremena.
Ukoliko budemo vidjeli isti odnos, onda ni ovaj novi
dokument neće značiti ništa.
Međutim, ono što je dobro je da smo čuli kako se u
novom dokumentu predviđa disciplinska odgovornost protiv onih koji ne poštuju
novu Strategiju. To će značiti da će postojati sistem sankcioniranja onih koji
ne žele ubrzati rad na najsloženijim predmetima ratnih zločina.
